Praizvedba drame Aziz Predraga Lucića na 63. Splitskom ljetu

Duhovitu i mudru tragikomediju, comédie-franchise po motivima "Pira malograđana" Bertolta Brechta redatelj Dino Mustafić postavlja s dramskim ansamblom Hrvatskog narodnog kazališta Split

Drama Predraga Lucića Aziz ili Svadba koja je spasila Zapad bit će praizvedena na 63. Splitskom ljetu 9. kolovoza na otvorenoj pozornici u kompleksu Vile Dalmacija. Duhovitu i mudru tragikomediju, comédie-franchise po motivima “Pira malograđana” Bertolta Brechta redatelj Dino Mustafić postavlja s dramskim ansamblom Hrvatskog narodnog kazališta Split.


Naslovnu ulogu Aziza, tamnoputog neznanca, nezvanog gosta čije prisustvo duboko uznemiri malograđansko svadbeno slavlje, tumači Nikša Arčanin. Ostale uloge tumače: Stipe Radoja, Katarina Romac, Nikola Ivošević, Monika Vuco, Tajana Jovanović, Marjan Nejašmić Banić, Nives Ivanković, Nenad Srdelić, Davor Pavić, Vicko Bilandžić, Ivo Perkušić, Ivan Baranović, Mia Čotić i Zdeslav Čotić. Autorski tim, osim redatelja Mustafića čine dramaturginja Željka Udovičić Pleština, scenograf Dragutin Broz, kostimografkinja Lejla Hodžić, koreograf Gjergi Prevazi, autorica glazbe Tamara Obrovac, Rino Barbir koji potpisuje video-art, te oblikovatelji svjetla i tona Zoran Mihanović i Tomislav Luetić.

Na svadbeno slavlje gdje za stolom nalazimo likove koji su do nas potegli iz vremena Brechtovog Pira, stiže novi, nezvani gost – Aziz. Različit. Koji ne pripada poznatoj situaciji. Tamnije boje kože. Dakle, vjerojatno Arapin. I do tada veselo anarhična slika obitelji mijenja se pod utjecajem poznatih nam predrasuda – otkriva se njeno malograđansko naličje koje pod utjecajem sveprisutne propagande ne zna više prihvatiti drugačijost. U plesaču Azizu, očekivano i nažalost predvidljivo, vidi terorista.

„Uvodeći nepoznatoga i neželjenog Drugog u brehtovski definirani ambijent, Lucić maestralno pokazuje kako globalni „rat protiv terora“, prije no što posije fizičke žrtve, uzima svoj danak u otrovanim dušama. Noseći je tu motiv straha, i to straha koji nadilazi skučenu zonu pukih ljudskih osjećaja i poprima takoreći konfesionalnu dimenziju, postajući dakle svojevrsna religija Zapada, s građanski uparađenim sljedbenicima koje zbližava vjera u to da se moraju bojati,ponajprije tuđe vjere. Zbog toga će u središnjoj dionici komada jedan od učesnika u svadbenoj proslavi gorko konstatirati da ‘Bog je strah’, odnosno da je isti ‘napravljen od našeg straha’. Ono što uznemiruje u „Azizu“ stoga nije sam susret s Drugim, već – preko kontakta s Drugim (s ‘Marokanerom’ ili već nekim sličnim) – susret s vlastitom limitiranošću, mikroprizor jedne dubinski zarobljene civilizacije koja, koliko god himni slobodarstvu uspjela spjevati, nije kadra iskoračiti iz fundusa svojih predrasuda, stereotipa i samoobmana. Tim više ukoliko je, manipulirajući kolektivnim strepnjama, za tu ratobornu statičnost pripremaju jake intelektualne snage, kod Lucića oličene kroz ‘tri interventna mudraca’“. (Viktor Ivančić)

Nakon premijerne izvedbe 9. kolovoza Aziza, planirane su i četiri reprizne 10, 11, 12. i 13. kolovoza.


Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0