VELIKA ANALIZA Nakon velikog požara, pogođenom području prijeti nova prirodna katastrofa!

Donosimo opširniju analizu prirodnih opasnosti koji prijete požarom devastiranim područjima

Požar koji je početkom tjedna opustošio zapadni dio Poljica i istočni dio Splita jedan je od najvećih požara na ovom području posljednjih pedesetak godina. Bez obzira na to što se uzrok požara još ne zna, barem su tri stvari zbog kojih se požar širio velikom brzinom.


Prva je suša. Primjerice, u Splitu je od početka godine do današnjeg dana palo oko 66 posto uobičajene količine oborina. U Splitu su svi mjeseci u dosadašnjem tijeku godine bili sušniji od prosjeka, osim veljače koja je bila u prosjeku, a najsušniji mjesec bio je lipanj gdje su pale tek simbolične količine oborina. Srpanj ga prati u stopu, no do kraja mjeseca ostalo je još deset dana. Drugi element bila je bura. Bura je najjača bila na makarskom području gdje je imala udare i preko 120 km/h. U Splitu je bura dan uoči požara imala najjače udare od 72 km/h, a u ponedjeljak do 50 km/h. Radi se o službeno izmjerenim podacima na Marjanu, u mosorskim klancima sigurno je brzina vjetra bila veća. Treći element nekontroliranog širenja požara bilo je stanje samih površina koje su gorjele, a tu spadaju šume, livade, vrtovi i okućnice. Održavaju li se naše šume koliko bi se trebale, održavaju li se protupožarni putevi i ima li ih dovoljno, zašto je veliko područje obraslo dračom i ostalim raslinjem i zašto se više ne potiče poljoprivreda na plodnim obroncima naših planina, održavaju li se javne površine adekvatno i brinu li se privatni vlasnici o izgledu vlastitih okućnica? Na prva dva elementa ne može se utjecati, no ovaj posljednji barem je dijelom doprinio da nedavni požar bude tolikih razmjera.

Ipak, ovo nije još jedan tekst o tome “što bi bilo kad bi bilo”, već o tome što možete naučiti iz ovakvog požara i svega onoga što se (nije) događalo u svezi s njim, kao i o opasnostima koje prijete opožarenom području u bliskoj budućnosti.

IZGORENO DRVEĆE / EROZIJA

Kao što smo uvodno naznačili, opožarena površina je golema. Izgorio je veći dio zelenila južne strane Mosora, sjeverne strane Peruna, a brdo Markovača (Sridivica), gdje se nalazi vojna baza, već odavno nema što izgubiti osim trave, te pokojeg stabla i grma. Sljedećih dana sigurno ćemo se naslušati diskusija kako ozeleniti opustošeno područje. Odgovor će vjerojatno, kao i kod brojnih prethodnih požara, priroda dati sama jer se bor vrlo brzo oporavlja. Alepski bor mnogi smatraju korovom, no stručnjaci kažu da je idealan za stvaranje kvalitetne podloge za razvitak šume.

“Alepski bor je izrazito sredozemno drvo, a autohtonih nalazišta ima diljem Dalmacije. Njime je uspješno pošumljivan degradirani krš, a najvažnija mu je osobina ta što korijenjem zadržava tlo, njegova krošnja štiti tlo od isušivanja (ljeti) i erozija (zimi), odbacuje veliku količinu iglica koje popunjavaju škrape i golu površinu, a čijom se transformacijom stvara humus i šumsko tlo.

Isto tako, pod zaštitom krošanja alepskog bora spontano se pojavljuje hrast crnika i druge sredozemne vrste koje tvore stabilnu klimatogenu šumsku zajednicu. Istodobno takve šume zaustavljaju i sprečavaju eroziju, proizvode kisik, zadržavaju vodu, pročišćuju zrak, poboljšavaju kvalitetu tla, štite ga od prejake insolacije i općenito poboljšavaju klimatske uvjete, ispunjavajući one funkcije koje zovemo općekorisnim funkcijama šuma” – kažu u Hrvatskim šumama.



Zanimljiv projekt pod nazivom “CypFire” dolazi nam s Cipra. Projekt je provodila i financirala EU, a tiče se pošumljavanja ovog otoka koji je izrazito sklon požarima. Prvi rezultati su iznenađujući. Na požare je najotporniji – mediteranski čempres! Naime, od 940 mediteranskih čempresa na plantaži projekta CypFire samo ih je 1,27 posto izgorjelo! Opširnije o projektu pročitajte ovdje.

Čempresi “preživjeli” požar

Bez obzira kakva će šuma ubuduće rasti po Mosoru i drugim dalmatinskim planinama i brdima, činjenica je da je danas kudikamo manje obrađenih parcela nego, primjerice, sredinom prošlog stoljeća. Jesmo li danas toliko bogatiji nego onda, pa nam ne treba domaći proizvod, već se zadovoljavamo jeftinijim “iz Kine”, prosudite sami. “Uči sine, da ne budeš morao kopati…”, jedan je od katastrofalnih stavova koji je vjerojatno dotukao nekoć jaku poljoprivredu Dalmacije.



