"Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu; svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način", započinje Lav Tolstoj svoj roman "Ana Karenjina", u kojem su obiteljski i ljubavnički odnosi isprepleteni strašću i suzama te koji, poput "običnih" ljubavnih romana, nema sretan završetak, već glavna junakinja Ana odlučuje zapečatiti vrtlog emocija i svoj mladi život skokom na tračnice ispred jurećeg vlaka. No, to su turobni Rusi, reći ćete, i fikcija, ali statistike o ubijenim ženama, roditeljima i djeci nisu fikcija. I sve se odvija "iza zatvorenih vrata" u hrvatskim "sretnim" domovima.
Kontinuirani obrazac
Nasilje u obitelji predstavlja jedan od najozbiljnijih oblika nasilja u suvremenom društvu, pri čemu njegovi najteži oblici nerijetko završavaju smrtnim ishodom. Riječ je o kompleksnom društvenom fenomenu koji obuhvaća različite oblike nasilja – od fizičkog i psihičkog zlostavljanja do ubojstava unutar obiteljskog kruga. Posebno zabrinjava činjenica da se takvi zločini događaju u privatnoj sferi, gdje bi pojedinci trebali uživati sigurnost i zaštitu, a počinitelji su najčešće osobe od povjerenja – partneri, roditelji ili djeca. U tom kontekstu fenomeni poput femicida, filicida i matricida zahtijevaju posebnu pozornost, kako u pravnoj tako i u kriminološkoj analizi.
U hrvatskom kontekstu niz slučajeva iz posljednjih godina ukazuje na ozbiljnost problema i ponavljajuće obrasce nasilja. Jedan od najpoznatijih primjera dogodio se na Pagu 2019. godine, kada je otac bacio svoje četvero djece s balkona, pri čemu su djeca zadobila teške tjelesne ozljede i samo pukim čudom ostala živa. Ovaj slučaj snažno je odjeknuo u javnosti i otvorio pitanje pravovremene reakcije institucija. Slično tome, slučajevi ubojstava partnerica u gradovima poput Zagreba, Osijeka i Splita pokazuju kontinuirani obrazac u kojem žene stradavaju od sadašnjih ili bivših partnera, često nakon dugotrajnog nasilja koje je prethodno bilo prijavljivano. Takvi slučajevi ukazuju na postojanje visokog rizika od eskalacije nasilja unutar intimnih odnosa.
Nadalje, pojedini slučajevi ukazuju i na šire oblike nasilja unutar obiteljskog okruženja, uključujući nasilje nad starijim osobama. Primjer masovnog ubojstva u domu za starije osobe, u kojem je počinitelj usmrtio više osoba, uključujući vlastitu majku, pokazuje kako obiteljski odnosi mogu biti kontekst i za najekstremnije oblike nasilja. Istodobno, međunarodni primjeri potvrđuju univerzalnost ovog fenomena. Primjerice, u Francuskoj su zabilježeni slučajevi ubojstava partnerica izrazito brutalnim metodama, što dodatno naglašava rodnu dimenziju ovog fenomena i njegove ekstremne manifestacije.
"Ivana je dragi Bog poslao. Osjećam se blagoslovljeno što ga imam u životu"
Iako su rjeđi, slučajevi nasilja djece nad roditeljima, uključujući matricid, predstavljaju dodatnu dimenziju obiteljskog nasilja koja zahtijeva posebnu analizu. Takvi događaji otvaraju pitanja o disfunkcionalnim obiteljskim odnosima, psihosocijalnim čimbenicima i ulozi institucija u ranom prepoznavanju rizičnih situacija. Unatoč njihovoj manjoj zastupljenosti, ovi slučajevi ukazuju na potrebu za sveobuhvatnim pristupom problemu nasilja u obitelji.
Iz svega navedenog proizlazi da nasilje u obitelji ne predstavlja izolirane incidente, već često kulminaciju dugotrajnog zlostavljanja i niza propuštenih prilika za intervenciju. Stoga je nužno ovom problemu pristupiti interdisciplinarno, uzimajući u obzir pravne, kriminološke i sociološke aspekte, kao i učinkovitost institucionalnih mehanizama zaštite.
U ovom uvodnom dijelu želimo se zapitati što se sve skriva iza vrata vaših susjeda, najboljih prijatelja, vašeg šefa... I što se skriva iza društvenih mreža.
