U nedjelju, 11. veljače 2024. navršilo se točno 106. godina od smrti jeseničkog junaka Mate Brničevića, jednog od vođa pobune mornara u Boki Kotorskoj 1918. god. Pobunio se naš Mate protiv besmisla rata i nepravde i teških uvjeta života carevih mornara, svojih kolega. Svojih 27 godina života položio je na oltar domovine, bez prava na obranu, strijeljan je s još troje mornara u Škaljarima. Rodni kraj mu je i do sada obilježavao velike godišnjice, prije šest godina s nizom manifestacija na okruglo stoljeće od njegove smrti, a i u nedjelju će ova ponosna jesenička postojbina mornara i brodara pokazati, makar prisjećanjem i ponekim polaganjem vijenaca na njegov grob na Sustipanu, groblju poviše Sumpetra u Jesenicama, da nije zaboravila svoje zaslužne i odvažne sinove...
No ubrzo je izbio 1. Svjetski rat i 1914.god. Mate je pozvanu austro-ugarsku mornaricu. Služio je na vojnom brodu "GEA" u Boki Kotorskoj, kao prvi nišandžija na topu i na toj dužnosti je ostao sve do izbijanja pobune mornara. Tada je u Boki Kotorskoj bilo preko 6.000 mornara, pripadnika 11 nacionalnosti, 11 različitih jezika, ali su se ujedinili u pobuni protiv loših uvjeta života, loše prehrane na brodovima i odnosa časnika prema mornarima. To je bila i ostala najveća pobuna mornara na ovim prostorima.
Mate je bio organizator pobune na brodu "Gea". Pobuna je izbila 1. veljače 1918. godine pucnjem sa najvećeg broda Sankt Georg i vrlo brzo je 40-ak brodova podiglo crvene i bijele zastave: crvene kao simbol pobune, a bijele kao apel za mir i okončanje rata. Mate je ispalio topovsku granatu na krstaricu "Novaru", brod koji nije htio istaknuti crvenu zastavu u znak solidarnosti sa pobunjenicima. Predlagao je da pobunjena flota odmah isplovi iz Boke. Njegov savjet nije prihvaćen, a dva dana kasnije pred Boku su doplovili brodovi iz Pule i tako je neodlučnost ostalih zavjerenika upropastila ovaj jedinstveni pothvat...
Slijedila su masovna hapšenja mornara, optuženo ih je 386. Prijeki sud u Kotoru morao je okončati proces u 72 sata tako da su osuđeni praktički bez procesa i prava na dostojnu obranu. Četvorica vođa pobune su strijeljani u Škaljarima u 7 sati ujutro, ali i sama egzekucija je morala biti 3 puta naređena i ponovljena, jer su mornari - izvršitelji odbijali izvršenje komande i jedan mornar se onesvijestio.
U rano jutro pred smaknuće Don Niko Luković, koji je bio s pobunjenicima, izjavio je da mu je Mate, na ispovijedi mirno i sabrano rekao: “Ne žalim što sam učestvovao u pobuni. Ne žalim što sam osuđen na smrt, jer smatram da će naša smrt donijeti bolji život našem narodu“. Ljudi ovih prostora uvijek su bili ponosni sudionici povijesti, a samo pravi junaci su je i stvarali.
Mate Brničeviću, neka ti je laka jesenička zemlja, piše portal dugirat.
