Na današnji dan 1899. godine braća Mirko i Stjepan Seljan započeli su svoju ekspediciju.
Na današnji dan, 23. siječnja 1899. godine, hrvatski istraživači i pustolovi Mirko i Stjepan Seljan započeli su putovanje koje će ih upisati u povijest hrvatskih istraživanja svijeta. Toga dana krenuli su na ambicioznu ekspediciju oko svijeta, koja ih je najprije odvela u Afriku, a kasnije i u Južnu Ameriku, gdje su ostavili dubok trag u geografiji, etnografiji i kartografiji.
Braća Seljan rođena su u Karlovcu – Mirko 1871., a Stjepan 1875. godine. Od mladosti su pokazivali izniman istraživački duh i sklonost pustolovinama. Posebno se isticao Mirko Seljan koji je već 1898. godine stekao međunarodnu pozornost nakon što je pješice prešao oko 2 500 kilometara od Petrograda do Pariza za samo 110 dana, zbog čega je prozvan „svjetskim hodačem“.
Svoj veliki put započeli su pješice iz Hrvatske, krenuvši prema Trstu, odakle su brodom otputovali u Afriku. Njihov put doveo ih je u Abesiniju (današnju Etiopiju), gdje su ubrzo stekli povjerenje cara Menelika II. Zbog svoje stručnosti i organizacijskih sposobnosti uključeni su u državnu službu te su dobili zadatak istraživati i upravljati dijelovima južne Etiopije.
Na području Rudolfova jezera (danas jezero Turkana) i Stefanijinog jezera, braća Seljan provela su opsežna geomorfološka, klimatološka i etnografska istraživanja. Prikupljali su podatke o reljefu, klimi i životu lokalnih plemena, bilježeći običaje, jezik i način života dotad slabo poznatih zajednica. U tom su području osnovali naselje koje su nazvali Seljanville, a Mirko je imenovan guvernerom južne provincije, dok je Stjepan obnašao dužnost njegova zamjenika.
Njihov rad u Africi imao je i znanstvenu i kulturnu vrijednost. Predmeti koje su prikupili tijekom ekspedicija kasnije su darovani Etnografskom muzeju u Zagrebu, čime su značajno obogatili hrvatske muzejske zbirke i približili javnosti daleke krajeve svijeta.
Nakon afričke faze, braća Seljan nastavila su svoja putovanja te su početkom 20. stoljeća djelovala u Južnoj Americi, gdje su istraživala riječne sustave, slapove i domorodačka plemena u Brazilu, Paragvaju i Peruu. Iako je njihova pustolovina završila tragično nestankom Mirka Seljana 1913. godine, Stjepan je nastavio živjeti i raditi u Južnoj Americi do svoje smrti 1936. godine.
