Gradnja najviše zgrade u Hrvatskoj dovela je do niza tužbi dvaju višegodišnjih poslovnih partnera koji se ne štede ni u istupima po medijima. Mjesto radnje je Split, neboder je Dalmatia Tower (dogurao je do 24. kata), a zavađene kompanije Tehnika i Westgate Tower (investitor). Uprave i vlasnici se ne slažu čak ni u tome tko je i zašto inicirao prekid ugovora o gradnji tog velebnog tornja u koji bi se trebao smjestiti prvi Marriottov hotel u zemlji.
Investicija je vrijedna oko 55 milijuna eura, a neboder, prema građevinskoj dozvoli, treba imati 27 katova i biti visok 115 metara, piše Jutarnji list.
Sudska mjera
Iz tvrtke Westgate Tower, čiji je osnivač Josip Komar, odgovaraju da je realizaciju projekta krajem prošle godine preuzela LSG Grupa, “međunarodna kompanija sa sjedištem u Austriji, čiji je ukupni prihod 120 milijuna eura”. Drugim riječima, žele poručiti da je to kredibilan partner, a radove izvodi po principu ključ u ruke. Završetak očekuju u drugoj polovici 2020. godine, a sada se postavljaju stakleni fasadni elementi i izvode instalaterski radovi. S bivšim partnerima, građevinskom tvrtkom Tehnika, razišli su se, kažu u Splitu, jer “nije financijski ni operativno sposobna nastaviti radove niti odgovoriti na izazove ovako kompleksnog projekta”. Iz Tehnike, pak, poručuju da su raskinuli ugovor “jer se Westgate Tower nije pridržavao preuzetih obveza i nije osigurao daljnje plaćanje gradnje”. Za kašnjenja u gradnji tornja, kažu, oni ne snose krivnju.
Općinski sud u Splitu je, kako je rekao član Uprave Tehnike Bojan Horvačić, ujedno suvlasnik te građevinske tvrtke u predstečajnom postupku, u međuvremenu donio privremenu mjeru za provođenje ovrhe nad Tehnikinom opremom na samom gradilištu te na još nekim susjednim zemljištima koja je bila iznajmila radi organizacije građenja, a gradilište je predano investitoru.
- Westgate Tower našu opremu koristi već dva mjeseca. Na gradilištu nam je ostao ‘zarobljen’ kran, a koriste ga bez propisane sigurnosne i tehničke dokumentacije koju svaki kran mora imati - kaže ozlojeđeni Horvačić. Koriste li ga ili ne, u Westgateu nam nisu odgovorili. Tvrde, međutim, da su privremenu sudsku mjeru koja je vodila ovrsi zatražili “zato što avansno plaćeni radovi nisu izvršeni u ugovorenim rokovima i opsegu”. (Dodaju da je sud Tehnici naložio da im preda u posjed opremu gradilišta, “dakle, riječ je o sudskoj mjeri i tu nemamo što dodati”.)
Niz prigovora
Horvačić za tvrdnje Splićana kaže da su neistinite, a ima niz prigovora i na sudski postupak provođen u Splitu, gdje su bezuspješno tražili izuzeće sutkinje zbog sumnje u njezinu objektivnost. Općinski sud u Splitu prema ugovoru uopće nije bio nadležan za slučaj, napominje, a u međuvremenu je to potvrdio i Županijski sud u Varaždinu, koji je prihvatio njihovu žalbu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na daljnji postupak. Usporedo su pokrenuli, kaže Horvačić, više sudskih postupaka protiv Komarove tvrtke - zbog ometanja posjeda, izgubljene dobiti zbog skrivljenog raskida ugovora i izgubljene dobiti iz ugovora o najmu (opremu su iznajmili trećoj tvrtki), a iste postupke je poduzeo, dodaje, i najmoprimac.
Iz Westgatea sudski proces u Splitu nisu komentirali, ali naglašavaju da ih je Tehnika stalno izlagala “ucjenama i neopravdanim zahtjevima za povećanjem cijene radova” te da su pravi problemi nastupili kada su ishodili građevinsku dozvolu za deset dodatnih katova (nakon procedure koja je trajala čak dvije godine i devet mjeseci).
Cijeli članak možete pročitati ovdje.