Statusi tipa: "Ivana je dragi Bog poslao. Osjećam se blagoslovljeno što ga imam u životu", uz nasmiješeni selfie koji joj je možda posljednji što se tiče "Ivana". Tko zna? Vjerojatno je "Ivan" na početku i bio kao da ga je Bog poslao – pa da je bio kreten na prvom spoju, ne bi došlo do drugog. No, došlo je do drugog, pa trećeg spoja, zatim hodanja, zaruka i braka, a onda je prenosi preko praga... Roditeljima djevojke ispunio se san – njihova "mala djevojčica" postala je velika i čuva je krasan muškarac. Tko zna, možda je i njezin brat postao dobar prijatelj sa svojim "šogijem"; zajedno su gledali utakmice, ispijali pivo ili pak igrali videoigre.
Koliko je idila trajala, zna samo par. Izvana sve djeluje idilično, iako su "mušice" već počele. Žena iz ove izmišljene priče isprva ih ignorira, no problemi postaju veći – varanje, kocka, alkohol... Možda ništa od toga, možda "samo" kontrolirajuće ponašanje ("bit ćeš moja ili ničija") te odvajanje od roditelja, prijatelja i poznanika. Šamar tu i tamo, nezgodan pad i zove se policija. Uzmu zapisnik, ona – naravno – kaže da ne želi podnijeti prijavu protiv njega, a nakon odlaska policije slijedi još jedna runda te cvijeće i isprike ujutro. I tako se sve ponavlja na desetke, stotine puta. Nekad se policiju "usudi" nazvati sama, kada se u zaključanoj kupaonici boji za vlastiti život. Rijetko, ali i susjedi znaju pozvati pomoć jer su je previše puta vidjeli s licem punim teškog pudera kojim pokušava, ali ne uspijeva, sakriti modrice.
Ispočetka laže roditeljima i prijateljicama, ako ih uopće viđa, te govori: "Ovo je zadnji put, odlazim", ali on ujutro plače u kuhinji i govori da će se ubiti ako ga ostavi. Ako ima mogućnosti i ako je u njoj još ostalo snage, želi otići. Previše se nagledala njegova kajanja, previše je udaraca dobila od čovjeka s kojim je razmijenila bračne zavjete "u dobru i zlu". Ostalo je samo zlo za koje ne zna čime ga je izazvala. I upravo tada nastupa najopasniji trenutak – trenutak u kojem bi je mogao dokrajčiti. Takozvani femicid.
Dokazano je da je ostavljanje partnera najopasnije za žrtvu, koja tada lako postaje dio statistike. Možda i uspije otići, s minimumom stvari, ali on će je pronaći. I dokrajčiti. Jer njega se ne ostavlja. Što si ona umišlja da je?!
A kada su u pitanju djeca? Još je gore kada su u priči o nasilju djeca. Sama po sebi nevina i bez mogućnosti obrane od odraslih, od novorođenčadi – za čiju smrt majka može biti kažnjena minimalnom kaznom, poput one za klevetu, sa šest mjeseci zatvora jer je "bila u teškom psihičkom stanju" – do namjernog usmrćivanja malenih. Ili zatajenih patnji djece s poteškoćama, kojoj roditelji ne žele pružiti pomoć institucija kako bi i dalje u javnosti održavali sliku savršene obitelji.
PrimjerI psihičkog i fizičkog nasilja, od kojih je većina završila smrću
Dodatno, neki se ljudi ne mogu suzdržati od toga da imaju besprijekoran imidž na društvenim mrežama – kao što se influencerice fotografiraju i po 200 puta kako bi objavile jednu savršenu fotografiju, tako i neke "obiteljske žene" svakim statusom i fotografijom svoj profil održavaju kao privid ne samo skladne nego i izvanredne obiteljske ljubavi i idile. Možda na taj način kompenziraju udarce i samoću, možda ih je sram, a možda jednostavno žele živjeti u bajci koju su stvorile na profilu.
Vjerujte, priča iz ovog kratkog fiktivnog prikaza krije se iza vrata mnogih obitelji, što pokazuju i statistike. U ovom ćemo serijalu tekstova podsjetiti na primjere psihičkog i fizičkog nasilja, od kojih je većina završila smrću i za koje ste već čuli, ali i dalje lede krv u žilama.
