Iako je ranije rekla da ne želi odgovarati na razne napise o sebi, splitska pjevačica Antonia Dora Pleško ipak je odlučila reagirati. Napisala je podužu objavu u kojoj je javnosti predstavila pravu Antoniu, djevojku iz “obične radničke obitelji” koja u životu nije imala nikakve privilegije, ali teških trenutaka je zato bilo i previše.

– Završila sam osnovnu školu i nižu glazbenu i za to vrijeme išla sam i u GKM kao i ogroman broj djevojčica iz Splita. Nikakve privilegije nisam imala, čak sam često bila tužna što sam svoj glas posuđivala drugima, a oni na to otvarali usta, a voljela sam jako te pozornice pa i kad sam bila samo sporedni leptirić u prolazu u predstavi. To sam nadoknadila mojim malim predstavama u kući kod bake, maltretirajući sve ukućane. – napisala je Antonia.

Bezosjećajni vršnjaci

Kad je vidjela reklamu za Supertalent, odlučila je zgrabiti priliku i prijavila se. No, nije sve bilo baš tako lijepo i sretno kako je to izgledalo na malim ekranima.

– Mama se plašila i nije baš bila oduševljena, ali su joj rekli da nema razloga i da će to sve biti lijepo, jer sam dijete, a mediji ne diraju djecu. Prvi nastup na audiciji zapamtila sam po tome što su mi se tresla koljena pa sam morala promijeniti stolicu za nastup da ne bih od straha pala s nje. Pamtim je i po tome što sutradan u školi nitko osim jedne djevojčice nije želio pričati sa mnom. A ja sam mislila da je to što radim lijepo. Fail. Pogriješila sam. Zato sam često ostajala bez novaca za marendu i sličnih stvari, a moj broj telefona bio je ispisan sprejem na zidu sa svakakvim vulgarnim riječima. Napominjem da sam imala 11 godina. – piše Antonia, otkrivajući kako je to bilo jako traumatično razdoblje za nju.

– Pokušavala sam biti ok, ali kada bi mi se počelo povraćati ujutro kad trebam ići u školu, obitelj je shvatila da nešto nije u redu. O detaljima svih maltretiranja ne bih, jer su vrlo mučni, a stručna služba nije me nikad zaštitila te sam odmah tad shvatila da ih nije briga. – kaže Antonia. Mediji su samo pridonijeli problemu.

– Mediji su tad jedanaestogodišnjakinju pitali na što bi potrošila novac ako pobjedi, a ja sam tad iskreno i dječji rekla da bih kupila klavir, jer sam u višim razredima prerasla klavijature, a ostalo bih voljela putovati. Sutra su na naslovnici osvanuli naslovi “Dora je pobjednica, a nema za klavir”. I znala sam da će sutra u školi biti neizdrživ dan.  – napisala je Antonija.



“Odluče te izbaciti da bi digli prašinu”

– I onda od toga prođe dosta vremena, pojavi se jedan novi show a ja više nisam mala, a sve izgleda onako američki i “cowelovski”, pa odlučim da bih se mogla oprobati ako prođem predaudiciju. Svi me nahvale, dignu mi krila i jedva čekaju da plasiraju priču o djevojčici koja je ravno iz Amerike sišla na njihovu pozornici. Pompa nakon audicije,svi portali pišu. Čak se i počnete osjećati nešto kao jako važnim, jer vas produkcija zivka, brine se, sve pet. Onda dođete u drugi krug, prođete elegantno, ali shvatite da se počinju brutalno ponašati prema drugim kandidatima i taj prolaz dalje ostavi jednu mučninu u trbuhu. Sljedeći krug vidiš da priča koju su imali s tobom je sad priča nekog drugog i odluče te izbaciti da bi digli prašinu i napravili show. Dođes smiren i sretan, a odeš utučen i ispražnjen i poželiš više nikad ne baviti se glazbom. Čemu? Svi bi s tobom radili, ali nemaš dovoljno da ih platiš. Samopouzdanje nula, glupiraš se da bi tko zna šta dokazao sebi i drugima i stanka. Nema me. Nemam identitet. Nemam ništa.

“Sve mi je u životu namještaljka”

– U svojoj osamnaestoj godini počneš shvaćati da je sve gubitak vremena, nijedan show ne daje ništa nakon, prepušten si sebi. Naravno da mi ne pada napamet prijavit se u show, jedan i 1/2 show bio mi je dovoljan. Ali nešto se mora dogoditi. I dogodi se ovo sad. Nisam željela, nisam planirala, nisam otišla svjesno. To je današnja priča. I kad sam već toliko pročitala o namještaljkama, razmišljam naglas i u trenucima pomislim da su ljudi u pravu. Meni je u životu sve bilo namještaljka, odradila bih im senzaciju, uvjerili bi me da je sve super i sutradan bi me se riješili. I to je to. There’s no businnes like showbusiness. Ne želim Vam nikakve namještaljke u životu i nadam se da Vas nitko nikad neće iskoristiti. Želim Vam ljubav. – napisala je Antonia


Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0