Još u subotu bio je dežuran, a u nedjelju nakon treninga mu je iznenada pozlilo. Dr. Vatroslav Čerina, specijalist neurokirurgije, jedan od naših najvećih stručnjaka u tom području, preminuo je s 57 godina, a osim njegove obitelji tužnom vijesti su pogođeni i brojni prijatelji, kolege i pacijenti, koji o njemu imaju samo lijepe riječi. Posljednji ispraćaj bit će u srijedu 1. veljače 2023. u 13.30 sati u Splitu s groblja Lovrinac gdje njegova obitelj ima grobnicu.
Dr. Čerina bio je jedan od vodećih regionalnih endoskopskih operatera, a radio je kao djelatnik zagrebačkog Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice. Za pacijente je, govore njegovi prijatelji i kolege, doslovno živio 24 sata dnevno, a svakog je znao po imenu.
- Ta ljudska komunikacija, uvijek ju naglašavam. Smijeh ne košta ništa. Ako se mi njima nasmijemo i dobijemo taj osmijeh nazad onda smo napravili dobar posao, rekao je jednom dr. Čerina u intervjuu.
- Bio je ljudina od čovjeka, već na prvom pregledu zračio je nekom smirenošću i stručnošću. Mi svi prestrašeni, a on pun optimizma i tople ljudske riječi iako je dijagnoza teška. To se nikad ne zaboravlja. Da je bar više ljudi poput njega, ispričala je jedna njegova pacijentica i dodala da je tužna kao da joj je umro prijatelj, a ne liječnik.
- Hvala mu za sve što je činio, za nas je uvijek bio pozitiva. Na viziti je bio nasmijan uvijek uz neku šalu. Iskrena sućut obitelji i njegovim kolegama, ostala je jedna velika praznina.
Dr. Hrvoje Tomasović s Čerinom je bio blizak jer su se upoznali još u srednjoj školi. Njegova obitelj imala je vikendicu kraj Omiša gdje su živjeli i Tomasovićevi. Kasnije su studirali zajedno, bili su čak u zajedničkoj grupi.
- Nakon fakulteta nagovorio sam ga da se vrati u Zagreb i da volontira na neurokirurgiji na Institutu za tumore. Kasnije smo i specijalizaciju u Vinogradskoj dobili zajedno. Bio sam s njim u Omišu kad je upoznao prvu suprugu. Mi smo se sudarali stalno, i sad smo radili skupa, priča Tomasović za Jutarnji list.
Za dr. Čerinu kaže da je bio po svemu tip top
Za dr. Čerinu kaže da je bio po svemu tip top. U srednjoj školi igrao je vaterpolo u Splitu. Uvijek se bavio sportom, a onda se zaljubio u boks. Iz prvog braka ima sina.
- Otišao je posljednji pravi frajer, old school. Njegova smrt je ogroman gubitak za nas koji smo ga znali, koji smo odrasli s njim. Cijela generacija je jako potresena jer je toliko još mogao živjeti i dati. A o tome koliko je struka izgubila je tek posebna priča. Malo kirurga uopće radi to što je on radio, endoskopski je operirao hipofizu.
Naš poznati boksač Stjepan Božić ispričao je za Jutarnji list da je dr. Čerinom rado trenirao boks.
- Boks nas je zbližio. Vatroslav je bio pasionirani ozbiljan rekreativni boksač, zadnjih 25 godina se bavio s njime."
Spasio je život njegovom bivšem puncu, a Božić nam priča da Čerina nikad nije dvojio oko pomoći niti sekunde. Uvijek je bio na usluzi, za njega nije bilo radnog vremena.
Čuli su se telefonom prošli tjedan i ništa nije odavalo ovakav nesretan razvoj događaja.
- To je tako zapisano i nema pomoći, rekao je tužni Božić koji se oprostio s prijateljem i na društvenoj mreži.
- Opet ćemo jednom, negdje, sparirati koju rundu, i igrati se u ringu. Doviđenja, prijatelju, napisao je.
Svi koji su bili u kontaktu s dr. Čerinom kažu da je bio čovjek s kojim su pacijenti mogli razgovarati kao s prijateljem, popiti kavu, pričati o svakodnevici. Veliki liječnik, gospodin i iznad svega veliki čovjek.
- Svakom pacijentu je pristupao kao svome članu obitelji. Mene osobno je sačuvao moguće katastrofe,, rekao nam je jedan od njih.
- Kad su neki eminentni neurokirurzi digli ruke i izmišljali razloge ‘nemogućnosti liječenja‘ i najavljivali neizbježne posljedice na psihomotorički mehanizam uz možebitni smrtni ishod zahvata dođe Vatro i malo se nekih 5-6 sati poigra s tvojim mozgom. I kao da nikad ništa nije bilo - ljudsko biće na samrtnoj postelji vrati nekim čudom među žive... Hvala mu, oprostila se od dr. Čerine jedna gospođa.
