U poseban đir Splitom, gotovo svaku nedjelju, Splićani i posjetitelji potpuno besplatno mogu krenuti na drugačiji način - jedinim autobusom za koji se ne treba kupiti karta, a destinacija je, vjerovali ili ne - prošlost.
Jedan je mladi Splićanin kupio retro narančasti autobus javnoga gradskog prijevoza i povremeno poveze sve zainteresirane sugrađane u povijesnu vožnju Splitom.
"Uvijek sam htio imati svoj starinski autobus koji će mi makar ležati kraj kuće"
Taj Splićanin se zove Josip Matulić, ima 27 godina, a autobuse voli oduvijek, pogotovo starije modele. Strast je to koja nije prestala od rođenja, a vremenom ju je uspio i realizirati. Josip za 'Promet' vozi već pet godina, a u obitelji je - jedini koji ima vozačku dozvolu.
"Uvijek sam htio imati svoj starinski autobus koji će mi makar ležati kraj kuće. Vrijeme je počelo izmicati, počeli su rashodovati i prodavati stare autobuse. Kada sam vidio priliku jednostavno sam poslao ponudu dubrovačkom prijevoznom poduzeću Libertas, pa ako prođe, prođe. Apsolutno nisam imao ništa isplanirano", uvodno nam je kazao Josip.
Uskoro se s najboljom prijateljicom zaputio u Dubrovnik kako bi isprobao autobus za koji se nadao da bi mogao postati njegov. Dubrovčanima je bilo žao poslati u rezalište autobuse koji su im desetljećima služili, pa su neke odlučili staviti na prodaju. A 'busevi' isti kao što je ovaj, vozili su i po Splitu. Doduše, u nešto drugačijoj kombinaciji boja - plavo-bijeloj.
"Prije slanja ponude bio sam dosta skeptičan, ali čim sam čuo zvuk motora, zaljubio sam se. Znao sam da je to to. Odmah sam dao malo veću ponudu", nastavlja Josip.
Ubrzo je saznao da je njegova ponuda prihvaćena nakon čega je pojurio u Dubrovnik po svoj prvi autobus.
"Bio je u voznom stanju, ali mu je registracija upravo istekla pa smo i to u Dubrovniku riješili. Do Splita nam je trebalo 4 i pol sata. Autobus 'ide' do 80 na sat, ali ja ga najčešće vozim do 60, da se ne 'dere'", istaknuo je naš sugovornik.
Registriran je na povijesne table i vodi se kao povijesna baština
A unutar autobusa starog više od 40 godina, većina je opreme originalna. Jedine tri izmijenjene stvari su sjedala, volan i felge. U autobus do sada ništa posebno nije ulagano, za svoju dob je u odličnom stanju jer su ga dobro održavali u Dubrovniku. Do sada nije bilo problema, tek poneke sitne izmjene.
"Obnovljen je prije 10-ak godina u Dubrovniku. U originalu, ovakvi autobusi najčešće imaju drvene klupe, ali ovaj je iz tvornice došao s tapeciranim klupama, a kasnije su ubačena plastična sjedala. Autobus je 1981. godište i od prvoga dana vozio je po Dubrovniku. Posljednje dvije godine je kod mene. Uzeo sam ga sebi za gušt, pa iako su mi mnogi predlagali što bih mogao s njim, još nisam poduzeo daljnje korake. Za sada je plan samo ga održavati na životu. Registriran je na povijesne table i vodi se kao povijesna baština. U Splitu ovakvih autobusa više nema, ali zato u Dubrovniku ima još par primjeraka", ispričao nam je Josip.
Jedan od posljednjih starih 'Prometovih' autobusa vozio je do 2019. 'Rasklimani zglobni bus', kako su ga mnogi Splićani nazivali, upravo je Josip po posljednji put provozao Splitom.
U garaži 'Prometa' u Hercegovačkoj ulici trenutno se nalazi devet starih autobusa koji stoje kao svjedoci jednom minulom vremenu.
Strastveni ljubitelj autobusa je i Josipov najbolji prijatelj Marin Pažanin, za kojega kažu da poznaje svaki autobus u Hrvatskoj, a i šire.
"U Splitu je bilo 25 autobusa identičnih kao što je ovaj, u plavo-bijeloj varijanti. Zadnji je vozio do 2008. Dubrovčani su inače imali 30-ak ovakvih autobusa, ali 5-6 ih je uništeno u ratu. Na jednoga je pala granata, a jedan je bačen u more", kaže nam Marin.
Provozati se možete nedjeljom i blagdanom
Nedjeljom i blagdanom, u vožnju povijesnom turom obično se kreće ispred HNK oko podne, đir nastavlja dalje preko Zvončaca do Svetog Frane i trajektne luke, pa sve do garaže na Brdima.
Tura je to dekorativnog karaktera kojom se iz potpuno druge perspektive može vidjeti i doživjeti Split - kao da stavite sunčane naočale sa staklima prošlosti, upravo je takav pogled iz narančastog autobusa.
"Šjor, nije Vam ovo linija", tijekom vožnje je Josip pokušao objasniti putniku koji je na stajalištu čekao redovnu 'Prometovu' linije, a iz pozadine je netko dobacio: "Ovo je atrakcija". Bila je to samo jedna od zgoda koja povezuje Splićane i autobus iz njihove mladosti.
Ulaskom u ovaj autobus, ulazi se u splitsku povijest. I doista, kroz prozorska stakla Split izgleda drugačije, otmjenije. Iako su sjedalice istrošene, na njima je poseban gušt sjediti jer razmišljanja o prošlosti samo pristižu.
Kako je Split izgledao u fazama najvećeg razvoja kada mu je kraj bio gdje se danas nalazi sjecište Pujanki, Visoke i Mejaša, koliko je tada drugačija bila moda djevojaka i žena u prolazu, koji su se automobili mogli sresti putem samo su neke od misli koje 'naviru' što se duže vozite ovim autobusom.
Mi smo se provozali, sada je na vama red!
