Pogledajte dirljiv trenutak susreta žrnovačkog vatrogasca i donatorice iz Splita koja je željela ostati anonimna

Još se jednom pokazalo da je Split grad velikih Ljudi

Njegovan Popadić iz Žrnovnice u vatrogastvu je punih 37 godina. Trenutno radi kao sezonski vatrogasac pri JVP Split, ali je daleko najviše vremena u vatrogasnom poslu proveo kao član DVD-a Žrnovnice. Za vrijeme katastrofalnog požara koji je pogodio ogromno područje od Tugara do Splita Njegovan je branio kuće od požara na području Donje Sitnog. Te večeri mu je pozlilo te je hitno prebačen u splitski KBC, gdje je zadržan do jutra. Nije rijedak slučaj da vatrogasci na požarištu stoje do iznemoglosti, a ni Njegovan te večeri nije bio iznimka.


Da postoje i anđeli čuvari na zemlji, dokazuje iskustvo kojega je Njegovan doživio tijekom jučerašnjeg dana. Naime, upravo je on odabran za susret sa Splićankom koja je pod svaku cijenu željela ostati anonimna i koje je odlučila konkretno pomoći jednom vatrogascu DVD-a Žrnovnica. Kolege su se složile da to upravo bude Njegovan Popadić. Ovaj čin vidno je dotakao vatrogasca, je cijeli susret detaljno opisao u emotivnom statusu:

27.07.2017. Dan kad sam doživio posjet anđela. Realni moj radni dan koji se pretvorio u jednu slatku izmaglicu koju tek jutro potjera bistrijim razmišljanjem. Dan toliko nestvaran, a opet dokumentiran i opipljiv. Dan kad doživjeh do sada najveće priznanje za svoja minula djela. Dan kad mi je prišla do tada nepoznata osoba i razotkrila mi dušu. Ogolila me. Deseti dan od početka katastrofe.
Na ovim virtualnim prostranstvima facebook-a iz trenutka u trenutak svjedočimo koliko se uzdigla svijest naroda i koliko sa svih strana stiže pomoć dobrovoljnim društvima, bilo od pojedinaca, bilo od različitih tvrtki, odavde iz države, ali i iz stranih zemalja. I ovdje ću se zahvaliti svima kao u jednom prethodnom statusu, ali mi dozvolite da prijeđem na meni trenutno važnije.
Moram prvo reći i da sam na neki način prepoznat od dugogodišnjih kolega iz domene vatrogastva, gđe Olesije Duplančić – Ozretić i gdina Milana Barbarića, koji su se bez puno premišljanja usuglasili i predložili me za jedan neponovljivi susret.
Ne volim pisati podatkovno i tehnički uređeno, obožavam spontanost u izražavanju jer tako se i osjetim slobodnim.
I sad vas tresnem podatkom kako se susret dogodio navedenog datuma pa je skoro ispalo da je to iz filma Točno u podne. Ali ovdje nisu zviždali meci, ovdje su kuljale emocije. Kako drukčije opisati taj topli prilazak jedne osobe drugoj, onaj humani i nesebični zagrljaj kojim te možda ni majka ne zagrli, ona rasplamsala radost što preplavljuje prostor oko vas. Došao je netko da se vama obrati, da vam pomogne. Ne mnogima poput mene nego osobno meni !!! A siguran sam i saznao sam da ta humanitarka mnoge pomaže i na razne načine.
Znate li i možete li zamisliti kako se čovjek osjeća nakon 37 god svog dobrovoljstva u vatrogastvu i kad ne očekuje i ne želi ništa posebno od svega. Kao što više puta navedem, sretan sam i sa čašom vode, sretan sa jedva čujnim Hvala, a ovo … Ovo je moja medalja i najveće priznanje.
Ni sad mi nije lako pisati i, kao što mi se dešavalo dok sam pisao knjigu, tako i sada oči moji krijese, a mozak ne nalazi dovoljno pametne riječi da vas zaokupiram i predočim gospođu u pravom svjetlu. Možda je um još pod šokom. Skoro nestvaran događaj poticaj je i meni da još bolje pogledam oko sebe i pomažem u granicama svojih mogučnosti, ali isto tako i vama. Prepoznajte ljude, organizacije ili udruge i na neki način pomozite. Možda tako možemo biti puno sretniji.
Teško mi je što je ne smijem imenovati što vam govori kakva je osoba. Samozatajna. Jednostavna. I nadasve – HUMANA.
Netko će reći „Dobro, zaslužio si“. Ma nisam, ima na tisuće mojih kolega koji rade isti posao, ali ga radimo sa srcem. Radimo ga zbog vas najviše. Priznajem da sam već 15 godina sezonski „plaćenik“ koji odradi 3-4 mjeseca, ali za dobrovoljca DVD-a ne postoji sezona. Međutim, kad jednom uđeš u ovaj sustav, teško izlaziš iz njega ako si ga ikad osjetio na pravi način. Dolaze godine i tijelo će jednog dana posustati pa sam sebe zapitam što ću onda kad ne budem čizmama uništavao teren. Opet ima načina da se nešto učini u sustavu. Dokle god se zrak udiše.
I zato obećavam … VAMA, draga gospođo … VAMA koji ćete sigurno pročitati moje riječi … VAMA koja možda još i niste svjesni što ste mi točno učinili … VAMA koja će me pratiti na svim budućim djelovanjima i poticati me jače nego adrenalin
Još uvijek N E M A P R E D A J E …
i ne dam godinama da me spriječe i odvoje od mlaznice.

V E L I K O V A M H V A L A , D R A G A G O S P O Đ O ! ! !
(molim moje prijatelje da podijele status, ne zbog mene )

 


Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0