“Zakon o zaštiti od požara je apsurdan jer je njegov segment o zaštiti prirode neučinkovit!”

Dinara je zadnja četiri dana pretrpjela velike štete flore i faune zbog višednevnog požara

Dalmacija nije samo more… stih je kojega Dalmatinci rado pjevaju, no pitanje je žive li ga dovoljno. Obala i otoci krase naslovnice brošura Turističkih zajednica, a znatno manje pažnje dobivaju Zagora i njene planine. Najviša planina u Hrvatskoj, Dinara, posebno je lijepa i pomalo nepravedno zapostavljena. Dinarski masiv po veličini, ljepoti, biljnoj i životinjskoj raznolikosti možemo nazvati dalmatinskim Velebitom, stoga raduje inicijativa da se upravo ovo područje u ne tako dalekoj budućnosti proglasi Parkom prirode. Raduju i najave iz BiH da je ova susjedna zemlja, s kojom Hrvatska dijeli dinarski masiv, pokreće inicijativu da se Dinara proglasi Nacionalnim parkom.


Zadnjih dana Dinara je ponovno na naslovnicama mnogih medija, ali ne zbog lijepih stvari, već zbog požara koji bijesni ovom planinom još od prošle subote. Iako je noćašnja kiša značajno smanjila vatrenu frontu, požar ni četvrtog dana od njegovog izbijanja još nije ugašen.

S obzirom na opožarenu površinu, izvjesno je da je na Dinari posljednja četiri dana stradalo dosta flore i faune. Tim povodom razgovarali smo s v.d. stručnog voditelja Javne ustanove Krš i more, dipl. ing. biologije Gvidom Piasevolijem.

S obzirom na to da je Dinara područje koje je pod ingerencijom Vaše ustanove i s obzirom na biljne i životinjske vrste koje tamo žive, što ovakav požar predstavlja za život planine?

– Dinara je u našoj ingerenciji, ne još zaštićena, ali u sklopu ekološke mreže Natura 2000 i to uglavnom zbog travnjačkih vrsta i staništa, to je težište. U tom smislu još ako se uzme i doba godine, mislim da ovaj požar neće prouzročiti veće štete. Možda čudno zvuči, ali mogao bi polučiti neke pozitivne rezultate. Naime, travnjačka staništa su posljednjih 50-ak godina dosta ugrožena zaraštavanjem, prerastanjem u šikaru zbog drastično smanjene ispaše i ovakav jedan požar može takve travnjačke površine, obnoviti. A direktno što će životinje stradati, mislim da je to minimalno, jer većina njih pobjegne ili se zavuče. Gniježđenja ptica uglavnom više nema jer je već kasno doba godine.

Tako da, za razliku od nekih drugih požara, ja nisam nešto zabrinut. Treba uvijek imati na pameti i da je požar prirodna pojava. Naravno, uz djelovanje čovjeka, koje može biti pretjerano u nekim stvarima i sami požari mogu biti pretjerani, ali u ovom slučaju kad se radi o Dinari, puno je više pozitivnog, nego negativnog.


Ima li Javna ustanova način da je netko obavijesti da gori neko područje za koje je zadužena? Alarmirate li koga po dojavi i poduzimate li što po pitanju požara?

– Što se tiče odnosa naše ustanove i požara, to je jedno vrlo bolno pitanje koje se vuče već desetljećima. Naime, naša ustanova ima obavezu protupožarne zaštite za neka područja kojima upravlja. Milsim da se radi o osam područja, koja su zaštićena i sva su područja s velikim šumskim površinama, a obvezu imamo temeljem njihove kategorizacije od strane nacionalne protupožarne organizacije, sve temeljeno na Zakonu o zaštiti od požara.



U tom smislu imamo određene ugovore s Hrvatskim šumama i drugim institucijama. Mi sa svoje strane izvršavamo tu obvezu i u sklopu tih ugovora, naši čuvari prirode provode periodične nadzore nad izvršavanjem ugovora. Promatranjem, u prvom redu. Dinara ne spada u ta područja, već Vidova gora na Braču, kanjon Cetine, imotska jezera, uglavnom takva velika područja pod šumom. Mi nismo kao ustanova odredili koja su to područja, već je to odredio sustav protupožarne zaštite. I tu su ti zakoni i resori neusklađeni. I mislim kad se već u javnosti povela ovakva rasprava o sustavu protupožarne zaštite, pri njegovoj izmjeni bi svakako trebalo obratiti pozornost i na ovaj segment zaštite prirode, jer je neučinkovit, a za ustanove poput naše jako opterećujući u financijskom i organizacijskom smislu i jednostavno u nekim stvarima neživotan, neodrživ.

Provodi li se Zakon u praksi?

– Mi sa svoje strane provodimo koliko možemo , iako, da bi bili do kraja u tome čisti, nemamo sredstava, niti ćemo ih ikad imati. U tom smislu je Zakon pomalo apsurdan, odnosno ta odredba. Što se tiče same kvalitete zaštite, mi tu osim financijski, teško možemo drukčije doprinijeti. I taj financijski doprinos je kap u moru, ali nipošto od njega ne bježimo. Jedino što se tiče raspodijele odgovornosti, to bi svakako trebalo postaviti na drukčije temelje.

Hoće li služba Javne ustanove izaći na teren, procijeniti štetu na požarištima na Dinari?

– Mi ćemo svakako izaći na teren vidjeti što je opožareno. Što se tiče procjene štete tu se ne može govoriti u nekim financijskim parametrima. Možemo naravno odrediti što se promijenilo od nekih prirodnih parametara, a kao što sam rekao, to nužno ne mora biti šteta, čak u nekom elementu može biti i pozitivno za prirodu i bioraznolikost staništa. To je ono što mi primarno štitimo. Treba također reći da su požari nekad bili neko normalno sredstvo održavanja travnjaka i pašnjaka u stočarstvu, čega je danas sve manje. Ti požari su dosta promijenili prirodu u odnosu kakva je bila, ali u jednom dobrom smislu, povećali su bioraznolikost. Zapuštanje tih površina stvar vraća na neke početke koji nisu nužno pozitivni jer smanjuju bioraznolikost, a cilj je povećati je.

Radi li se što po pitanju proglašenja Dinare parkom prirode?

– Tu se napravilo dosta. Odnosno, napravljena je cjelokupna stručna studija koja bi bila stručna podloga za zaštitu. Moram reći da nije naša ustanova nadležna za vođenje toga, nego ili Ministarstvo ili Županija, ovisno o kategoriji u kojoj bi bilo zaštićeno. Međutim, otkad je stručna studija napravljena, koliko je meni poznato, sve stoji. Nema javnih rasprava ili bilo čega drugog. Kad i kako će to ići ne ovisi o nama, već pretpostavljam o Ministarstvu zaštite okoliša. Tu su bitne neke stvari koje nisu čisto zaštitarske nego administrativne i financijske.

Ovisno o kategoriji zaštite, to bi buduće zaštićeno područje moglo potpasti pod ovlast upravljanja bilo Županije, odnosno naše ustanove uz sudjelovanje Šibenske županije ili bi potpalo pod odgovornost Uprave za zaštitu prirode. A nadležnost ujedno znači i financijske obveze. To onda može biti problem i moguće da je to jedan od razloga zašto cijela stvar stoji. Što se mene tče, neke moje procjene kao prirodoslovca, Dinara bi svakako zasluživala zaštitu, to mogu reći bez ograde. Ali ova financijska i administrativna strana, to je van moje domene.

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0