Oko 280 učenika svih odjeljenja, dakle, petih, šestih, sedmih i osmih razreda, u atriju OŠ Žrnovnica s izuzetnim zanimanjem, u potpunoj tišini, pratili su predavanje koje je danas za njih održao Srećko Dragun, Vukovarac i veteran Domovinskog rata.

Predavanje je održao na poziv i u dogovoru s Matijom Šitum, ravnateljicom OŠ Žrnovnica, kako bi se dostojanstveno obilježio Tjedan sjećanja na žrtve Vukovara, te na pravi način učenicima približila istina o događanjima u gradu heroju.

Intencija je bila da učenici doznaju kako su ljudi u Vukovaru, koji su šest mjeseci žestoko napali srpski agresori, uopće mogli živjeti, kako su živjela djeca, kojima je prekinuto djetinjstvo. Jer, više nisu mogli u školu, na igrališta, na druženja…

Život izgubilo 86 djece

– Mnoga vukovarska djeca nisu ni dočekala prestanak agresije, nisu ni dočekala 20. studenoga 1991. godine, kad su prestala sva neprijateljska djelovanja, nakon što su dva dana prije okupirani Vukovar i Borovo Naselje. Naime, srpski agresori su u svojim napadima ubili 86 djece, i to nikada ne smijemoijemo zaboraviti – kazao je Srećko Dragun učenicima u Žrnovnici, koja su cijeli školski sat potpuno mirno, i u tišini slušali ovo zanimljivo predavanje.

Skup je moderirao Joško Dadić, novinar Slobodne Dalmacije i član Udruge veterana 72. bojne Vojne policije – Split. Na početku je, nakon minute šutnje za sve poginule hrvatske branitelje i civile u Domovinskom ratu upoznao djecu tko je Srećko Dragun.

A Srećko je rođen u Vukovaru, kao dragovoljac se od početka uključio u obranu svoga grada. Bio je pripadnik 204. vukovarske brigade Hrvatske vojske, a nakon pada Vukovara, 18. studenoga 1991. napustio je rodni grad. Nije uspio doći do bolnice gdje je ležao njegov ranjeni brat Josip, koji je u borbama izgubio nogu. Brata više nije vidio, jer je odveden na Ovčaru, gdje su ga srpski agresori likvidirali. Nakon Vukovara je došao u Splitu, gdje se pridružio 72. bojni Vojne policije, u Splitu živi i danas.

– Uvijek sam govorio da sam u Vukovaru izgubio dva brata. Mog rođenog, brata Josipa, i nećaka Borislava Kostovića, kojeg su agresori također ubili na Ovčari, nakon što je i on kao ranjenik izvučen iz vukovarske bolnice. Nas trojica smo se odmalena družili kao djeca, igrali i proživljavali mladost, dok nas nisu napali – ispričao je učenicima u Žrnovnici Srećko Dragun.

Ovo predavanje je bilo multimedijalno jer su puštane fotografije iz Vukovara, iz ratnih dana, a o njima je pričao Srećko.

Do 6 tisuća granata dnevno

– Pred kraj rujna 1991. smo u potpunosti izgubili struju. Tako sve što radi na struju više nije moglo raditi. Kako smo se grijali? Ako bi se ložila vatra, onda bi se vidimo dim iz kuća, ali to nije dolazilo u obzir, jer je neprijatelj tukao po tim kućama. Imali smo nekoliko malih plinskih grijalica koje smo nosili po podrumima, i tako bi se ljudi grijali. No, mnogi nisu ni to imali. Na, početku, ljudi su izlazili iz tih podruma, ali kasnije se ni to nije moglo. Jer, dnevno je padalo na Vukovar pet, šest tisuća granata na Grad, ne samo na jedan dio, nego po cijelom neokupiranom području Vukovara. Te granate su stalno padale, nismo ni znali gdje će točno udariti, jer JNA i paravojne srpske postrojbe su imali granata i streljiva koliko god im je trebalo – pričao je Srećko Dragun.

– Tijekom dana smo mi bili na našim položajima, a navečer bi nabavljali stvari koje ne bismo mogli preko dana. Kad smo imali mrtve, navečer bi ih kupili i odvodili ih da se pokopaju.

U Vukovaru smo imali pet, šest skloništa, a najveća su bila u krugu tvornice Borovo. U tim skloništima je bilo oko šest tisuća ljudi. Po mraku bi u vozila trpali hranu, i odvozili je do tih velikih skloništa. Taj rat je bio težak u Vukovaru, naročito nakon što je početkom rujna 1991. potpuno opkoljen, i nakon što je prekinut “Kukuruzni put”, kojim smo imali komunikaciju s Vinkovcima i ostatkom Hrvatske. Svima je bilo teško, a najteže je bilo vukovarskoj djeci, brojnim mališanima, kao što ste vi, koji više nisu znali što je zabava i druženje – kazao je Srećko Dragun na predavanju na kojem je na kraju bilo omogućeno i da ga učenici pitaju što ih je zanimalo.

Mnogi Srbi su se borili na hrvatskoj strani

Odgovorio je na sva postavljena pitanja, a odmah ne početku predavanja i na kraju je istaknuo da se treba znati tko su bili agresori, ali kako pritom ni u kom slučaju ne treba misliti da su svi vukovarski Srbi zločinci.

Mnogi su se i borili na našoj strani, mnogi su u tim borbama poginuli, mnogi su prolazili što smo prolazili svi mi – kazao je Srećko Dragun.

– Ovo predavanje je u potpunosti opravdalo očekivanja, čak i više od toga, pa vidjeli ste samo kako su djeca slušala našeg vukovarskog veterana Srećka Draguna. Hvala mu, ova predavanja bi trebao držati i u drugim školama – kazala nam je Matija Šitum.

Kažimo na kraju kako je izvođenje multimedijalnog predavanja pomogli profesorica engleskog jezika Ivana Jukić Štrbac i domar Ivo Aljinović. Zajedno s ravnateljicom Matijom Šitum, te oduševljenim učenicima, gromoglasnim pljeskom su ispratili Srećka Draguna.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime