"Takav vjetar se ne sjećam da sam doživjela na tom području, a svaki mjesec vozim u zagrebačke bolnice već tri godine"
"Sinoć, 23. veljače oko 19 sati vraćala sam se s crnom Toyotom RAV4 autocestom A1, iz Zagreba u smjeru Zadra, moja dva sina (10 i 7) i ja. Taman smo izašli iz Klaićeve bolnice gdje sam bila sa starijim sinom i bila sam prilično zamišljena, tužna i vozila sam s velikom težinom. Provjerila sam stanje na cestama, i vidjela sam zabranu samo za I. skupinu vozila, no nije prošlo dugo od kako sam prešla naplatne u Zagrebu, kad sam čula na radiju da je kroz Liku veliko nevrijeme s olujnom udarima vjetra. Takav vjetar se ne sjećam da sam doživjela na tom području, a svaki mjesec vozim u zagrebačke bolnice već tri godine i puno sam na cesti. Ljudi su plesali po cesti već i prije Male Kapele, pogotovo oni sa kamionima i šleperima.
Bilo je par kamiona koji valjda jadni moraju dovesti neku robu inače ode glava, a činilo se da će im i otići kako su krivudali cestom i jedva kontrolirali kamione. Koji težak posao. Uglavnom, negdje oko Male Kapele, kiša, vjetar, ono pakao na zemlji, djeca iza.. i vozim ja, ograničenje 60 ili 40 (a to baš zna čovjek da je ozbiljno na tako niska ograničenja), loša vidljivost, kiša ko iz kabla.. I tako zaletih se ja nešto ipak iznad ograničenja i u svojim mislima u desnoj traci, a nešto dalje od mene duplo sporiji vozač od mene, jako slabih zadnjih svjetala. I ja da ću se prestrojiti da ga naglo zaobiđem, neki Zg BMW se stvorio do mene i taman me pretiče u krajnjoj lijevoj traci. I tko god ili koliko god da ih je bilo unutra, ništa se nije vidjelo, vidio je da idem prebrzo i da se od njega ne mogu prestrojiti, da ću morati naglo kočiti, i taj netko u BMW-u zakoči i da mi znak blicanjem da se odmah prestrojim ispred njega... I ja onako zahvalna zahvalim kratko sa sva četiri, i on ode ispred mene i napravi mali "light show" sa štop svjetlima.. I odjuri. Jak auto, pa dobro podnosi udare olujnog vjetra i nevrijeme.
"Možda je unutra bila žena za volanom, možda cijela obitelj, možda grupa prijatelja, možda neki gospodin, nisam vidjela (vidljivost je bila vrlo slaba), ali je bio netko istinski krasan"
I vozim ja minut dva, ne vidim ga više, kad evo njega opet, kao da čeka... Sporo vozi da dođem blizu, naleti vjetra strašni..i ja njemu blicnem, te od tuda krene cijela ova meni vrlo emotivna priča vozačke podrške.. i tako smo vam se mi pratili sve do Zadra, povremeno si blicnuli kad bi situacija bila stvarno dramatična, nekako znak neke prisutnosti i ohrabrenja, tipa "prati me, bit će sve super".
Kad god su naleti vjetra bili tako jaki da si jedva držao volan, on je bio oko mene, i ja sam vozila i imala sam cijelo vrijeme smiješak, i obje ruke čvrsto na volanu..Kao da je osoba osjetila da nisam bila dobro i da mi je takva podrška bila ključna. Najljepši dio dana. Ja sam skrenula na izlaz prema Zadru, a BMW je otišao u smjeru Splita. Žao mi je sto pod pritiskom situacije nisam zapamtila registraciju. Možda je unutra bila žena za volanom, možda cijela obitelj, možda grupa prijatelja, možda neki gospodin, nisam vidjela (vidljivost je bila vrlo slaba), ali je bio netko istinski krasan...Pamtit ću ovu vožnju.. Ima nešto neobjašnjivo u drugim dimenzijama našeg postojanja... Ovim putem se želim od srca, duboko zahvaliti sivom BMW-u, vozaču/ici ili cijeloj obitelji/ekipi koja je bila unutar tog auta. Bili ste nam velika pomoć nakon vrlo teškog dana. Ako se prepoznate, voljela bih Vam i osobno zahvaliti. Svako dobro!!", piše u objavi.
