Posebna izložba otvorena je večeras na kliškoj tvrđavi.
'Orilo, gorilo, ić' se mora' naziv je izložbe, a bome i je orilo i gorilo večeras na putu do Topničke vojarne na Tvrđavi Klis.
Jak vjetar koji je raznosio ledenu kišu, niske temperature, no unatoč svemu tome posjetitelji su napunili i prvi i drugi kat obnovljene Topničke vojarne.
Otvorenju izložbe nazočio je i naččelnik općine Klis Jakov Vetma, dožupan Stipe Čogelja te autori izložbe Joško Ćaleta i Marijana Botić Rogošić.
Riječ je o izložbi o pokladnim običajima srednje Dalmacije, ali i onim običajima koji se nalaze na listi zaštićenih nematerijalnih dobara RH poput godišnjeg pokladnog ophoda podkamešničkih sela i pokladnog ophoda mačkara mućkog kraja, tako i onima koji bi bilo vrijedno revitalizirati, obnoviti ili zaštititi, a jedne od njih su i mačkare levačkog kraja.
Na fotografijama velikog formata popraćenih znanstvenim tekstovima i izložbenih eksponata prikazivani su i etnografski filmski klipovi s pojedinih istraženih i dokumentiranih terena koji se čuvaju u Etnografskom muzeju u Zagrebu i Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu ili pripadaju privatnim zbirkama pojedinaca kao i protagonistima pokladnih ophoda.
Prvi događaj projekta 'Jesen,zima kulture Splitsko-dalmatinske županije'
Načelnik općine Klis zahvalio je svima što su po takvim vremenskim uvjetima ipak stigli do kliške tvrđave.
"Poklade su stvar zajednice. Uvijek je zajednica ta koja iznijedri neke dobre maske, neke dobre ljude pa tako nakon duge i teške zime i nakon komina i dima i nakon suhog mesa i kupusa, ljudi su tražili nekakav prijelaz prema proljeću pa bi kroz poklade oni feštali. Međutim od 14 naselja na području Klisa samo su dva naselja koja baštine poklade, a to su Prugovo i Klis Kosa", rekao je načelnik.
Ideja ove manifestacije je krenula iz ureda dožupana Stipe Čogelje koji se također obratio okupljenima.
"Ovo je prvi događaj u sklopu našeg programa koji smo sufinancirali, a zobve se "Jesen-zima kulture Splitsko-dalmatinske županije". Intencija tog projekta je da tijekom jesenskih i zimskih dana građanima pružimo sadržaja, pogotovo na našim otocima i u Zagori pa da te dane ispunimo kulturom, pjesmom, mačkarama. Cilj je da imamo svih 365 dana u godini, a ne samo ljetnu sezonu kada događanja ima svakoga dana", rekao je dožupan.
Sjećanje na mačkare u Klisu
Ivana Kurtović, rodom iz Klisa, trenutno radi pri Ministarstvu kulture i bavi se nematerijalnom kulturnom baštinom, a ovom prilikom prisjetila se djetinjstva i kako su tada izgledala mačkare u njenom Klisu.
"Možda su to bile zadnje mačkare u Klisu, 80-ih. Moj tata Pere je bio glavni koji je plakao za krnjom, djed Bože je bio kauboj, stric Mile je bio doktor. Mi smo kao obitelj svi sudjelovali u tim Mačkarama i nakon toga smo spaljivali krnju. Tata plače za njim, ja plačem da mi tata ne upadne u vatru, a sestra plače zato što je tata žalostan. Ta slika pokazuje ono što jesu mačkare, zajedništvo, emocije, rad. To su sve kvalitete koje sve više nestaju", kazala je Ivana Kurtović.
Izložba je otvorena i organizirana u suradnji s Etnografskim muzejom u Zagrebu pa je tako priliku za riječ imala i ravnateljica tog muzeja, Zvjezdana Antoš.
Dakle, moje iznenađenje je bilo kako napraviti izložbu u samo dva ili tri tjedna. Mi u Etnografskom muzeju to ne možemo, ali ova zajednica je pokazala da to može i to je ono što smo mi prepoznali, tu sinergiju zajednice i želju", kazala je Zvjezdana Antoš.
Dalmatinske mačkare u sebi imaju ono nešto magijsko
Jedan od glavnih organizatora i onaj koji je zaslužan da se u tako malo vremena izložba organizirala je i Joško Ćaleta iz Instituta za folkloristiku i etnologiju u Zagrebu.
"Prije 25 godina krenuo sam obilaziti naše mačkare diljem Hrvatske. Imam na to i dobre i loše uspomene. Kad sam sa mojim Škopljancima bio po Radošiću, kad sam letio za Leskurima po Neoriću, Sutini, Gljevu, Rudi. Ovi naši karnevali dalmatinskog zaleđa imaju tu svoju magijsku komponentu koja je bila u prošlosti vrlo bitna. Danas i oni prelaze na onaj gradski tip karnevala, ali taj magijski dio, to čišćenje od onoga prošloga, traženje nečeg novoga je sastavni dio toga što zajednica zna. Te zajednice se i dalje drže svojih običaja iako nekad ne znaju ni zašto to rade, a problem je što su te zajednice sve manje i manje".
Mnogi pojedinci, sudionici mačkara dalmatinskog zaleđa također su sudjelovali u izložbi. Naime puno fotografija je iz privatnih albuma tih zajednica koje i dalje drže do starih običaja i ne daju im da unatoč modernizaciji odlepršaju iz njihovih sjećanja.
Lastovske poklade
Nakon otvorenja izložbe, u prizemlju Topničke vojarne predstavljena je i knjiga "Uvooo! Eviva nam kumpanija, poša nam je alavija! – etnografija lastovskog poklada" o pokladnim običajima Lastova koji su prijavljeni UNESCO-u kao novo nematerijalno kulturno dobro RH.
Knjiga sadržava zapise uglavnom iz usmene predaje. Održana su 172 intervjua sa lokalcima koje su također vodili lokalci. Intervjui su trajali satima, a sve je kasnije pretočeno u etnografiju lastovskih poklada koje imaju veliki značaj u dalmatinskoj, ali i hrvatskoj kulturi.
Početak pokladnog razdoblja svima nam je podsjetnik i vrijeme za izbacivanje svega onoga što nam smeta, hladne zime, rješavanje problema.
Izložba je trebala biti zatvorena 13. veljače, no organizatori su se složili da će izložbu zatvoriti 9. veljače, petak prije pokladnog utorka kako bi svi nakon što posjete ovu izložbu mogli pokladni utorak iskoristiti za posjete našim mačkarama kako bi ova tradijia što dulje živila i prenosila se s koljena na koljeno.
Ulaz na izložbu besplatan je za sve!
