Brojni su nogometni pečalbari iz Kaštela, među njima najpoznatiji su svakako Marko Livaja i Mario Pašalić, ali brojni su i mladi sportaši koji su svoju sportsku sreću krenuli tražiti izvan rodnog grada. Jedan od tih je i Antonio Botica, koji svoj put traži kroz juniore Gorice, piše Portal Grada Kaštela.
U Kaštela se došao malo odmoriti u svom rekovalescentskom procesu. Prošle je jeseni odradio operaciju meniskusa i sada se priprema kroz samostalne treninge za nastavak klupske karijere.
"Oporavak ide dobro, čak i više nego dobro, već samostano radim i s loptom, trener mi je kazao da sam i bolje napredovao u oporavku nego se on nadao", kazao je Botica, kojeg mjesec do mjesec i pol dana dijeli do povratka treninzima sa suigračima. Kaže da ga klub čeka, da nisu željeli dovesti nikog drugog za njegovu poziciju, koja je u vrhu napada. Prva je ovo ozbiljna ozljeda u njegovoj karijeri, a kaže da je to zapravo prilika za pokazati se kakav si karakter.
"Kad ti se takvo što dogodi ne možeš biti sretan, jasno. Ali ja sam prelomio u glavi, prihvatio sam to kao dodatni izazov, želim pokazati ne da se mogu vratiti na isti nivo, nego i biti puno bolji nego prije ozljede", rekao je mladi nogometaš za Portal Grada Kaštela, ističući kako su i neki veliki nogometaši imali zdravstvene probleme dok su bili u mlađim kategorijama. Pogotovo tu iskače ime Marija Pašalića, kojeg to ni najmanje nije spriječilo u razvoju.
Zanimljiv put
Botica je generacija 2006. godine, a imao je zanimljiv put od Kaštela do Gorice, a dok priča o njemu postaje jasno kako su mu radi i trening glavna mantra u sportskom životu.
"Počeo sam u GOŠK-u, kad sam tek počeo s treninzima većina moje generacije bila je zapravo talentiranija za nogomet od mene. Ja sam čak primarno otišao na očev nagovor, ali mi se onda svidjelo trenirati i pogotovo igrati". Nadrastao je nakon toga svoju generaciju uglavnom radom, nakon GOŠK-a je uslijedio Solin, pa onda, kako to ide, Hajduk. No, tamo su ga najprije mijenjali po pozicijima, često je bio i na klupi, pa se odlučio za povratak u Solin.
"Meni nije bitno u kojem sam klubu, bitno mi je da treniram i pogotovo igram. Zaključio sam da mi je bolje ići okolnim putem, igrajući i za manje ekipe, ali igrajući, ne ulaziti po 15 minuta." I tako je došlo do povratka u Solin, gdje je igrao jako dobro. Zbog čega je došao poziv na probu iz Rijeke, a ta je proba bila jako dobra, u prijateljskoj je utakmici dva puta tresao mrežu. No...
"Vrh omladinske škole kod njih je govorio kako me žele, ali trener se postavljao čudno, a i nisam bio toliko dobro prihvaćen u ekipi, kao da im je smetao dolazak nekog sa strane". I tako je riječka epizoda ostala na ta dva tjedna. No, iza toga dlazi i kontakt od Gorice, što se brzo ostvarilo nakon prvih kontakata, koliko god, kako kaže, nije biklo jednostavno sa 17 godina otići tako daleko od doma.
Želja i cilj jednog dana mu igrati bilo gdje u ligama Petice
Nakon oporavka nada se da će pokazati što može, a smatra da je s Goricom pogodio. Radi se o ekipi koja omogućava relativno brz prelazak iz juniora u seniore, mlade igrače forsiraju jer su njihov način za samoodrživost. Cilj je jasan, dobro odigrati za juniore, priključiti se treninzima seniora, a potom i samoj seniorskoj ekipi. Kaže da je želja i cilj jednog dana igrati bilo gdje u ligama Petice, a za klubove koje voli iz tog društva kao kiz topa će izgovoriti "Liverpool, Borussija Dortmund i Milan". Daleko je još od toga, ali ima cilj i želju da ide prema njemu.
Popričali su s njim i o mladim igračima u Hrvatskoj, ali i Kaštelima. Kao razlog da neki veći talenti ne uspiju vidi u tome da im nogomet ne bude najbitniji, već to više shvaćaju kao neki oblik druženja i zafrkancije. A generacijski talenti?
"Igrao sam s Rokom Brajkovićem i imam dojam da će on na kraju biti veliki izlazni transfer Hajduka. Kapulica kod mene u Gorici je isto strašan igrač, on je od prvog dana prelaska iz Hajduka gore u kadru seniora", a kao najveći talent s kojim je igrao navodi Marina Kuzmanića, tu isto momka iz ovih krajeva, koji sad igra za juniore Rudeša. Koji još uvijek nije sav svoj talent pokazao jer mu je odnos prema nogometu još uvijek onaj ležerniji.
Vraća se Botica u Goricu i nada se kako će postati još jedan od poznatih kaštelanskih nogometnih pečalbara, to je društvo koje ima stvarno impozantna imena.