Vlado Čapljić bio je odličan igrač, bek i half onog velikog Osimovog "Želje" koji je žario i palio početkom osamdesetih, pa umalo ušao i u finale tada prejakog Kupa UEFA-e. Sjećamo se te večeri na Grbavici, kada su u zadnjim minutama Mađari pokopali nade Sarajlija.
"Čobo (Janjuš) bi mi to obranio, a ja stavio Macu (Šujica)", govorio je kasnije veliki trener i stvoritelj tadašnjeg Željezničara Ivica Osim.
Nazvali smo Vladu Čapljića da nam za Dalmaciju Danas prokomentira igre Bosne i Hercegovine.
"Pratim ja naravno i Bosnu i Hercegovinu, a i Hrvatsku i volio bih da se obje reprezentacije plasiraju u drugi krug. Vidite, što se Bosne i Hercegovine tiče, velika je stvar što se plasirala na Svjetsko prvenstvo. U igri im fali malo mirnoće u veznom redu, osjeća se nedostatak Pjanića i Misimovića. Nema, da se tako izrazim iz nekog mog igračkog vremena, 'desetke', nekog tko može kontrolirati igru u jednom i drugom pravcu. BiH reprezentacija u nekim momentima djeluje fanatično, postoji velika želja, ali potreban je možda još pokoji igrač koji može dobro odigrati i u fazi napada i u fazi obrane."
Dobro, što se Bosne i Hercegovine tiče, "Zmajevi" imaju sve u svojim rukama, pobijede li Katar, eto ih u drugom krugu?
"Točno, ali ništa to ne treba držati za sigurno jer danas i 'male ekipe', nazovimo ih tako, igraju dobar nogomet, što pokazuje da itekako znaju iznenaditi velike reprezentacije. Nije to kao u moje vrijeme kad si unaprijed već upisivao bodove, na primjer protiv Finske ili Luxemburga. Taj Katar, bez obzira što je izgubio s velikom razlikom prvu utakmicu, tražit će neku svoju šansu da dođe do tri boda i eventualno prođe u drugu fazu natjecanja. Neće ni to Bosni i Hercegovini biti baš lagana utakmica. Moraju igrati maksimalno, najbolje do sada, da bi došli do pobjede."
Hrvatska, velika reprezentacija, imala je velike uspjehe. Što očekujete od Vatrenih na ovom Svjetskom prvenstvu?
"Gledao sam, naravno, utakmicu s Engleskom i navijao i imao želju jer znam što može Hrvatska. Imaju sigurno ono što ih krasi, a to je jedna dobra energija, jedna karizma, jedna kemija. Ali moramo biti svjesni da to nije Hrvatska od prije četiri, osam ili deset godina, da je tu i smjena generacije, da su se pojavili i neki novi momci čije vrijeme tek dolazi. Ovo s Engleskom bila je jedna dobra utakmica, možda tko gleda sa strane i najbolja utakmica na ovom Svjetskom prvenstvu do sada. Kod rezultata 2:2, mogla je utakmica otići i u jednom i u drugom smjeru. Možda, eto, nije moje da se miješam u ekipu, onaj tko vodi momčad puno bolje zna situaciju, ali ne znam zašto nije počeo Ante Budimir jer pratim španjolsku ligu i dobro su mi poznate njegove napadačke kvalitete."
Eto, počinje Budimir, prema najavama, protiv Paname u vrhu napada?
"To mi je drago, eto nisam ni znao. Volim takve igrače, karaktere, koji su dušom i tijelom u utakmici. Hrvatska je ozbiljna reprezentacija i vjerujem da će pobjedama protiv Paname i Gane proći u nokaut fazu."
Ajmo se malo vratiti unatrag. Igrali ste u Dinamu, Partizanu, nekako vas najviše pamtimo iz one velike "Željine" generacije i polufinala s Videotonom. Imao je Željezničar poklonika i u Dalmaciji. Iz Baške Vode je tada na Grbavicu stigao i transparent: "Urania mala prati Želju do finala"?
"Pamtim to, kako ne. Mi smo sa Željom dolazili na pripreme u Bašku Vodu, a u Makarskoj sam i sada često, imam tamo dosta prijatelja. Tamo sam, što se kaže, varen i pečen."
Pamtimo i mi igrače Željezničara po Baškoj Vodi osamdesetih, uz vas Radu Papricu, Baždarevića, Baljića, Harisa Škoru...
Znali su nastupiti i za ekipu "Stop" na malom nogometu, na starom igralištu "Korida", ekipu je tada vodio ondašnji predsjednik Uranije Ljubo Josipović. Dobro, u Baškoj Vodi je ipak Hajduk sve, što će se pokazati uskoro na promociji knjige "Hajdukova 71.".
Nego, bili ste blizu Hajduka?
"Da, blizu... pa to je bila gotova stvar. Hajduk sam oduvijek simpatizirao i imao veliku želju doći u Split. Ma godinu dana sam ja pregovarao s funkcionarima Hajduka, sastajali smo se na jednoj benzinskoj pumpi pred Mostarom. Oni bi došli iz Splita, ja iz Sarajeva. A Antu Žaju pitajte zašto nisam došao u Hajduk..."
Ha, ha, nećemo šjor Anti sad baš remetiti umirovljeničke dane u njegovim Vodicama, a puno je on učinio za Hajduk kao generalni tajnik, kako se tada oslovljavalo klupskog direktora. Dolazili su u njegovom mandatu i Slišković i Prekazi i Gračan...
"Eeee, bio je Neno Gračan odličan igrač. Bila bi još veća ta karijera da nije imao onu strašnu ozljedu s lomom noge na Kantridi."
S Gračanom ste igrali skupa u onoj olimpijskoj reprezentaciji koja je osvojila broncu na Olimpijskim igrama u Los Angelesu. Eto, Osim vas nije vodio u Italiju 1990., mada se govorilo da su tada reprezentaciju sačinjavali "Čileanci i pola Sarajeva"?
"A, eto, znate sve i stvarno je olimpijska reprezentacija iz 1984. bila odlična: Gračan, Baždarević, Miljuš, Boro Cvetković, Deverić, Baljić, Milko Đurovski, vratari Ivković i Pudar..."
Da su pregovori urodili plodom na toj benzinskoj pumpi pred Mostarom, danas bi i vaše ime pisalo među splitskim osvajačima olimpijskih medalja, gdje često šetamo po Zapadnoj obali u Splitu. Je li vam žao što niste osjetili da vas nosi huk Poljuda?
"Kažem vam, simpatizirao sam Hajduk, a sad ću vam nešto otkriti. Igrao sam ja za Želju i na Starom placu. Rano sam ja upao u prvu momčad Željezničara, a znajte da sam za Želju i debitirao protiv Hajduka na Grbavici 1978. Ostalo je 2:2 i bila su četiri jedanaesterca. A 1988. sam igrao za Dinamo u Maksimiru protiv Hajduka, bilo je 1:1."
Sjećamo se, bilo je to jedne srijede i prvi gol Dinamu tada mladog Alena Bokšića...
"Vidim, znate sve, a tada na mom debiju na Grbavici za Hajduk su igrali: Budinčević, Peruzović, Mužinić, Jerković i ostali, a ja sam odmah čuvao jednog Ivicu Šurjaka."
Našu legendu, baš smo nedavno razgovarali za Dalmaciju Danas.
"Pozdravite mi ga puno..."