Donosimo vam priču o mladom glumcu u usponu kojemu je nepravedno oduzeta glavna uloga u serijalu Carstvo Ladovine. Junak ove priče se morao zadovoljiti malom, ali posve nadahnutom i profesionalnom rolicom nosača kauča u drugoj epizodi spomenutog serijala pod naslovom “Baba je umrla”. Svirepa ekipa koja se odlučila na ovaj projekt hvatala je za rukav koga god je stigla ne bi li skrenula pozornost na svoje uratke. Da je tome tako mogli ste vidjeti na YouTube kanalu, gdje su na njihove upite jesu li pogledali seriju, sugovornici mahom odgovarali kurtoazijski potvrdnom laži ili su ih jednostavno naprasito prizemljili negacijskim odgovorom.
Mi smo bili pozvani na svečano otvaranje bilborda i na kasniju feštu u obliku janjca na špici u Cisti Provo, a osim toga, na naš redakcijski email pristizalo je mnoštvo elektronskih poruka za vrijeme priprema i samog snimanja serijala. Ipak smo, kao prekaljeni filmski sladokusci, čekali pravu priliku i insajdera koji je spreman razotkriti što se zapravo događalo iza scene i što uistinu možemo očekivati od ove potentne ekipe splitskih filmaša. Nismo nasjedali na njihove PR spinove, stoga ćete ekskluzivno biti u prilici pročitati iskrenu priču asistenta režije i najvažnijeg epizodnog glumca u seriji Andrije Tomića.
Andriju smo ogolili, a gdje drugdje nego u bastionu Getana, kafiću Na Kantunu. Prvo pitanje koje smo mu postavili bilo je vezano za zataškani skandal u vezi glavne uloge.
– Ako me pitate zašto mi je “oteta” glavna uloga, meni je objašnjeno da je glavni razlog taj što sam za vrijeme audicije rješavao ispite, ali i da nisam bio u Zagrebu, Šitum je cijelu audiciju pretvorio u jednu veliku farsu. On je od početka znao da će sebi dati glavnu ulogu i time je dokazao da nije ništa drugačiji od Dreleta, Pervana, Škore i ostale ekipe koju je prozivao po medijima.
Pa kako je došlo do toga da ipak dobijete rolicu u kojoj ste briljirali?
– Ja sam ponosan što me je dopao kompleksan epizodni lik iz ove prve tri epizode koji je u seriji jedini nešto radio, k tome koji i ne psuje mnogo te, što je meni bilo bitno, ne srami se najnižih fizičkih poslova. Ostali likovi su tipični splitski momci koji žicaju roditelje za kavu i cigarete i kojima je glavni životni cilj nekretnina za koju se nisu oznojili. Bit ću vam potpuno iskren, nas je sedam bilo u nekakvoj selekciji za moj lik, onda nas je troje ušlo u užu konkurenciju. Sva trojica smo imali govornu manu, jedan je momak jako mucao, jedan nije mogao pravilno izgovoriti slovo s, a ja sam pak malo labav pri izgovoru slova r. Eto, hvala dragom Bogu na tom malom nedostatku, jer se ispostavilo da sam idealan kandidat za repliku “Doblo je”.
U medijima smo čitali da niste pristali doći iz Zagreba na audiciju iako audicija nije bila za vrijeme ispita
– Ja ne bi ulazio u prepirke s filmskom ekipom, ali moje se kvalitete znaju. Biste li vi došli iz tople sobe u Zagrebu gdje centralno grijanje ionako plaćate i gdje je sasvim normalno da se cijeli stan grije, u hladnu dječju sobu u roditeljskom stanu, a da već unaprijed znate da je cijela audicija farsa? Ja sam imao jedan zaostali ispit i zbilja nisam mogao doći, pa pobogu ne studiram ja Prometni fakultet gdje se sve da riješiti… Pristao sam na ulogu koju su mi dodijelili i od sada sam vojnik ovoga projekta, zbilja ne bih ulazio u skandale i rekla-kazala priče.
Inače filmske ekipe okupiraju užu gradsku jezgru Splita, a vi ste se odlučili snimiti Split 3, Blatine, Mertojak, Sućidar… U čemu je kvaka?
