Na današnji dan 23.08.1944. godine ustaše su u Splitu objesile antifašiste i partizane: Sonju Bućan, Antu Pupića, Ivana Širolića i Ladislava Stazića.
U noći s 23. na 24. kolovoza 1944. obješeni su, u Bihaćkoj ulici u Splitu, na stupove: Ivan Šarolić iz Postinja, Ladislav Stazić iz Splita, Ante Pupić iz Otoka i Sonja Zdenka Bućan iz Splita.
Jutro poslije zgroženi prolaznici u Bihaćkoj ulici zatekli su strašan prizor: jedna lijepa mlada žena odjevena sva u bijelo i tri muškarca njezinih godina visjeli su prepuknutih vratova gotovo nasred grada.
Kroničar 7. oružničke pukovnije zabilježio je kako je "narod bio ogorčen, žene su stiskale šake i glasno prijetile krvnicima, a muškarci skidali šešire odajući počast žrtvama fašističkog terora".
Pred vješalima je cijelog dana bio protestni mimohod građana na mjestu gdje je kasnije podignut kameni obelisk koji i danas stoji ondje. O ovoj četvorki malo se zna, kao i o njihovu radu unutar pokreta otpora, no događaj je toliko razbjesnio građane da je dugo ostao u kolektivnoj memoriji, a prikazao ga je i Miljenko Smoje u "Velome mistu".
Vladalo je ogorčenje protiv gradonačelnika dr. Vukušića, jer se smatralo da je on bio dužan to vješanje spriječiti, a ako nije mogao, da je morao ipso facto povući konsekvencije. Isto tako se smatra da je i biskup bio dužan barem pokušati. A obojica su ostala pasivna.
Povod se zna, ako se to uopće može nazvati povodom: u Harambašićevoj ulici dan ranije ubijen je ustaški policijski agent Ivan Gusić. Na plakatima po gradu polijepljenima zbog atentata na Gusića stajalo je: "Povodom učestalih oružanih napada na pripadnike civilnih i vojnih vlasti, u slučaju da se u gradu Splitu ili okolici ponovi jedan slučaj atentata na civilne ili vojne osobe, bit će za svaki takav čin strijeljano 20 dokazanih komunista ili osoba koje se bave bilo kakvim partizanskim radom".
I ova četvorka platila je glavom upravo zbog toga; bez izravne krivnje povješani su nasred ulice. Tri obješena muškarca dovezena su iz bolnice, a Sonja Bućan, 23-godišnja violinistica i majka šestomjesečnog djeteta bila je u policijskom zatvoru, navodno zbog letaka pronađenih kod nje.
Policijski agenti objesili su ih u dva sata noću, ali se pretpostavlja da su žrtve već donesene ubijene i zatim obješene. Tri obješena muškarca izvedena su iz bolnice, dočim je Sonja bila u policijskom zatvoru. Naredbu je izdala Župska redarstvena oblast, a pričalo se da je zapovjednik žandarmerije Jakovljević protestirao zbog takve odluke, ali je njegov protest bio odbijen. Obratio se i generalu Tomaševiću, zapovjedniku Obalnog područja NDH koji je doputovao tog dana poslijepodne i naredio da se obješeni uklone i pokopaju.
U to vrijeme Splitom vladaju nacisti, koji se već pripremaju na evakuaciju, te ustaška uprava koja se nada kako će im Nijemci prepustiti grad i Dalmaciju, dok Splićani masovno odlaze u partizane. Samo tog ljeta otišlo ih je 354, a partizani će za dva mjeseca ući u izmrcvareni i izgladnjeli grad.
