Od kada je prije četiri godine osnovan Split parking, gradska komunalna tvrtka zadužena za upravljanje parkiralištima i garažama, proizašla iz pomalo nefunkcionalne Hvidre d.o.o., dosta toga se napravilo ili popravilo.
Svjedoci smo kako, recimo, incidenata s “paukom” više gotovo i nema (istina, u međuvremenu su se “posložile” nadležnosti), a suvremena tehnologija pri naplati je postala svakodnevica.
No, ima tu prostora za poboljšanja koja nisu isključivo u nadležnosti Split parkinga. O aktualnoj situaciji te planovima razgovarali smo s direktorom Split parkinga Markom Bartulićem – toliko ima zanimljivosti da veliki intervju donosimo u dva dijela...
Iako je Split parking, tvrtka u gradskom vlasništvu, primarno zadužena za reguliranje “prometa u mirovanju”, dakle za upravljanje parkiralištima (izvanuličnim što će reći pod rampama, te onima uz ceste), ali i garažama, pravi hit posljednjih mjeseci su – javni gradski bicikli! Obični i električni, nude se građanima ali i strancima na desetak “postaja” po gradu. Vrijedi naglasiti da je njihovo korištenje do pola sata dnevno besplatno (!), a sudeći po zainteresiranosti korisnika, postaja i bicikala će biti još...
- Projekt je pokrenuo Grad Split, a kroz Remedio – europski projekt za održivi promet – u prvih godinu dana s namjerom popularizacije ovog sustava alternativnog prijevoza, svakome je omogućeno da se prvih pola sata vozi besplatno. Napominjem međutim kako je još zanimljiviji, da ne kažem isplativiji model u kojem je za 200 kuna godišnje karte omogućeno neograničeno dnevno korištenje bicikla, uz uvjet da su vožnje kraće od pola sata!
Dakle preuzmete bicikl na punktu, vozite se do pola sata, vratite ga na drugi punkt te zatim ponovno uzmete električni bicikl na idućih pola sata i tako dokle god želite, svaki dan, cijelu godinu, za 200 kuna! Moram potpuno iskreno priznati da prije godinu dana nisam očekivao da će projekt izazvati ovakav interes s obzirom na to kakvu Grad Split ima konfiguraciju terena, točnije da je pun uzbrdica.
Zbog toga do sada biciklista generalno, osim na Marjanu ili Žnjanu, nije baš ni bilo. Međutim, nakon starta projekta odmah se vidjelo da je zainteresiranost velika, a iz mjeseca u mjesec smo bilježili sve bolje rezultate, da bi vrh bio u svibnju kad smo imali gotovo deset tisuća najmova tijekom tog mjeseca što znači da se svaki bicikl iznajmio sedam puta u danu. Prvi idući grad nakon nas ima rezultat od dva najma jednog bicikla dnevno. S današnjim danom imamo i deset tisuća registriranih korisnika!
Trenutno imamo “samo” 12 postaja, od Kampusa do studentskog doma u Spinutu. Lokacije postaja su se pokazale potpuno pogođenima, a do listopada planiramo povećati broj postaja na 55 tako da svaki kotar ima minimalno jednu, s ukupno 250 bicikla, od toga oko 160 električnih. Korisnici preferiraju električne bicikle, pogodni su i za nešto starije osobe jer uz minimalan napor “izgurate” najstrmije uzbrdice, dok potrošnja električne energije gotovo da nije spomena vrijedna...
Grad Split u pripremi ima projekt koji će povezati relaciju od Omiša do Trogira, plus Klis i Dugopolje, s postajama za električne bicikle. Za taj projekt je predviđeno još oko 50-60 postaja te 300-tinjak bicikla raspoređenih po gradovima gdje će urbana aglomeracija Grada Splita dobiti jedan potpuno novi sadržaj. Naravno, tempo treba pratiti izgradnja infrastrukture, dakle biciklističkih staza. Naglašavam kako korištenje bicikla direktno pridonosi rješavanju problema prometa u mirovanju: građani koji ih koriste vjerojatno neće imati drugo, treće ili četvrto vozilo po kućanstvu što onda smanjuje potrebu za parkiralištima.
