"Sjećam ga se kao dijete, sa četrnaest godina je krenuo u prve kriminalne vode. Mislim da je prvu krađu napravio u ‘Victi‘, a onda je jednom klincu nešto starijem od sebe ukrao mobitel i prodao ga", govori nam jako dobar poznanik Ante Rušića, 31-godišnjeg ubojice iz Splita. On je nakon svađe i prepirke u petak navečer nožem oštrice 24 centimetra ubio 22-godišnjeg Luku Bančića.
– Nije sporno da je Ante krao i provaljivao, ali nikada nije koristio agresiju. Provaljivao bi uglavnom pajserom nakon završetka radnog vremena, a ono što je krao su uvijek bile prehrambene namirnice: keksi, riblje konzerve, pakirano meso i slične stvari. Mislim da je dva puta ukrao neku jaknu i izjurio iz trgovine.
Vrlo rijetko bi on upadao dok su bile radnice u trgovinama. Mislim da je jednom u Zadru ženi naredio da otvori kasu i da mu novce, ali udaranja ni oružja nije bilo. Ne da ga branim, ali on ni u jednom razbojništvu i krađi nije koristio snagu osim prema tom zaštitaru u "Interšpara" prošle godine, kada ga je valjda udario nekoliko puta. Evo, slobodno pitajte policiju je li ikada koristio ili upotrijebio u tučnjavama i tim krađama nož, bokser, pištolj ili bilo kakvo oruđe ili oružje. Nije, to pouzdano znam jer znam cijeli njegov životni put od odrastanja do ovog ubojstva – govori za Slobodnu Dalmaciju njegov poznanik.
Nered pred trajektom
Najviše je, kaže, Ante divljao dok je bio u Domu u Zadru 2011. i 2012. godine iz kojeg je bježao, pa je znao napraviti i provalu u Zagrebu.
- Valjda je u Zagrebu ukrao neki alkohol, tako nešto mi je pričao, a po Zadru je tridesetak puta bio u raznim krađama bez obilježja fizičkog nasilja. Dilao nije nikada, takvih dokaza nema, ni presuda ni uhićenja za ta djela. Počeo je s marihuanom, pa joj je pridružio i ecstasy, a u zadnje vrijeme je znao kod sebe imati i amfetamin. Policajce i susjede je najviše iritiralo što je javno pušio marihuanu, ne skrivajući se uopće, reče njegov prijatelj koji ne zna šta je te večeri prespojilo Antu da ode po nož i počini ubojstvo.
Jedan djelatnik "Jadrolinije" sjeća se Ante kada je prije dvije godine htio ući na trajekt s još dvojicom prijatelja, a nisu imali novca za kartu do Splita pa je izbio nered. Posada ih nije pustila, a on je vikao i narušavao javni red i mir. Javni red i mir je narušavao gotovo svakodnevno, a mnogi ga za to nisu prijavljivali jer ga nisu smatrali dovoljno opasnim. Susjedi kažu da su i oni malo krivi, a o državi da i ne govorimo.
Sve je malo šifozreno
– Kada je metalnom šipkom početkom prošle godine udarao po zidovima u Ulici Domovinskog rata, mi smo rekli, eto barem nije udarao po izlozima trgovina i mesarnica. Išlo se linijom manjeg otpora, a i policija godinama tolerira noćna okupljanja i nerede omladine na tom lokalitetu gdje se ubojstvo dogodilo.
Vikendom tu fluktuira na stotine ljudi koji tu pišaju, svađaju se, dovikuju, unutar zgrade je pub, okolo na desetine nepropisno parkiranih vozila. Sve je nekako pomalo šizofreno, a nitko da reagira... Ante je kriv, to nije sporno, a je li Ante od države ikada dobio šansu da živi kao čovjek, to je drugo pitanje. Mogli bi se i time malo pozabaviti, zar ne? Nije bilo rješenje držati ih na ulici i dati im poneku krafnu ili pečenu kobasicu ili burek i trpjeti njihovu agresiju. To smo shvatili tek kada je ubijen mladić na pragu života – rekli su za Slobodnu Dalmaciju Antini susjedi.
