Splićanin Ivo Kovačević je uspješan student treće godine splitskog FESB-a. Ovaj 21-godišnjak je gitarist splitske grupe L.O.S. (Lipši od Seve) koja nas je početkom srpnja prošle godine predstavljala u Parizu na međunarodnom festivalu Imagine.
Odličan je sportaš, judist. Na juniorskom prvenstvu države 2015. osvojio 1. mjesto, 2016. je na seniorskom prvenstvu države osvojio 2. mjesto, a na zadnjem prvenstvu Hrvatske odnio je titulu prvaka zemlje.
Osim posvećenosti studiranju i sportu, ističe da se također bavi ronjenjem na dah, podvodnim ribolovom, a uživa provoditi vrijeme u prirodu, bilo kroz biciklizam ili planinarenje.
Upravo je ovaj svestrani Splićanin drugi kandidat za Splitski pupoljak čije će se finale održati druge subote u lipnju.
Razgovor s Kovačevićem počeli smo upitom od kada svira u bendu L.O.S. i dakle takav naziv benda...
- Bend je osnovan prije 3 godine. Tek kada samo primili posljednjeg basista napravili smo određene napretke, ali nažalost, basist se odselio u Zagreb i sada smo opet na "ledu". U osnovi, bend čine 3 prijatelja koja su uvijek dost vremena provodila skupa, a basist nam se uvijek mijenjao. Sada smo malo pauzirali, pa ćemo nastaviti kada svi budemo imali više vremena za glazbu. Za LOS mogu kazati da je funk-rock pravac. Na vokalu i saksofonu je Toni Matijaca, na bunju Ante Milić, a na basu trenutno nitko. Ja sam na gitari.
Kovačević nam je potom objasnio odakle naziz benda LOS.
- Radi se o ekipi prijatelja u kojoj je svatko nešto svirao, pa se ideja za osnivanjem benda stvorila prirodno. Što se tiče imena benda, priča je zapravo smiješna. Kada smo smišljali ime, nismo se sjetili ničeg pametnog. Ime je skraćenica nečega što bi bilo jako nezgodno izreći u javnosti. Ostavili smo iste inicijale (LOS), ali smo puni naziv benda prilagodili u društveno prihvatljiviji "Lipši od Seve". Neka originalni puni naziv benda ostane tajna (smijeh).
FESB-ovac si koji se bavi glazbom. Zanimljiv spoj...
- Kaže se FESB-ovac koji se ne ispiše s fakulteta nakon godine dana da izgori. Kako sam i prije FESB-a bio "izgoren", u glazbi sam pronašao svoj put. Inače, cijeli život me zanima programiranje. U osnovnoj sam znao koju će srednju, u srednjoj koji ću faks.
Sada sam treća godina faksa. Sve rješavam preko kolokvija, još nisam izašao ni na jedan ispit. Studiranje shvaćam kao užitak, a ne problem. Jer time se bavim u slobodno vrijeme, programiram, a time se mislim i u budućnosti baviti. FESB je ispunio sva moja očekivanja.
Entuzijazam pojedinih profesora
Puno se priča o reformi našeg obrazovnog sustava. Pametan si i ambiciozan mladi čovjek, što bi mijenjao u domaćem obrazovnom sustavu?
- Sve! Mislim da nam fakulteti nisu toliko zaostali u odnosu na osnovne i srednje škole. U našem školstvu treba mijenjati sve; od temelja na dalje. Naravno, svugdje nešto naučiš, barem ono osnovno. Samo je, u usporedbi s poželjnim, odnosno izvrsnim, to nije ni na tragu toga. Znam sjajne profesore u srednjoj, ali naše obrazovanje se zapravo svodi na entuzijazam pojedinih profesora, a ne na sustav. Tako je i sportu kod nas. Kod nas sustav ne proizvodi vrhunske sportaše, nego se sve svodi na ludost pojedinih roditelja, trenera...
A tko je tebe prepoznao da se počneš baviti judom?
- Još u osnovnoj školi imao sam judo u školi na Pujankama. Otišao sam vidjeti o čemu se radi i nigdje se nisam toliko pronašao kao u judu. Svidjelo mi se i judo klubu Pujanke ostao sam 12 godina.
Osvojio si seniorski naslov Hrvatske?
