Mnoge djevojčice sanjaju da će jednog dana biti učiteljice, da će djecu učiti čitati, pisati i sve ostalo što ide uz to. Mnogo ih i upiše željeni fakultet s ciljem da se upravo time bave, a onda ih dostigne surova realnost. Jednom kad završe za učitelja ili učiteljicu (misli se na razrednu nastavu) mladi ljudi se teškom mukom zaposle jer ih ima previše na tržištu rada. Pa se može čuti da godinama rade po zamjenama, u školama diljem županije. Pa prođu sve, od Zagore do otoka (pričamo o Splitsko-dalmatinskoj županiji), dok im se jednom ne posreći i dobiju stalno zaposlenje.
Posao u školi mnogi smatraju odličnom prilikom. Državna firma, dva mjeseca ljetnih praznika, praznici za Božić, Uskrs i ovi između. No, nije tome baš tako. Ima tu još onoga što mi koji ne radimo u školi ne vidimo. Gdje su sjednice, nošenje posla kući, ispravljanje kontrolnih, priprema za nastavu i sve ostalo…?
Ima li nastavnika fizike i matematike na tržištu?
Dakle, one najmlađe uvijek će imati tko učiti, no problem je s nekim drugim predmetima. Recimo, da bi našli zamjenu za nastavnika fizike ili matematike koji je otišao u mirovinu – treba ga „tražiti svijećom“. Em ih nema puno na tržištu rada, em ne žele raditi u školi.
Zanimalo nas je koliko godišnje na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje bude prof. matematike i fizike, gdje se zapošljavaju i koliko u prosjeku čekaju na posao.
„Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje PS Split nalazi se prosječno godišnje 1-2 nezaposlena profesora fizike za srednju školu i 1 učitelj fizike za osnovnu školu te 4- 5 profesora matematike i učitelja matematike.
Obzirom da ih je malo u evidenciji na posao ne čekaju dugo, a zapošljavaju se uglavnom u obrazovanju, IT sektoru i malo u industriji“, odgovor je predstojnice Područne službe Split HZZ-a Jelene Gogić.
Razgovarali smo i s mladim Splićaninom koji je završio fiziku. Brzo se zaposlio u struci. Nije dugo nakon diplome tražio posao, ali zanimalo nas je bi li recimo radio u osnovnoj školi kao nastavnik fizike.
„PMF je jedan od najzahtjevnijih fakulteta, a na toj listi su većinom fakulteti iz STEM područja (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika). Kad sam upisao prvu godinu fizike, na cijelom smjeru bilo nas je manje od 30, a do diplome je 'preživjela' možda trećina. Od te trećine, jako mali broj studenata je prošao svih 5 godina studija u roku, a neki su u međuvremenu pobjegli i diplomirali u inozemstvu. Moram reći da je odnos profesora prema studentima bio više nego odličan, ali za proći većinu smjerova tog fakulteta potrebna je iznimna upornost i strpljenje.
I tu dolazimo do problema. Na području cijele Dalmacije, koja broji nešto manje od milijun stanovnika, postoji jedan jedini PMF, na kojem je prošle godine desetak ljudi diplomiralo fiziku, a nastavnički smjer svih područja (fizika, matematika, biologija, kemija, informatika i tehnika) ukupno 60 ljudi - odnosno desetak diploma po svakom od nabrojanih smjerova godišnje“, kaže nam na početku razgovora sugovornik.
Znanost je tražena, ali...
Znanost je tražena u Hrvatskoj, ali nije baš nešto plaćena, ističe ovaj mladić.
„Nakon dobivene diplome otvara se tržište rada, a znanost je iznimno tražena - ali u Hrvatskoj i loše plaćena, posebno u javnom sektoru. Najveća potražnja je u osnovnim i srednjim školama, ali je najlošije plaćeno. Posao profesora je častan i većina nas je do neba zahvalna profesorima iz osnovnih i srednjih škola zbog kojih smo odabrali te smjerove i uspjeli u životu. Međutim, uvjeti su nepostojeći i žao mi je tih ljudi. Prije 15 godina raditi za njihovu trenutnu plaću je bilo fantastično, a danas ponižavajuće, jer to su ljudi koji su nas izgradili. Školski sustav je napravljen tako da se najvrjedniji ljudi u društvu gaze. I kad vam, pored toga, neki institut ili znanstvena firma 'iz prve' ponudi znatno veću plaću, naravno da ćete prihvatiti“, iskreno će.
Većina njegovih kolega sreću pronađe van Hrvatske.
„Velika većina mojih kolega nakon diplome napustila je Hrvatsku ili otišla raditi u IT sektor. Jasno nam je koliko naše znanje vrijedi i koliko ga Europa i IT sektor traže, a situacija se ne bi promijenila ni da je plaća u školi duplo viša. Prošli smo iznimno teški fakultet i godišnje nas sve skupa par desetaka, na četiri milijuna Hrvata, stekne najtraženija zvanja na svijetu. To vrijedi puno više od 1000 eura mjesečno. Početne plaće u IT sektoru su znatno veće, s mogućnošću rasta, a početne plaće u našem području u Europi su nekoliko puta veće. Vrata su nam otvorena, govorimo engleski jezik, naravno da ćemo iskoristiti stečeno znanje“, kaže dalje.
Mladim ljudima teško je danas doći do vlastitog krova nad glavom.
„Živim u gradu gdje je prosječna cijena kvadrata stana 3.200 eura. S plaćom od 1000 eura trebao bih raditi više od 3 mjeseca za jedan jedini kvadrat stana, bez da potrošim centa na struju, vodu, hranu, komunalije, itd. Troškovi života su otišli u nebesa. Firma za koju trenutno radim nudi mi duplo veću plaću od školske. Što da, pobogu, izaberem?“, kaže nam za kraj sugovornik.
