Jugoslavenska kinematografija u zemljama bivše države danas ima kultni status. Generacije su odrastale uz neponovljive priče i likove iz filmova čiji se dijalozi još uvijek rado i često citiraju, a koji su ušli u svojevrsni genetski kod svih koji žive na našim prostorima.
Iz plodne je jugoslavenske kinematografije vjerojatno je nemoguće izdvojiti najbolji film, ali je zato lako izdvojiti onaj koji je svojedobno bio prvak žanra i na filmsko platno donio nešto što domaća publika u domaćoj produkciji nije imala prilike vidjeti, piše Danica.
Nije šala
Leptirica redatelja Đorđa Kadijevića snimljena 1973. godine prvi je i vjerojatno najbolji jugoslavenski horor film svih vremena, nastao prema pripovijetci Posle devedeset godina: Priča o srpskom vampiru Savi Savanoviću. Ukratko, selo Zarošje opsjeda vampir koji ubija svakoga tko radi u mlinu za brašno smještenom u obližnjoj šumi. Priča o seljanima koji nastoje pronaći i uništiti grob vampira protkana je ljubavnom pričom mladih Strahinje i Radojske, a zbog onih koji ovaj kultni klasik nisu gledali, ostatak radnje nećemo otkrivati.
Leptirica je te 1973. godine sijala sablazan među publikom pa tako postoji zapis da je prilikom premijernog emitiranja na televiziji jedan gledatelj iznenada preminuo od straha.
Danas teško da bi netko umro od straha gledajući Leptiricu, a zadatka da ovaj klasik ponovno učini strašnim i dostojnim suvremene publike, uhvatila se redateljica Karla Lulić koja priprema njegov remake.
Prava je, otkrila nam je Lulić, dobila izravno od Đorđa Kadijevića koji danas ima 93. godine i veseli ga što interes za njegov najpoznatiji film još uvijek postoji.
Snimiti remake filma koji ima kultni status nije šala, no Lulić kaže kako se svega prihvatila jer vjeruje da se priči danas može dati novi život, ali i dodana vrijednost.
"Ideja ponovnog snimanja Leptirice zastrašujuća je kao i taj film. Moramo biti na visini zadatka, zapravo i više od toga. Nema smisla snimati remake ako svemu ne možemo dodati vrijednost i unaprijediti ga. Međutim, kultni status tog filma nekako je ostao zarobljen u tom vremenu 70-ih i čini mi se da nedostaje jedan novi pogled na jednu univerzalnu i relevantnu temu. Ta tema nije vampirizam, nego zlo koje postoji samo u čovjeku i koje treba pogledati u lice", pojašnjava Lulić.
Danas se ta priča, napominje, može snimiti s produkcijom znatno boljom nego što je to bio slučaj 70-ih, ali i ispričati iz suvremene perspektive ženskih autorica.
"Ako se pokaže da je Podravina dobra lokacija za snimanje"
Film ju je privukao i zbog priče koja je ukorijenjena u slavenski folklor, a što je i inače tema kojom se u svojim originalnim filmovima često bavi.
"Folklor mi je blizak i na drugim projektima poput Ogledala za slavuja koji se bavi profesionalnom narikačom i svim tradicijama vjenčanja, sprovoda i sličnih obreda. Leptirica je dobra prilika kombinirati lokalni, balkanski i zapravo slavenski folklor. Nije slučajno da je centralno mjesto filma mlin odnosno vodenica jer prema slavenskoj mitologiji, vampiri putuju vodom, a vodenice su portal između ovozemaljskog i onozemaljskog svijeta", objašnjava.
Snimanje planira u Podravini odnosno u okolici Koprivnice, a ako sve bude prema planu, prvi vizualni koncepti trebali bi biti snimljeni već krajem ovog mjeseca.
"Ako se pokaže da je Podravina dobra lokacija za snimanje, to je i prilika da izradimo set odnosno vodenicu baš za potrebe filma, a što će kasnije ostati kao svojevrsni turistički motiv. Inače, ljudi i danas odlaze na vodenicu u šumi gdje je sniman film", kaže Lulić.
Više pročitajte OVDJE
