Damir Krstinić, član Predsjedništva splitskog SDP-a danas je na svojoj Facebook stranici objavio status u kojem poziva sve koji su za civilizaciju da na izborima “daju šansu osobi koja objektivno u ovom trenutku jedina ima izgleda zaustaviti potpuni poraz uma i razuma.”
Odmah su krenula nagađanja da Krstinić ovim misli na Marijanu Puljak, kandidatkinju stranke Pametno. Pokušali smo ga kontaktirati, ali još nismo dobili njegov odgovor. Objavu prenosimo u cijelosti.
Ovo je možda trenutak kad bi svi kojima je stalo to toga u kakvom će gradu rasti naša djeca trebali biti iznad dnevne politike, kratkoročnih interesa pa i vlastitog ega. Bojim se da o izboru koji ćemo za par dana napraviti ovisi sudbina našeg grada u idućih nekoliko desetljeća. Sve ako je prije 8 godina i bio polusimpatična budala koja je u pauzi između glupiranja uspjela preusmjeriti dobar dio gradskog novca i resursa sebi i svojima, jer kome ćeš nega svome, sad jako dobro zna što radi i ovaj put će puno bahatije (da, moguće je) i temeljitije osigurati da dugo ne ispusti uzde iz svojih ruku. Ono što nas u tom slučaju čeka nije par godina u kojima će nam ponovo tu i tamo biti neugodno reći da smo iz Splita, nego potpuni poraz razuma i pristojnosti i slom svega urbanog i civiliziranog.
Nešto mog truda i dosta sreće omogućilo mi je da takvi likovi, čak i ako su gradonačelnici, ne mogu previše utjecati na moj život, bar na ono mjerljivo i opipljivo. Ali me duša boli gledat kako nestaje grad koji je dio mog odrastanja i nedjeljivi dio mene, kako se gubi u blatu i pretvara parodiju krčme u kojoj je onaj najglasniji uvijek u pravu. I zato vas molim da mi pomognete da ga sačuvam. Dužni smo to gradu koji nas je oblikovao i dužni smo to našoj djeci.
Još više od drugih, dužni smo mi koji imamo visoko mišljenje o sebi, dovoljno visoko da smatramo da zaslužujemo da nam se pruži povjerenje da donosimo odluke koje utječu na živote mnogih. Na ovim izborima, s jedne strane je civilizacija i razgovor, s druge krčma i galama. Zadnji je trenutak da svi koji su za civilizaciju prihvate da je ovaj trenutak važniji od njih i njihovog ega, od sitnih stranačkih interesa i glasanja po inerciji i na onom jednom, ključom listiću daju šansu osobi koja objektivno u ovom trenutku jedina ima izgleda zaustaviti potpuni poraz uma i razuma. U suprotnom, moglo bi nam se dogoditi da za dvadesetak dana biramo između jedne stranke i najgoreg nusprodukta svega što je od te stranke došlo posljednjih 25 godina. A nakon tog izbora nema popravka.
