"Modrićev dres sam prodao na stranici Nogometnih Ikona, za svrhu Županijske lige protiv raka - Split..."
STARI KOLUMNISTI
Zna život glumački ponekad biti surov i nepravedan. Ma ne samo glumački! Cijeli jedan životni vijek dobar glumac može provesti u jednom kazalištu a da, osim posjetitelja tog kazališta, nitko za njega ne zna: ni ime mu, ni uloge, velike i male kreacije pa i promašaje. A samo jedan obični televizijski zoom može biti dostatan da se izađe iz te »provincijske« anonimnosti, da se Zagrebom, Osijekom, Rijekom, Dubrovnikom ili Splitom okreću za tobom i da svi znaju što taj glumac jede, gdje se odijeva, što voli ili ne voli…
Evo, da se jednom običnom splitskom mladiću koji nikada u životu nije glumio, ponudi neka ulogica u Hollywoodu i on je već velika zvijezda o kojoj se pišu veliki tekstovi. I naslovi: »Pokazat ću pred kamerama svoju stražnjicu!«
Donosimo vam prvi dio priče o Robertu Jarniju
"Da sam znala da će se avion srušiti, napisala bih oporuku i ostavila dicu bratu i sestri. Materi ne bih jer svaka baba razmazi dicu..."
Uvijek je problem, i najiskusnijem novinarskom peru, predstaviti osobu o kojoj mislimo da znamo sve. Ali, neke slatke tajne i sličice iz života poznatih često ostaju nezabilježene u novinskim tekstovima. A i sporedne stvari su dio života. Mozaik sporednosti daje jasniju i kompletniju sliku, po kojoj pamtimo draga lica s velikog i malog ekrana, s kazališnih dasaka...
"Gospođo, okrenite se i bez brzih pokreta – uputi mi zapovijed, koju nisam shvaćala, ali poslušala sam jer mi je policajac to naredio. Odjednom sam osjetila ruke na svojim gležnjevima, zaškakljalo me je pa sam skočila"
Ne može se bavljenje umjetnošću nekome preporučiti. To ili je ili nije unutarnji imperativ. Ako Je unutarnji imperativ onda se teškoće mogu podnijeti i prebroditi, a ako je to koketarija s tim poslom, već na prvoj poteškoći će doći do loma. A tih teškoća ima jako mnogo, i bez tog silnog unutarnjeg Imperativa nemoguće je izdržati u tom poslu četrdeset godina. Ne možete taj stres izdržati kao što se dobrim dijelom ni novinarski ukoliko ne postoji nešto drugo što čovjeka drži, a ne samo eto – meni bi se svidjelo biti novinar. Ako netko tu potrebu sam ne izrazi na vrlo silovit način, ja ga Ne bih poticala
[DETALJNA ANALIZA SPLITSKOG EPIDEMIOLOGA] Evo što o Omikron soju kaže dr. Smoljanović
[VIDEO] Prvi Međunarodni festival folklora u Splitu koji je započeo sinoć, zadnjeg dana kolovoza, donosi nam nešto novo i značajno ne samo za Split. Pogled na različite tradicijske kulture, pogled je u budućnost. Upravo tako…
U prvom dijelu priče, ukazat ću vam na njegovih pet seniorskih godina provedenih u njegovom matičnom klubu Ajaxu. Kako je osvajao ekipne naslove (i to s kojim igračima), koje je individualne nagrade osvojio i naravno kako je pod ozljedom pokorio - sve
Sreća ide onima koji idu prema njoj. Znači moraš ići ususret sreći, moraš imati neko ponašanje civilizirano, moraš znati kad šutiti, a kad govoriti. Imamo dva uha, jedna usta. To su mi roditelji dali i njima zahvaljujem na svemu što imam…
Uvijek je u našem Teatru bilo velikih imena; Kukovec, sjajni Ante Marušić, Alma Peranić. Imali smo i operetnu primadonu Mirjanu Donadini Perić, nezaboravnu Perinu, a i danas kao šjoru Petronilu. Ne možemo se mi udaljiti od naših splitskih predstava i domaćih autora. To je naše blago..
Moj je moto: biti zdrav, jednostavan i pošten, što je danas pomalo i zaboravljeno. No, vjerujem da nadolaze bolja vremena, kada će se više cijeniti neke stvari koje smo pomalo počeli zaboravljati. Moral, na primjer…
Ovu sam priču namijenio jednom glazbenom jubileju, po mnogo čemu značajnom. Dalmatinska šansona šibenski je festival koji ove godine slavi 25 godina postojanja. Rođen je dakle pri kraju XX. stoljeća i izrastao u pristojnog i postojanog mladića. Ponekad i malo drskog, jer se usudio pored niza bezrazložni hvalisavaca glazbenog usmjerenja, uzdignuti i pokazati svoje mišiće i sve ostale atribute…
Legenda Slobode iz Tuzle, golman zlatne generacije Hajduka, legenda nizozemskog AZ-a
Komercijalnost kao termin ne mora značiti i banalnost. Komercijalno je sve ono što se dobro proda. A prodati se može i dobra glazba samo ako se reklamira. Mene su smatrali nekomercijalnom pjevačicom. Ali činjenica je da sam sve što sam snimila i prodala...
[FOTO+VIDEO] Ivan Perišić je svoj nogometni put koji i danas traje započeo u dalekoj Francuskoj - točnije u FC Sochauxu. Evo što se ovaj tjedan izdvaja u Dalmacija Danas rubrici "Sličice pričaju"
S glazbom se treba igrati, glazba nema nikakvih granica i treba spojiti nespojivo, spojiti ono nemoguće... Odvažila sam se, otpjevala sam pjesmu Žena zna Maje Marije koja je Splićanka, i koja je mislila da to nije pjesma za mene. Mislila sam i za pjesmu Godinama da nije moj stil pa sam se eto odvažila, poslušala svoj unutarnji glas da je to tô i svi znamo što sam postigla s tom skladbom. Uvijek slušam svoj unutarnji glas i mislim da je nepogrešiv…
[FOTO+VIDEO] Prisjetit ćemo se samog početka našeg "Sube" - kako je bilo pod poznatim "Stanovima" pa sve do odlaska u Kneževinu Monako. Osim toga, možete sudjelovati i u humanitarnoj akciji "Za malog Roka". O čemu je riječ, pročitajte u nastavku, a mi vam donosimo vam priču o legendarnom Subi
Jedno deset godina sam pjevala u Metropolitan Operi. To je bilo najviše Aida, Azucena u Trubaduru…Eboli u Don Carlosu. To mi je bilo ono što kažu Francuzi cheval des batagle. Zato što su visine tu. I to su posebni događaji i osjećaji. Ta sala, pa uvijek najveći pjevači, orkestar…Ali, to nije kompliment! Ono što sam osjećala, ne u kazalištu nego na Peristilu, to ne mogu objasniti. To je nešto najjače, to su bila takva uzbuđenja. Jer onda mi u isto vrijeme dođe čitava moja mladost, moj Split, mama koja je pivala cili dan dalmatinske pesme – vjerojatno sam ja to od nje dobila…