– Mi smo zapravo željeli snimati u Palači, ali limitiran budžet i pomanjkanje sluha odgovornih za ovaj projekt nam je uskratilo lokacije koje smo sebi na početku zacrtali. Nama bi sav budžet pojeo preskupi parking u gradskoj jezgri, a o povećanoj potrošnji goriva za vrijeme traženja istoga da i ne govorim. Sjetimo se da ni filmska ekipa HBO-a nije bila najbolje primljena u srcu Splita tako da smo mi odmah pobjegli u rubne kvartove grada. Pokazalo se da su makadam i korov na Trsteniku koji put bolji od toliko opjevanog i fotografiranog tehnobetona na Rivi, stalno nam stižu pohvale što se odabira lokacija i interijera tiče. Jučer me je zaustavila jedna starija gospođa čija su djeca nedavno preuredila gotovo identičan stan onome u kojem smo snimali na Blatinama. Evocirali smo joj uspomene na stan koji se sada iznajmljuje turistima. Kazivala mi je kako je masivni namještaj, koji smo mi koristili u stanu i kakav su momci iz Reto-centra odnijeli iz njenog stana, mnogo bolji od onoga iz Ikee koji su njena djeca za novouređeni apartman kupila. K tome, osim perifernog ambijenta i nazovi “starinskih” stanova, nastojali smo pokazati rubni dio grada, kako bismo kasnije mogli žicati pare iz tih kotareva.
Koliko sam uspio shvatiti vi ste nešto poput Gogoljevih realista željeli prikazati tipičan lik u tipičnim okolnostima, ali mislim da ste napravili kontraproduktivnu stvar, snimali ste zapušteno igralište, nekakav neuređeni brežuljak iznad parkinga na Sućidru, travu do ušiju tik uz more…
– To je vaše viđenje. Mislim da se o ukusima ne raspravlja, to su lokacije na kojima se okuplja današnja splitska mladost. Zapuštenost splitske infrastrukture i opuštenost odgovornih koji su nadležni za istu je splitski forte i mislim da se nemamo čega sramiti. Meni je samo žao da su Kamen, Kila, Karepovac, Korešnica i Šine nepravedno izbačeni iz cijele priče. Mislim da su se odgovorni u projektu vodili onom krilaticom da je štednja zlato, pa su pinku štedjeli na gorivu, stoga su gledatelji uskraćeni za veći dijapazon rubnih lokacija. Ako me baš povlačite za jezik, ja bih naglasio da i naše groblje Lovrinac ima prekrasnih kulisa za snimanje. Sjećam se kada su Dječaci snimali spot za svoju pjesmu, da se digla nekakva buka oko toga. Meni čempresi na Lovrincu nisu ništa manje lijepi od onih na Marjanu.
Znači možemo očekivati da će se filmska ekipa u nekoj od idućih epizoda skriti u carstvo lovrinačke ladovine?
– Ne bih htio ništa prejudicirati i otkrivati tajne, ime serije uzeto je iz pjesme TBF-a “Alles gut”, svih ta pjesma asocira na nekakvu fjaku, more, plaže, a znamo da cvrči podjednako cvrče u borovini; i na Lovrincu i na Kašjunima. Ja se samo nadam da će rubni dijelovi grada biti zastupljeni i da ćemo pokazati svekolikoj javnosti da Split nije samo Dioklecijanova palača već i budući vrtić na Kili i ona ogromna sportska dvorana na Pazdigradu.
Kad već spominjete TBF, u seriji se pojavljuje Saša Antić u ulozi konobara, kako to?
– Kerum je pozicionirao Bagu na tržištu rada, a Ladovina Sašu. Mi smo, poput našeg bivšeg gradonačelnika ovim putem htjeli odati malo priznanje ljudima s tacnom u ruci. U to su se vrijeme cijenili ljudi od struke, danas su neka nova vremena. Da vam otkrijem malo svoje intime, i ja sam isto konobario, stoga bih pozdravio sve konobare u Splitu i okolici, pogotovo one visokoškolovane.
Je li ovo zapravo prvi put u Hrvatskoj da netko snima seriju za jednu online platformu kao što je YouTube?
– Ovo je među prvim takvim projektima. Mislim da je vrijednost projekta u tome što je desetak ljudi odlučilo nešto napraviti mukte, svi su se odrekli honorara da bi se mogli kreativno izraziti. Ako mogu radnici u škverovima raditi mjesecima gratis, zašto bismo kulturu i nekakve izljeve kreativne energije nekome plaćali? Povukao bih paralelu sa snijegom u Splitu kada je tadašnja prva sestra grada govorila kako nije neophodno izlaziti na snijeg i kako su ljudi sami krivi što su izlazili i lomili kukove i noge. Tako mislim da je i ovdje slučaj, tko je nekome kriv što je u ruke uzeo olovku i papir ili kameru i piskara ili što snima…
O ovome je projektu važno kazati da ovo nije skeč šou, već nešto što ima svoju priču, odnosno dramaturgiju koja se provodi od početka do kraja. Možemo biti sretni što živimo u vremenu u kojem živimo i da imamo medije kroz koje se možemo kanalizirati. Prije si mogao biti talentiran koliko si htio, ali nisi imao kako doći do publike.
