Danas je Veliki petak, dan kada se kršćani diljem svijeta prisjećaju raspeća i smrti Isusa Krista. Upravo taj događaj stoljećima je predmet vjerskog, ali i znanstvenog interesa, osobito kada je riječ o pitanju – što je točno uzrokovalo smrt na križu.
Pogubljenje razapinjanjem bilo je jedna od najokrutnijih kazni u Rimskom Carstvu, rezervirana ponajprije za robove, pobunjenike i najteže prijestupnike. Takav oblik egzekucije bio je osmišljen kako bi izazvao dugotrajnu patnju i javno poniženje.
Žrtve su prije samog razapinjanja često bile brutalno bičevane, zatim prisiljene nositi težak drveni križ ili njegov dio do mjesta pogubljenja. Ondje bi bile pribijene ili vezane, ostavljene da satima, a ponekad i danima, umiru u agoniji. Upravo zato činjenica da je Isus Krist, prema evanđeoskim zapisima, umro relativno brzo dugo je zbunjivala povjesničare i znanstvenike.
Nova medicinska studija, objavljena u časopisu International Journal of Health Science, pokušava ponuditi odgovor. Autori su analizirali povijesne izvore i desetljeća znanstvenih istraživanja kako bi utvrdili moguće uzroke smrti, naglašavajući da im cilj nije bio donositi religijske zaključke, nego sagledati dostupne medicinske teorije.
"O pravom uzroku smrti Isusa Krista mnogo se nagađalo, a tema je desetljećima predmet rasprava među znanstvenicima diljem svijeta", navodi se u radu.
Gušenje kao najčešće objašnjenje
Jedno od najprihvaćenijih objašnjenja smrti pri raspeću jest gušenje. Položaj tijela na križu izrazito otežava disanje – ruke su podignute i raširene, što ograničava pokretljivost prsnog koša i rebara.
S vremenom dolazi do hipoksemije, odnosno opasnog pada razine kisika u krvi. Kako se mišići zaduženi za disanje iscrpljuju, žrtva više nije u stanju podizati tijelo kako bi udahnula, što na kraju dovodi do smrti od gušenja.
Moguća plućna embolija i šok
Ipak, istraživači s Federalnog sveučilišta države Rio de Janeiro upozoravaju da postoje i druga moguća medicinska objašnjenja.
Jedna od teorija uključuje iznenadnu plućnu emboliju – začepljenje plućne arterije krvnim ugruškom. Kombinacija teških ozljeda, dehidracije i dugotrajne nepokretnosti mogla je potaknuti nastanak takvog stanja.
U tom kontekstu spominje se i tzv. Virchowova trijada, koja objašnjava nastanak krvnih ugrušaka kroz tri čimbenika: oštećenje krvnih žila, usporen protok krvi i povećanu sklonost zgrušavanju.
Drugo moguće objašnjenje je hipovolemijski šok – životno opasno stanje uzrokovano velikim gubitkom krvi i teškom dehidracijom. Prema evanđeoskim opisima, Isus je prije raspeća bio podvrgnut intenzivnom bičevanju, što je moglo izazvati ozbiljne ozljede i obilno krvarenje.
Kombinacija više čimbenika
Dodatno, u biblijskim tekstovima navodi se da je na križu izrazio žeđ, što upućuje na snažnu dehidraciju. Procjenjuje se da je između Posljednje večere i raspeća prošlo oko dvanaest sati bez hrane i vode, što je dodatno pogoršalo stanje organizma.
Znanstvenici također spominju mogućnost traumom inducirane koagulopatije – poremećaja zgrušavanja krvi koji se javlja nakon teških ozljeda i može dodatno pojačati krvarenje.
Zaključak studije ide u smjeru kombiniranog uzroka smrti.
"Na temelju današnjih saznanja pretpostavlja se da je smrt gotovo sigurno bila multifaktorijalna te posljedica kolapsa cirkulacijskog i kardiorespiratornog sustava", navode autori.
Iako točan uzrok smrti vjerojatno nikada neće biti moguće sa sigurnošću utvrditi, istraživanje pokazuje da su opisi raspeća u evanđeljima u skladu s poznatim medicinskim posljedicama ove drevne metode pogubljenja. Rasprava o toj temi, zaključuju znanstvenici, i dalje će zaokupljati povjesničare, teologe i medicinske stručnjake diljem svijeta.
