Jedni će reći da su Paraolimpijske igre skroz drugačije od Olimpijskih igara i da se možda ti sportaši ne bi trebali miješati, ili jednostavno ljudi uopće nemaju pojma da Hrvati imaju paraolimpijce.
Koliko smo puta čuli da je Split najsportskiji grad na svitu?
Vjerojatno previše. A u prilog toj rečenici imamo i konkretne dokaze da je uistinu tako. U gradu koji broji 180 tisuća lica sportski uspjesi su nešto što nas svakako stavlja na svjetsku kartu najsportskijih gradova u svijetu.
Kako i ne bi, kada od toliko malog grada (u usporedbi s ostalim europskim i svjetskim gradovima) imamo toliko velik postotak osvajača olimpijskih medalja. Tko god sumnja u sposobnosti splitskih sportaša, treba samo prošetati popularnom zapadnom obalom i pogledati ispod sebe.
73 sportaša vječno uklesana u šetnicu zapadne obale kao podsjetnik na to koliko je Split obola dao u postavljanju Hrvatske na sami vrh svjetskih sportova. Nakon Olimpijskih Igara u Tokiju taj broj povećava se na 76 (Toni Kanaet, Mate Pavić i Matea Jelić), dok se Tončiju Stipanoviću dodaje još jedna medalja. On je čak 16. Splićanin koji ima više od jedne medalje s Olimpijskih Igara.
Ako vas zanima popis svih sportaša, možete ga slobodno pogledati ovdje.
Ima li zapadna obala zaista imena svih olimpijaca?
Pa ipak, koliko god ponosni bili na naše olimpijce iz Splita, jedno pitanje si moramo postaviti, a to je: zašto na Zapadnoj obali nema splitskih paraolimpijaca?
Jedni će reći da su Paraolimpijske igre skroz drugačije od Olimpijskih igara i da se možda ti sportaši ne bi trebali miješati. Ili jednostavno ljudi uopće nemaju pojma da Hrvati imaju paraolimpijce.
Koji god razlog bio, u 21. stoljeću tužno je da se ova tema još niti jednom nije spomenula u medijima. Paraolimpijske Igre postoje od 1960, a svoj pravi vrhunac doživjele su u Pekingu 2008., kada je svjetska javnost pokazala koliko zapravo paraolimpijci vrijede u našem društvu.
Hrvatska je od svoje samostalnosti osvojila 19 medalja na paraolimpijskim igrama, a od toga su čak 2 zlata naše Antonije Balek (bacanje koplja, bacanje kugle Peking 2008.) te jedno srebro naše Anđele Mužinić iz Srinjina (stolni tenis ženski tim Rio 2016.).
Za sve one koji slučajno ne znaju kako trnovit put trebaju prijeći parasportaši da bi došli do malog trenutka slave, predložio bih vam da pogledate sjajan dokumentarni film “Rising Phoenix”.
Trebaju li se paraolimpijci upisati u šetnicu Zapadne obale?
Mogu samo zamisliti koliko splitskim sportašima znači njihovo ime zauvijek upisano u gradsku šetnicu. Pogotovo onima koji od sporta i nemaju neke velike financijske dobiti.
Mogu isto tako zamisliti koliko su Olimpijske igre bitne sportašima u sportovima koji nisu pretjerano praćeni, jer Igre im daju mogućnost da barem na jedan dan cijela država zna njihovo ime i slavi njihov uspjeh.
Zato je splitski projekt upisivanja svih olimpijskih osvajača od puno većeg značaja od usudio bih se reći i popularnog Walk of Fame-a iz Hollywooda, jer zvijezde filma ionako imaju vječnu popularnost, dok su sportaši (osim nogometaša) samo medijski bljeskovi, koji nestanu dan u trenutku kada neka malo zanimljivija vijest dođe na dnevni red.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
A sad zamislite koliko bi upisivanje imena na Zapadnoj obali značilo onim sportašima na koje nitko ne obraća pozornost?
Koliko samo paraolimpijcima znače Igre, kada cijeli svijet upozna njihove životne priče, prepreke i izazove koji ih nisu sputali da se zauvijek upišu u sportsku povijest.
Zaslužuju li paraolimpijci/ke Splita isto tako biti zauvijek upisani na Zapadnoj obali kao podsjetnik svim mladima da u životu ne postoji nesavladiva prepreka?
Četvero Splićana ide u Tokio
Paraolimpijske Igre u Tokiju počinju 24. kolovoza. Hrvatska s rekordnim brojem paraolimpijaca želi pokazati cijelom svijetu da je sportska sila, a zajednički zadatak sviju nas je da osobno podržimo svakog od 22 sportaša koji će predstavljati našu državu na najvećoj sportskoj smotri.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ove godine čak četvero Splićana branit će hrvatske boje. Srebrna iz Ria Anđela Mužinić pokušat će doći do najsjajnijeg odličja. Dino Sinovčić, svjetski i europski prvak u 100 metara leđno želi kolekciji medalja dodati i onu najsjajniju s paraolimpijskih igara. Ivan Mikulić, višestruki svjetski i europski prvak u parataekwondou pokazat će zašto se upornost i odricanje isplate, a Lucija Brešković pokušat će skočiti stepenicu više i popraviti peto mjesto iz Ria u judu za slijepe i slabovidne.
Ako smo stvarno društvo koje slavi sve sportske uspjehe, postanimo primjer i nakon završetka ovih paraolimpijskih Igara ispravimo nepravdu i dodajmo imena svih naših paraolimpijaca na Zapadnu obalu da zauvijek ostanu upisani u gradsku povijest.
Ako je netko zaslužio, onda su to oni.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.