Nije nam prvi susret sa Sudar Percussion ansamblom u Hrvatskom domu Split – njihov ekstatičan nastup povodom Svjetskog dana glazbe prije dvije je godine dignuo cijelu Koncertnu dvoranu Ive Tijardovića na noge. Tada su oduševili svojom interpretacijom Jean-Michelea Jarrea, doživljajem i preispitivanjem mogućnosti elektroničke glazbe te cjelokupnim umjetničkim oblikovanjem nastupa. Ovaj su put centralno glazbeno mjesto Dalmacije oplemenili sasvim drugačijom temom i zvukom – u projektu naziva „Kola i Piazzolla“.
Već je u konceptu koncerta bilo evidentno koliko ansamblu pristaje ta egida „Sudar“ u nazivu. Oni su uistinu interpretatori glazbenih sudara, ali ne onih koji izazivaju destrukciju, nego pravih malih glazbenih superćelija čijeg se spajanja ne bi dosjetio ni dohvatio netko tko u glazbi ne vidi izazov i svojevrstan avangardni pokret. „Kola i Piazzolla“ prikazuje svojevrsno nadopunjavanje, ali i nadmetanje tradicije kola, kultnog glazbeno-plesnog izraza jugoistočne Europe, s Piazzollinim transformiranim tangom u perjanici godišnjih i životnih ciklusa.
Sudar Percussion (Filip Merčep – marimba/vibrafon; Luka Ivir – marimba/vibrafon; Goran Gorše – zvona/ksilofon, Aleksandar Vešić – bas gitara; Igor Vugrek – bubnjevi; Robert Batelić – klavir) u ovome je nastupu imao sjajnu podršku izvrsne mlade harmonikašice Josipe Vukelić. Taj čarobni miks oduševio je već u prvoj točki programa, Outre (Nikola Sinković), gdje je početna udaraljkaška „carol of the bells“ dobila patinu prelijepe nostalgičnosti i melankolije u bogatom zvuku harmonike. Piazzollin Invierno Porteño u nadahnutom aranžmanu Filipa Merčepa pokazao je dvojnu prirodu djela – s melankoličnim, gotovo hladnim temama koje evociraju zimu s jedne strane, a s druge pršti energija jazza i tanga. Kloroform (Aleksandar Vešić) je filmski trenutak Sudar Percussiona, koji slušatelje potpuno uvlači u čaroban svijet udaraljki, gdje ta dječje zarazna boja ksilofona i vibrafona potpuno zaokupljuje pozornost i distancira iz buke svakodnevice, utapajući zvuk u prostor nedokučivog, bezvremenskog i nedodirljivog.
Tradicionalno Piperkovo kolo u aranžmanu Aleksandra Vešića u svojoj je moći, živahnosti i pretopljenosti motivima etnosa zaslužilo i ovu intrepetaciju, u kojoj posebno pohvaljujemo pamtljivu klavirsku dionicu. Piazzollina slika jeseni u Otoño Porteño, također u Vešićevu aranžmanu, u izvedbi Sudar Percussiona i Josipe Vukelić oplemenila se slojem mističnosti. Iako se u prohodnoj osnovnoj melodiji jasno čuje (i vizualizira) tango, sjajno korištenje posebnosti ansambla, ovdje osobito zvona i harmonike, od Piazzolle je učinilo holivudski film opipljive romantike. Josipa Vukelić znalački je harmoniku pretvorila u dašak sevdaha, prezentirajući je kao duboko emotivan instrument šarolikih mogućnosti.
Tradicionalno Gankino horo u svojoj je neobičnoj asimetriji i složenim ritmovima eksplodiralo kao energična koračnica, a Saletovo oro (A. Vešić) razgranatim je promjenama tempa i zaigranošću podsjetilo na to da je na koncertima Sudar Percussiona teško mirno sjediti – nema ništa mirno u njihovoj glazbi. Pravi je to performans, istraživanje žanrova i zvukova, uplitanje klasike u modernizam, propitivanje mogućnosti instrumenata. Pravi je šećer za kraj, u godini posvećenoj briljantnom splitskom skladatelju, bilo Simfonijsko kolo Jakova Gotovca u aranžmanu Aleksandra Vešića. Predivan folklorni kolorit Gotovčeva djela zabljesnuo je u divoti rezonantnih udaraljki čiji je topli ton preplavio Tijardovićevu dvoranu.
Sudar Percussion i Josipa Vukelić u punini su zvuka zvučali kao orkestar, ali u odabiru izričaja, aranžmanu i umjetničkom dojmu teško ih je i s čim usporediti, oni su svijet za sebe, inovativni, nekonvencionalni, lišeni krutosti žanrovskog određivanja. Njihova virtuozna izvedba rubno se može nazvati koncertom jer i tu nadilaze granice zadanosti – njihov je sastav pojava, njihova je estetika uzbudljiva, svjetlo pleše s njihovim ritmovima, a publika dobiva iskustvo slušanja i gledanja koje raste iz njihove prelijepe hirovitosti. Kao i prošli put – nadamo se da ćemo ih opet vidjeti u Hrvatskom domu. Najljepši su ukras ciklusa Svjetske glazbe – jer rijetko koji sastav zvuči tako svjetski.
