Sinoć se u Teatrinu Gradske knjižnice Solin održala druga po redu izvedba skečeva „Noćna mora Zorane K.“ pod vodstvom magistre glume Zorane Kačić Čatipović. Polaznici škole glume već su se jednom solinskoj publici predstavili pripremivši triptih lažnog svećenika i smrtno bolesne žene, okršaj dviju prevarenih ljubavnica i sebično ostavljanje bolesna čovjeka na cesti. Njihov se humor i tada protezao od najprimitivnijih malograđanskih poskočica do rafiniranih prevarantskih jezičnih formula.
Ovaj je put dupkom pun Teatrin zabavljao neznatno izmijenjen sastav polaznika škole glume: Vesna Žižić, Veselin Vetma, Vesna Radomiljac, Ivana Komić, Lea Dadić, Jurica Benzon i Maja Andabak. Uz već iskušan triptih, Zorana Kačić Čatipović i njeni majstori crnog humora ovaj su put još oštrije nagazili hrvatsku svakodnevicu. Najkraći i najurnebesniji segmenti predstave bile su reklame, čiji su se nametljiv diskurz i neumjerena potrošačka logika nametnuli kao predmet ismijavanja. Gledateljima je tako ponuđena domaća lička hrastovina za udaranje partnera koji hrče, prirodna voda Janja s niskim postotkom radioaktivnih tvari koja vas rješava svega živoga, Never higijenski ulošci u kojima smijete skakati sa zgrade i magla u limenci uz koju možete odmagliti od svih problema.
Da će kupci često zažmiriti na uvjete u trgovinama u kojima kupuju i praviti se da ne znaju kako vlasnici postupaju sa zaposlenicima, zorno prikazuje skeč u trgovini „Lipe štrace“. Šefovu najnoviju kolekciju predstavlja usplahirena Gwendolin, za koju se na prvu vidi da je bijelo roblje, ali nadređeni za njeno ponašanje krivi „šmrkanje na jahtama“. Aktualnost nije upitna – ne trebamo dalje od druge kvartovske trgovine da vidimo u kakvim uvjetima radnici životare da bi lopovluk i megalomanija opstali.
Uz suptilnu dozu autoironije i još jedan dašak hrvatske aktualnosti, glumci su izveli skeč prosvjeda ispred splitskog HNK-a pod nazivom „Tko je pomuzao ovcu Dolly“. U sasvim ovčjem stilu, bez svrhe, reda i cilja, prosvjednici urlaju i bore se za svoju ideologiju, ostavivši publici dovoljno mjesta da se zapitaju – jesmo li dizali revolucije kad smo trebali ili smo samo nabijali reklame onima koji od naših protesta žive?
Najuspjeliji skeč bio je skup priloga iz Teatrinova večernjeg Dnevnika. Saznali smo detalje o dramatičnoj deložaciji mačje obitelji, finese recepta jegulje Božice Petrovne i opću nemogućnost političara da govore o svome poslu, kao i neartikulirane motive velike hrvatske sportske nade koja je svjetska natjecanja uz opće odobravanje glasnih 'Rvatina zamijenila političkim klupama.
Polaznici škole glume Zorane Kačić Čatipović drže se riskantnog recepta koji zasad izvrsno prolazi – ironija vremena u kojemu živimo zaslužuje društvenu kritiku i smijeh kroz dozu zabrinutosti za same sebe. Ako se držimo one Horacijeve „delectare et prodesse“, možemo s pravom zaključiti da ovakve izvedbe nasmijavaju, ali prije svega koriste moždanim vijugama. Ako se i ne pronalazimo u redovima ismijanih tirana, barem stignemo razmisliti o crnim rupama vlastite svakodnevnice kojom nas svakodnevno bombardiraju s malih ekrana. Svima koji stoje iza uspješne sezone solinskog Teatrina želimo još mnogo dobrih projekata i pozitivnih reakcija mnogobrojne publike.
