Susret sa slijepom djevojčicom prilikom ture vođenja po Zagrebu vodičicu Marjetu Trkman Kravar toliko je emocionalno dotaklo da se odlučila specijalizirati za turističko vođenje osoba s invaliditetom, a otišla je i korak dalje jer ture često vodi kostimirana.
Priča da je u obilasku grada sa slijepima i slabovidnim osobama rad puno zahtjevniji. Za takvu grupu treba dobra prethodna priprema. Zna se dogoditi, kao što je sama bila svjedokom, da je imala običnu grupu iz Slovenije unutar koje je bila slijepa djevojčica Mia za koju nije znala. A onda je sve krenulo drugačijim putem. Da je djevojčica slijepa saznala je na kraju cijelog dana zbog čega je bila jako razočarana i pogođena. Zato je odlučila poraditi na sebi.
Radilo se o turi po Zagrebu s grupom u kojoj je bila djevojčica Mia. Svi su se družili cijeli dan, a Marjeta nije znala da je djevojčica potpuno slijepa. Kaže da su joj roditelji cijelo vrijeme nešto prepričavali ometajući je u vođenju.
Projekt sa šest obitelji
- Nisam znala razlog takvog njihovog postupanja. Na kraju sam sa cijelom turom dan završavala kod plana grada Zagreba gdje sam im ponovila sve što su vidjeli i što im još preporučujem za sljedeći put. Spomenula sam i Park Maksimir unutar kojeg je ZOO, te je u tom trenutku Mia viknula "Mamice, mamice je li to tamo gdje smo bili kada sam još vidjela?". Za mene je to bilo jako dirljivo. Došla sam do roditelja i ispričala im se, a kada sam ih pitala zašto mi nisu rekli da je djevojčica slijepa rekli su da ne brinem jer su joj oni sve dodatno objasnili.
To je bilo dovoljno da poradi na sebi, promovira vođenje za osobe s invaliditetom, da se dodatno educira i o tome upozna svoje kolege i agencije koje organiziraju ture. Nakon te situacije je u brojnim projektima uključivala osobe s invaliditetom, a u jednom od njih iz 2017. godine je preko društvene mreže potražila Mijinu obitelj koji su zajedno s još pet takvih obitelji sudjelovali u projektu. U svakoj od tih obitelji je bilo jedno slijepo dijete. Tada im se posvetila na ispravan način.
- U nekim gradovima imaju projekte u kojima osobe s oštećenim vidom dobiju taktilne ploče s 3-D prikazanim atrakcijama koje vodiči sa takvim turistima koriste u obilasku grada. Uzmu im ruku i zajedno prolaze ploču, pri tom detaljno riječima opisuju prikazanu atrakciju tako da i oni mogu "vidjeti". Ako toga nema puno je teže i vodiči moraju biti vrlo snalažljiviji, moraju na terenu upotrijebiti nešto što se može opipati, mirisati, okusiti, čuti... Moraju raditi na drugim osjetilima da bi gosti mogli doživjeti destinaciju kao da nisu slijepi ili slabovidni.
"Najbolja odluka u životu"
Najviše radi s osobama treće životne dobi u čijim grupama često znaju biti osobe s raznim vrstama invaliditeta. Znakovni jezik ne zna, no kaže da takve grupe imaju svoje tumače i da ako se riječi lijepo artikuliraju gluhe i nagluhe osobe znaju čitati s usana.
- Kada sam završila tečaj za turističkog vodiča shvatila sam da je to bila moja najbolja odluka u životu. Izvorno sam prije toga bila nastavnica razredne nastave, no kako sam Slovenka udata u Hrvatskoj, zbog jezika nikada nisam poželjela raditi u školi. Danas imam devet licenci. Turistička sam vodičica u gradu Zagrebu i u još osam županija, no najviše radim u Zagrebu i Karlovcu, a sve češće turiste vodim na cjelodnevne izlete i po drugim krajevima u Hrvatskoj.
Kako bi što kvalitetnije promovirala i interpretirala baštinu krajem 2018. godine je pohađala tečaj za interpretatora baštine po europskim pravilima. To je bila prva organizirana edukacija u Hrvatskoj koja je održana u Bakru, a prošlo ju je 16 vodiča iz cijele Hrvatske. Zajedno s kolegicom kostimirana je interpretirala povijest Bakra što je oduševilo sve koji su ih gledali i slušali. Marjeta je tada bila Elizabeta Frankopan.
- Posao turističkog vodiča i interpretatora baštine su usko vezani jer su turisti danas dobro informirani, na destinaciju dolaze puni znanja, pa stoga više i traže. Tada nastupa interpretator baštine koji prenosi znanje kroz razna iskustva, doživljaje, promatranje, izaziva i provocira posjetitelje da se aktivno uključe u turu.
"Štancanje" turističkih vodiča u Hrvatskoj
Unatoč tome što govori pet jezika ture vodi na slovenskom, talijanskom i hrvatskom jeziku. Prisjetila se zanimljivog događaja kada je kostimirana u caricu Mariju Tereziju vodila turu školske djece kojoj nije bilo jasno kako je živa, a zapravo je umrla. Djeca su je čitavo vrijeme skoncentrirano promatrala, a odgovarajući na njihovu nedoumicu kako je carica još uvijek živa objasnila im je da je s njima zahvaljujući vremenskom stroju. Na kraju ture joj je prišao jedan dječak i upitao ju je može li mu reći gdje se taj vremenski stroj kupuje jer bi volio da mu vrati baku koja je nedavno umrla.
Za kraj ističe svoju najveću želju da bi bila najsretnija kada bi se u budućnosti bolje radilo na edukaciji turističkih vodiča i da se daje veći naglasak kvaliteti, a ne kvantiteti. U Hrvatskoj se nažalost, smatra, ide na "štancanje" turističkih vodiča dok je kvaliteta upitna i zato tržište mora napraviti selekciju.