- Točnije, lani sam bio drugi, ove godine nakon povratka od ozljede prvi. Prvak u kategoriji do 73 kilograma. Konkurencija je svake godine u Hrvatskoj sve jača. U judo se ulaže, te s vremena na vrijeme napreduje. Nažalost, naš judo ne možemo uspoređivati s europskim i svjetskim, ali napredak je ipak evidentan.
U Hrvatskoj su sve popularniji borilački sportovi poput kickboxinga, judo je prilično manje zastupljen kod mladih?
- To je jer je u jugu dosta teže uspjeti. Moraš se tome posvetiti cijeli život. Trenira se dvaput dnevno. Druge zemlje puno sustavnije pristupaju sportašima judistima. Oni se samo s tim bave, osiguran mu je posao primjerice čuvara parka ili sl. pa kada dođu pripreme za natjecanja, u potpunosti se može posvetiti judu. Njemu se također prilagođava i školski sustav. U takvoj situaciji, naši natjecatelji se moraju višestruko puta jače truditi da bi njima mogli konkurirati.
Koliko ti treniraš?
- 8 do 10 puta tjedno, svaki put minimalno po dva sata.
Postoje li ozlijede u judu?
- Naravno. Evo, nedavno sam pao na rame nezgodno i sada moram pauzirati mjesec dana. Ipak, radi se o mirovanju od juda, ne i od treninga. Sada se baviti teretanom, trčanjem i sl. Baš da bi se izbjegavale ozlijede, treba biti sto posto spreman.
Očito puno treniraš, oduzima li ti to puno vremena za studiranje i ostalo?
- Ne. Naučio sam se organizirati u životu. Judo mi je dnevna rutina od osnovne škole. To mi ne predstavlja nikakav problem
Da se odmaknemo od juda. Što misliš, zašto mladi ljudi nakon srednje i fakulteta odlaze iz Hrvatske?
- Ni mislim da mladi odlaze toliko zbog toga da nema posla, nego im se više ne da slušati o ustašama i partizanima. Primjećujem da dobar dio moje generacije smeta i veliko uplitanje Crkve u sustav školstva. Svaka čast svačijem izboru, ali smatram da bi se Crkva trebala održavati na donacijama vjernika. Mladima je puna kapa jednih te istih tema, žele nešto postići od svoga života, a to u ovakvoj Hrvatskoj nije baš moguće. Društvo nam nije okrenuto budućnosti, to se vidi svaki dan, svaki tren. Pogledajte koliko Hrvatska izdvaja za znanost. Radi se o iznosi od 60 milijuna kuna godišnje, a za mobitele foteljašima se godišnje izdvaja 65 milijuna kuna. Moram li dalje o ičemu više pričati?
Ima li Split perspektivu?
- Drago mi je vidjeti da se u Splitu sve više pokreće IT scena. Sve je više mladih firmi koje zapošljavaju. S FESB-om ćeš naći posao još dok studiraš. Kao što sam rekao, zapošljavanje nije primarni problem, već ona druga strana priče, vezana uz mentalitet. Drago mi je i da Split sve više napreduje turistički, ali mi nije drago da se sve svodi na apartmane, a nemamo sadržaj. Da nemamo lijepo more, sunce i Dioklecijanovu palaču, što bi turisti radili po cijele dane?
Ti ne misliš iz Splita ili Hrvatske?
- Nikako. Split je za mene najlipši grad, a proputova san cijelu Europu. Nikad ne reci nikad, ali sve upućuje na to da ću ovdje živjeti i raditi.
A Split su preplavile cajke. Glazbenik si i što misliš o tome?
- Prvo ću kazati da nisam za bilo kakve zabrane. Tko voli neka izvoli. Ne znam zašto je to tako rasprostranjeno, tim više jer su naši "starci" slušali rock, Dinu Dvornika i druge legende. Postoje klubovi koji puštaju određene žanrovi, a najbitnije je da postoji raznovrsnost ponude. A možda domaća estrada jednostavno nije našla pravi odgovor na trendove. Danas gitarski centri sve slabije rade, mladi ljudi sve manje kupuju gitare, sve se više bave nečim drugim. Možda je i prošlo vrijeme gitara, sunca, žena (smijeh).
Jesi li za legalizaciju marihuane?
- Ponovit ću, nisam za bilo kakve zabrane. Mislim da se ništa neće postići zabranama nego ulaganjima u sustav obrazovanja i slične stvari. Zabrane neće uroditi plodom.