Pogotovo što za pola sata u Splitu možete stići gotovo na bilo koju lokaciju...
- Tako je, mi smo čak mjerili, ako uzmemo da je radijus dva i pol kilometra, dakle pet kilometara od dvije najudaljenije točke. Biciklom to prođete za 15-ak minuta... Često koristim bicikl od Splita 3 do Banovine, treba mi točno devet minuta, poštivajući semafore i sve prometne znakove. A za razliku od automobila ili motora, ne morate tražiti parking, ne brinete se zbog krađe ili kvara – uzmete je na postaji, vratite na drugoj postaji. Prije toga se naravno registrirate na našoj aplikaciji.
Od osnivanja tvrtke krenuli ste s uređenjem uličnih parkirališta, uveli ste nove tehnologije i aplikacije kako bi olakšali korisnicima pronalazak mjesta i naplatu parkinga. Kako to danas funkcionira?
- Kad je prije četiri godine osnovan Split parking, započeli smo sa Smart City aplikacijom koja je dobila brojne nagrade na polju korištenja novih tehnologija, a Grad Split se može ponositi kao prvi grad u Europi koji sva parkirališta pod naplatom ima postavljena na toj “pametnoj”, senzorskoj tehnologiji. U realnom vremenu možete vidjeti stanje na svim parkiralištima, dostupnost slobodnih mjesta.
Paralelno smo uvodili beskontaktno plaćanje što se baš u koroni pokazalo kao dobra epidemiološka mjera jer uopće nemate kontakt s djelatnicima već sve plaćate putem aplikacije koju i dalje razvijamo. Sada obuhvaća i mjesta za osobe s invaliditetom kojima olakšava pronalazak mjesta, opskrbne punktove, a dodali smo i sustav javnih bicikla.
Postavili smo pet novih usmjerivača prometa na gradskim cestama koje olakšavaju pronalazak parkirališta onima koji nemaju aplikaciju ili je ne koriste, koje u realnom vremenu pokazuje stanje slobodnih mjesta na svim parkiralištima. Tako se smanjuje gužva jer potencijalni korisnici izbjegavaju odlazak na popunjene lokacije. Priču nastavljamo, sve je to dio digitalizacije i informatizacije tvrtke i usluga koje pružamo. Danas imamo sustav očitavanja i naplate putem registarskih oznaka, automatski se rampa otvara ako ste pretplatnik, odnosno očitava se vrijeme ulaska te potreban iznos za naplatu “običnim” korisnicima...
Je li situacija s koronom te posljedično smanjen broj turista smanjila “pritisak” na parkirališta?
- Za vrijeme lock-downa promet je praktički stao. Vanulična parkirališta su bila dijelom zauzeta no to su većinom bili pretplatnici, stanari, u ostalim segmentima je pad bio 97 posto što se nama odrazilo na prihodima – nije baš “zgodno” bilo preko noći ostati gotovo bez prihoda, dok se troškovi, plaće, moraju podmirivati. Kao gradska tvrtka nismo mogli koristiti mjere Vlade ili gradske uprave, tako da je to bilo jedno izazovno razdoblje, ali poslovanje nikad nije bilo ugroženo. Sada smo na nekih 80 posto, što je puno bolje od plana.
Trenutno upravljamo s oko sedam tisuća parking mjesta. Polovica tog broja se odnosi na javne garaže, uličnih parkirališta je negdje oko 1.400, a ostatak mjesta čine vanulična parkirališta, dakle ona pod rampama.
Također, svojedobno su bili planovi kako bi se ulična parkirališta proširila na dijelove grada izvan samog centra, kao što se to već godinama događa u ostalim gradovima u Hrvatskoj i svijetu. Očekivano, takva najava nije dobro primljena među građanima. Kakvi su planovi po tom pitanju u Banovini, ali i Split parkingu?
