Kako djeca vide budućnost Hrvatske? Što ih brine? Kome najviše vjeruju? Kakvo je odrastanje u post-pandemijskom vremenu? To i još puno toga se u istraživanju pitalo više od 40.000 djece diljem zemlje. O svemu tome razgovarali su novinarka Dnevnika Nove TV Sanja Vištica i voditelj projekta Boris Jokić.
Između pandemije, potresa, rata u Ukrajini, klimatskih promjena i ekonomske neizvjesnosti najviše ih brinu rat u Ukrajini i klimatske promjene. I to sve tri generacije. Zanimljivo - kako idu prema kraju srednje škole,više ih brine ekonomska neizvjesnost - barem njih 34,2 posto.
"Možemo reći da je pandemija iza njih, ali njene posljedice su i dalje tu. Što se tiče potresa, posebno u djelovima zemlje koje je pogodio ima i dalje brige vezane uz to. Nama su najzanimljiviji podaci koji kažu da djeca u osnovnoj školi imaju brige vezane za rat u Ukrajini, a ono što je posebno zanimljivo je da u je starijoj generaciji veća zabrinutost oko klimatskih promjena. Očito stariji učenici imaju dugoročniju perspektivu vezano uz te promjene", pojašnjava Boris Jokić.
Djeca imaju mišljenje i o budućnosti Hrvatske. U petom razredu budućnost pozitivno vidi gotovo 62 posto djece, u sedmom dosta manje - 34,9 posto dok u srednoj tek 23,4 posto.
"Viđenje osobne budućnosti za našu djecu je pozitivno. Kada govorimo u Hrvatskoj, što su stariji to je slika negativnija. Sve, a posebno one koje vode ovu zemlju to bi trebalo zabrinuti. Mladi ljudi nisu niti slijepi niti gluhi, i vide sve negativne stvari koje se društveno odvijaju, pa je i njihova procjena budućnosti zemlje uvelike negativna", kaže voditelj projekta.
Među djecom je velika razina i nepovjerenja što najbolje oslikava komentar jednog mladića iz Dalmacije koji kaže da ne vjeruje nikome, pa čak ni sebi. "Dobro, možda materi nekad da", napisao je, a njegov komentar odgovara rezultatima koji pokazuju da se roditeljima, rodbini i prijateljima najviše vjeruje. U društvenom okruženju pak, najviše vjeruju liječnicima, a najmanje političarima.
"Izrazito je zabrinjavajuć podatak da oko 90 posto djece između povjerenja i opreznosti bira opreznost."
Psihološka slika
Dio djece pokazao je visoku razinu potencijalne depresije, s anksioznošću je sličan ritam. Obje pojave češće su kod djevojčica nego kod dječaka.
"Većina klinaca je OK, većina je zadovoljna svojim životom. Međutim to što je većina takva ne znači da ne postoji značajan dio njih koji prolazi kroz poteškoće. One su rezultat trenutka u kojem žive. Svi ti elementi ukazuju da bismo trebali osnažiti one koji su dobro, a pružiti podršku onima koji nosu. Svima bismo trebali ukazati da je mentalno zdravlje važno, uvesti preventivne programe u škole i druge institucije", kaže Jokić i posebno naglašava kako bi to trebalo osigurati svoj djeci neovisno o tome gdje živjeli.
A u škole se ubrzo uvode i novi predmeti, za početak u samo neke, a ako sve dobro prođe i u sve.
"Hrvatskoj nedostaje praktičnih vještina, praktičnost smo izbacili iz škola", naglašava Jokić pa zato u dobroj nadi i podržava ovu inicijativu.
.
