Najavljivali smo ga prije nešto više od tjedan dana, a sada je napokon stigao. Jurica Galić Juka objavio je danas veliki, 43-minutni dokumentarni film o Sinjskoj ferati Reri, željeznici koje odavno nema na tračnicama, ali koja ni nakon više od šest desetljeća nije nestala iz uspomena ljudi splitskog, sinjskog i cetinskog kraja.
Film „FERATA RERA | legendarna uskotračna željeznica (remake 2026.)“ rezultat je projekta koji se razvijao godinama. Snimanje je počelo još 2020., a ovoga ljeta Juka je dosnimio nove kadrove i cijelu priču naposljetku složio u dokumentarac koji gledatelja vodi nekadašnjom trasom od Splita sve do Sinja.
Željeznica koja je bila dio svakodnevnog života
Sinjska ferata Rera bila je mnogo više od uskotračne željezničke pruge. Od 1903. do 1962. godine povezivala je Split i Sinj, ali i čitav niz mjesta Dalmatinske zagore s gradom.
Njome se odlazilo na posao, u školu i liječniku, na splitski Pazar, Sinjsku alku, sajmove i obiteljska okupljanja. U vagonima su se prevozili roba i stoka, ali se ondje i razgovaralo, trgovalo, pjevalo, upoznavalo i stvaralo bezbroj malih ljudskih priča.
U velikoj reportaži koju smo objavili prije izlaska filma Juka je opisao kako su upravo priče njegovih djedova bile jedan od glavnih razloga zbog kojih se odlučio vratiti Reri i dokumentirati ono što je od nje ostalo. Kako je tada napisao, tek je godinama poslije shvatio da nije bila riječ samo o vlaku, nego o žili kucavici koja je povezivala Split, Sinj i Cetinsku krajinu.
Od Splita do Sinja u potrazi za tragovima Rere
Dokumentarac zato nije klasično povijesno nabrajanje činjenica.
Juka prolazi nekadašnjom trasom Rere od Splita prema Sinju, obilazeći mjesta na kojima još postoje tragovi pruge – stare kolodvore, tunele, mostove, bunkere i druge objekte koji su preživjeli desetljeća nakon posljednjeg prolaska vlaka.
Neki su dobro očuvani, neke je gotovo progutala priroda, a pojedini dijelovi trase potpuno su nestali pod novim cestama, naseljima i infrastrukturom. U ranijoj reportaži obišao je, među ostalim, ostatke postaje Vranjic – Solin, tunel Jadro, Vetmin most, tunele Tri kralja i Gornja Rupotina te kolodvore u Klisu, Dicmu i Sinju.
Upravo ti prizori daju filmu posebnu vrijednost – gledatelj prati prostor kojim je nekada prolazila Rera i uspoređuje ono što je ondje bilo s onim što je od toga ostalo danas.
„Rera nije povezivala samo dva grada – nego i ljude“
Posljednji vlak iz Sinja krenuo je 30. rujna 1962. godine. Tračnice su nakon ukidanja pruge uklonjene, dio kolodvora i objekata nestao je, ali sjećanje na feratu nastavilo se prenositi s generacije na generaciju.
U opisu novog filma Juka možda i najbolje sažima razlog zbog kojeg se Rera toliko dugo zadržala u kolektivnoj memoriji:
„Ovaj film zato nije samo priča o jednoj nestaloj željeznici. To je putovanje njezinom nekadašnjom trasom, od Splita do Sinja, traganje za preostalim kolodvorima, tunelima, mostovima, bunkerima i drugim nijemim svjedocima vremena u kojem je Rera povezivala ne samo dva grada – nego i ljude.“
Film je sniman u nekoliko navrata od 2020. do ljeta 2026. godine, kada su snimljeni posljednji novi kadrovi i dovršena montaža.
A za sve one kojima su roditelji i djedovi pričali o Reri, koji pamte njezinu trasu ili jednostavno žele vidjeti kako je izgledala jedna od najvažnijih prometnih priča Dalmatinske zagore, slijedi 43 minute putovanja u vrijeme kada se od Splita do Sinja išlo polako – ali se putem, čini se, živjelo mnogo više.