- Moram naglasiti da takve odluke uvijek donosi gradska uprava. Kao tvrtka koja upravlja parkiralištima prisutni smo na terenu pa možemo samo davati inpute i sugestije na osnovu čega se mogu donijeti zaključci. Pitanje samog parkinga i naplate nije jednostrano, ne može se gledati samo kao “ajmo podignuti cijenu parkinga”. Usput rečeno, Grad Split ima razinu cijena parkirališta kao slavonski gradovi, Slavonski Brod, Nova Gradiška... svi veći gradovi, naročito uz obalu, imaju značajno više cijene. Ne govorim to kao argument za podizanje cijena, nego kako bi bili svjesni da u Gradu Splitu na Trumbićevoj obali ljeti parkirate za šest kuna sat, jeftinije nego u Makarskoj, Zadru, Šibeniku, Rijeci koja cijelu godinu ima cijenu od sedam kuna, Zagreb 12 kuna, a Dubrovnik neću ni spominjati...
Dakle ne može se gledati samo kroz prizmu prihoda parkirališta. Politika cijena i zona se treba sagledavati u rješavanju problema prometa generalno. Jako je bitno u tom kontekstu doživjeti i javni gradski prijevoz: kada imamo situaciju da javni prijevoz ima višu cijenu, a istovremeno imamo jedan od najjeftinijih parkinga, onda šaljemo poruku – koristite automobile. Svi europski gradovi imaju praksu da se destimulira korištenje osobnog vozila.
A morate znati da je u Splitu registrirano 110 tisuća vozila, plus gosti. Ključno je pitanje kako postići da građani i turisti više koriste javni gradski prijevoz? “Promet” je modernizirao vozni park i trenutno imamo među najmlađim voznim parkovima u Europi, a slijede i dodatna unapređenja na ticketing sustavu. Ostaje još učestalost linija i dostupnost cijena.
A da bi se postigla točnost, potrebno je dati prioritet javnom gradskom prijevozu, da ne “zapinju” u Poljičkoj ili Zvonimirovoj. O svemu ovome Grad Split je naložio izradu SUMP-a – Sustainable Mobility Plan – za koji je zadužen Prometni fakultet u Zagrebu. Oni su izrađivači prema uputama svih dionika – mi, Promet, ŽC, trajektna luka... Prvi draftovi su gotovi te bi uskoro mogli imati stručno mišljenje što i kako je najbolje napraviti za Grad Split.
Slažem se da ne treba prepustiti Split parkingu nivo cijena, to treba biti dio promišljene strategije. Jer koliko god se činilo da je problem prometa jednostavno riješiti, vjerujte mi da nije – mnogi drugi gradovi, s više novaca, imaju veliki problem gdje s tolikom količinom vozila. Svi veći gradovi rade na sličnim, alternativnim rješenjima pa tako recimo dio višetračnih prometnica za automobile pretvaraju u staze za bicikliste. Vjerujem da ćemo se i mi okrenuti takvim oblicima prijevoza, jer bi to moglo riješiti probleme prometa čak i više nego izgradnja novih parkirališnih mjesta. Iako smo naravno svjesni da nedostaje mjesta i garaža, određen broj novih mjesta je jednostavno neophodan.
Uskoro planiramo krenuti s projektom car-sharinga. Ukratko, slično kao i s biciklima, samo s automobilima. Dakle na parking mjestima s vozilima korisnik dođe, unajmi to vozilo, odveze se te ga parkira na drugoj lokaciji, “postaji”. Tako bi se trebala smanjiti potreba da se ide svojim automobilom na posao. Kontaktirali smo tvrtku koja je to radila u nekoliko gradova, recimo u Barceloni to savršeno funkcionira. Tamo je cijena četiri eura po satu ili 80 km.
Kada imate vozilo po toj cijeni, u koju je uključeno gorivo, servis, registracija... dakle sve ono što je inače trošak posjedovanja vlastitog automobila, a možete se voziti za 30-ak kuna, još ako se dogovorite s kolegama, to ispadne jedan od jeftinijih oblika prijevoza. U konačnici ne plaćate ni parking, niti tražite mjesto, jer ćete imati postaje... Dakle, svim tim varijantama i alternativnim oblicima prijevoza pokušava se smanjiti broj registriranih vozila jer mi kao poluotok ne možemo izdržati tih 110 tisuća automobila plus okolni gradovi te turisti.