U subotu navečer u Mjesnoj lučici u Dugom Ratu održan je Festival poljičkog soparnika. Natjecanje u spravljanju popularnog poljičkog specijaliteta privuklo je brojne izlagače i goste koji su uživali u popularnoj dalmatinskoj deliciji.
Odaziv je bio toliki da je čak i nestalo soparnika namijenjenog za prodaju, a ispečeno ih je više od pet stotina.
Natjecala su se 23 izlagača, a pobjedu je odnio Nediljko Tomić sa 134 boda.
[fb_pe url="https://www.facebook.com/dalmacijadanas/" bottom="30"]
Drugo mjesto podijelile su Marica Grgat i Ante Šarić sa 122 boda, dok se treće mjesto podijelilo između Anite Tomić sa 120 bodova,te Mire Kovačić i Ivane Alfirević sa 119 bodova.
Načelnik Dugog Rata Jerko Roglić brončanim kuharima soparnika uručio je plakete, a čast da srebrnima uruči nagrade, pripala je poljičkom knezu Petru Rodiću.
Ocjenjivački žiri sastojao se od 5 sudaca, mahom Poljičana.
[fb_pe url="https://www.facebook.com/dalmacijadanas/videos/340259019728707/" bottom="30"]
Više od 500 soparnika, u različitim izvedbama je izloženo, a jedan komad mogao se kupiti za pet kuna.
Među uzvanicima našao se i splitski župan Blaženko Boban kojemu je pripala čast da dodijeli plaketu za prvo mjesto kuharu koji je najbolje spremio poljički soparnik.
- Ja dok se nisam oženio iz ovih krajeva, nisam ni znao što je soparnik, a sada mi je jedna od najdražih delicija. Posebno me zadovolji što je soparnik pod zaštitom UNESCO-a, jer kad bi više svojih autohtonih proizvoda uspjeli zaštititi sigurno bi bili i mamac turizmu, a posebno bi bili i preko tih zaštićenih delicija, pa i suvenira, prolazak Hrvatske u svijet.
Zadovoljan sam i sretan, pogotovo jer je Hrvatska prvak svijeta u vaterpolu,a ovdje je velik broj ljudi. Vjerojatno je i rezultat utakmice potakao ljude da izađu, da promijene iskustva i mišljenja. Može se reći da je ovo dupla fešta večeras- kazao je Boban.
Inače splitsko-dalmatinski župan je danas zajedno s ministrom Božinovićem i državnim tajnikom Vukićem posjetio i Memorijalni turnir za pokojnog Josipa Jovića u Aržanu. Osvrnuo se i na to kazavši kako mu je i gore bilo jako lijepo. - Vidjevši svoje suborce iz nekih vremena obuzeo me je poseban osjećaj- kazao je Boban.
Iako je župan s područja Solina kaže da se i tamo peče soparnik, vjerojatno ne ovakve kvalitete, ali svaki blagdan je neizostavni dio trpeze.
Kučine, Mravince, Solin i Klis u tradicionalni poljički soparnik dodaju i grožđice i orase. A kad se prijeđe rijeka Žrnovnica, kaže župan, to je onda autohtono, domaće i "ono pravo".
Izjavu za Dalmaciju Danas dao je i poljički knez Petar Rodić.
- Ove godine povećali smo broj natjecatelja. Imamo čak pet natjecatelja više, brojne izlagače, a soparnika je nestalo. To automatski znači da se broj posjetitelja povećao, možda čak i za jednu trećinu. Nama je interes da svi koji dođu probaju soparnik i upoznaju se s izvornim načinom spravljanja ove delicije jer to je i poruka na kraju priče.
- Premalo je ispečenih soparnika, ljudi traže soparnik više- kazao je Rodić.
U Dugom Ratu skupio se i velik broj stranaca koji su masovno kupovali poljički specijalitet. Rodić navodi kako su stranci dolazili i kupovali i po pet komada, ali da mu je to jasno jer je soparnik zaista praznik za nepce.
- Nigdje u svijetu se ne pravi ovakav specijalitet. Ovo nam je poruka za sljedeću godinu, treba povećati broj soparnika - kazao je Rodić i dodao da je njihova zadaća zaštititi soparnik, dati mu pravo ime i prezime i spremiti ga kvalitetno.
Također, cilj je uključiti i što veći broj mladih ljudi kako bi se bavili izradom i pečenjem soparnika.
Rodić je naglasio i kako se povećao broj uzgoja blitve, kapulice i češnjaka na području Poljica, što mu je izuzetno drago.
- Soparnik zahtijeva izvrsnost priloga. Plasirali smo ovaj brend čak i u unutrašnjost Hrvatske i nijedna ozbiljnija fešta u Zagrebu ne može proći bez soparnika- kazao je Rodić.
Soparnik je prezentiran i u Bruxellesu te je tako dobio i europsku zaštitu.
I poljički knez osvrnuo se na dijelove Dalmacije gdje se na soparnik slažu i neki sastojci kojima možda i nije mjesto tu. Rodić je kazao kako je soparnik posna hrana i da se na njega uvijek može dodati koji "element", možda čak i pršut i sir.Razlog tomu laži u činjenici da su težaci u polju ponekad tražili i malo "kripniju" hranu, pa su na soparnik dodavali i malo kaloričnije sastojke. Ipak tim sastojcima nije mjesto na izvornom soparniku.