Hoćete reći da niste dobili ni lipe pomoći?
– Nismo dobili ništa u materijalnom smislu, sami smo se skrpali za novce. Bilo je nekih kombinacija da se na kratko učlanimo u vladajuću stranku, ali nismo bili idealni kandidati, mahom imamo završene srednje škole, tako da su prozreli da ne bi od nas imali velike koristi i da nikad on nas neće biti valjanih glasača. Najviše smo pomoći dobili od Kino kluba Split, oni su nam posudili skupu opremu i bili nam potpora što se tiče infrastrukture.
Moramo otvoriti temu prostačenja. Je li zbilja mladi u Splitu toliko psuju?
– Kao što sam već rekao, kompleksnost moga lika nije u samoj psovci, moj lik i ne psuje puno, stoga nisam najkompetentniji odgovoriti na ovo pitanje, ali ne mogu ovim putem da ne pošaljem tople riječi potpore teti iz vrtića u Imotskome. Na tu je temu odličan osvrt napisao Dežulović, nama je psovka jedna vrst tepanja i terapije. Ta magija riječi, kada psuješ, u Splitu mahom nikoga ne vrijeđa. Citirao bih mog kolegu sa seta, Jukića, koji je mudro rekao: “Kada pogledamo čitavu lepezu psovki u Hrvata, shvaćamo da likovi u seriji nisu ništa različitiji od stvarnih žitelja Lijepe naše.”
Češete se u seriji o neke anomalije u društvu, poput zaposlenja preko veze, kupovine ispita…
– Češemo?
Pa kao dotičete se nekih anomalija u društvu, možete li kazati nešto vise na tu temu?
– Toga u nas nema, to su Šime, Sandro i Valentina ubacili da ne bude dosadno. Tko je u Splitu ikad kupio ispit ili se zaposlio preko veze?
Nadate li se novim epizodama?
– Pokušali smo prići nekim ljudima koji bi nam mogli dati vjetar u leđa, ali su nam rekli da tržište još očito nije spremno za nešto ovakvo. Jedino, eto, Ajs Nigrutin, koji je pogledao i epizode koje još nismo ni snimili kaže da je projekt super, time samo dokazuje da je ispred svoga vremena. Ekipa je uložila vlastita sredstva, izmolila profesionalne glumce da rade besplatno i ako se ne nađe netko tko bi ušao financijski u priču projekt će ostati na ove tri epizode. Da smo škvadra iz Zagreba, a ne ekipa iz Splita, možda bi bilo lakše, jer tko je bliže oltaru, bolje misu čuje…
Ima li naznaka da bi se mogao pojaviti netko s novcem?
– Pa gledajte, pregovaramo s nekim pekarima, mesarima i vlasnicima objekata brze prehrane koje bismo ubacili u priču i prikriveno ih reklamirali. To su mahom čestiti ljudi koji naporno rade, ali važu svaku kunu kada pričamo o našem projektu. Jednako tako, planiramo organizirati koncert potpore projektu u novouređenom Domu mladeži ili na velebnom autobusnom kolodvoru na Kopilici, još smo u pregovorima s nadležnim tijelima, valja vidjeti koja će nam od ove dvije lokacije više pasati. Cilj nam je dovesti Ivana Žaka, Divlje Jagode, Bijelo dugme (s Bregom i Bebekom), EKV, Ekskurziju poljoprivredne škole, Dalibora Bruna i Zdravka Čolića. Javnost ćemo obavijestiti na vrijeme.
Nadate li se vi nekoj boljoj ulozi u budućnosti?
– Naravno. Nije moje da se nudim i medijski eksponiram ali, kao što sam rekao, ja sam vojnik ovoga projekta.
Dajte nešto za kraj…
– Nadam se nekim novcima od svega ovoga. Dao Bog da projekt ide dalje pa da kupim sebi vespicu, stalno slušam kolegu Marka Jukića kako to strankinje vole…