Vratimo se na izgorena stabla u nedavnom požaru. Bezbroj izgorenih debla leži na opožarenoj površini, a dio njih neposredno uz lokalne prometnice. Najviše ih ima na cestama koje spajaju Žrnovnicu i Srinjine, odnosno Donje Sitno. Žrnovnica još pamti tragediju koja se dogodila na prometnici između Žrnovnica i Srinjina 23. prosinca 2003. godine. Prisjetimo se tragične vijesti:

“Dvije su osobe jutros poginule na cesti Žrnovnica – Srinjine kod Splita nakon što je na njihov auto palo drvo, uslijed jake bure koja na splitskom području na mahove dostiže brzinu veću od 100 kilometara na sat. Nesreća se dogodila u 6:40 sati, cesta je zbog očevida još zatvorena, pa se promet odvija obilazno jadranskom magistralom”.

Zatvorena cesta prema Srinjinama nakon tragedije. Foto: Rade Popadić

Spomenuto drvo je zapravo izgoreni bor nakon požara koji nije bio uklonjen iz blizine prometnice. Hoćemo li ovoga puta čekati novu tragediju ili će nadležni reagirati na vrijeme, vidjet ćemo. Ako će pak nadležni reći da su veliki broj parcela privatne, vidjet ćemo hoće li država naći načina da natjera vlasnike da očiste svoje izgorene parcele u cestu zbog sigurnosti prometa.

Izgorenim padinama svakako prijeti erozija tla. Ako se brzo ne reagira ili ako priroda sama ne nađe način da se ozelene opožarene površine, neka područja trajno mogu postati gola stijena ili gola zemlja.

Koliko jedna planinska ili brdska šuma znači za normalan život naseljenog područja do nje, teško je uopće objasniti. Ne samo da šume čiste zrak, već i pozitivno utječu na mikroklimu nekog područja. Zbog šume tlo se znatno sporije zagrijava nego u slučaju “gole stijene”, pa je šumsko područje i ono koje ga okružuje ljeti znatno ugodnije i od asfalta grada i od “ljutog krša”.

OKUĆNICE

Koliko održavamo svoje okućnice? Dopuštamo li da nam sve oko kuće obraste u travu, draču i grmlje? Uređene okućnice nisu samo pitanje estetike. Pitajte vatrogasce koliko su imali problema s obranom kuća koje su imali uređene vrtove i okućnice od onih koje je okruživala bilo šuma, bilo (obrasla) livada. Lijepo je imati stablo pored kuće, no u Žrnovnici je zabilježen slučaj da jedan čovjek nije htio posjeći stablo pored svoje kuće prije požara. Kada je požar stigao, kuća mu je zamalo izgorjela…

Foto: Rade Popadić

ODVODNI KANALI, POTOCI

Nevolje rijetko kada dolaze same. Nakon bilo kojeg katastrofalnog požara u Dalmaciji, opožarenom području prijeti nova opasnost – bujice i poplave! U srpnju 2015. godine katastrofalni požari pogodili su Pelješac. Izgorio je veći dio zelenila ovog poluotoka. 11. listopada iste godine na Pelješcu je pala prva obilnija jesenska kiša. Posljedice možete vidjeti ovdje:

Vratimo se na Žrnovnicu i njenu okolicu.

Primjer 1.

Veliki požar progutao je gotovo cijelo brdo Perun daleke 1985. godine. Pet godina poslije Perun je ponovno zazelenio, mlada borovina brzo je izrasla. Na ljeto 1990. Perun ponovno gori. Kako je tada tamošnji kamenolom još uvijek bio u funkciji, vatra je prijetila tamošnjoj barutani, što bi imalo katastrofalne posljedice. Krajem istog tog ljeta stigli su prvi obilni pljuskovi, a sve je rezultiralo velikom poplavom Kopile i Žminjače (predio ispod Peruna). Bujice mulja i blata prodirale su ljudima u podrume, a bujica je gotovo u potpunosti ogolila Kopilu.

Poplava Žrnovnice. Foto: Rade Popadić

Primjer 2.

Od 11. do 13. kolovoza 2001. bjesnio je veliki požar u Žrnovnici i okolici. Izgorjelo je veliko područje, a vatra je, slično kao i prije nekoliko dana, progutala gotovo svu šumu oko naselja. Prva obilnija kiša donijela je velike probleme ovom podmosorskom mjestu. Poplivala je osnovna škola u Pricviću i tamošnje nogometno igralište. Nakon ove nepogode “Rabama” se odnosila zemlja koja je zatrpala svlačionice i igrališta.

Izgoreni Perun. Foto: Ante Javorčić

Iz oba ova primjera možemo vidjeti dodatnu važnost šuma i zelenih površina – upijaju vodu i vlagu. Sada, kada su tolika prostranstva potpuno izgorjela i ogoljela, mogućnost da se dogodi nova poplava je velika. Samo za razliku od spomenuta dva primjera, ovoga puta je opožarena površina znatno veća. Žrnovnica i okolna naselja sada mogu samo strepiti i nadati se najboljem. U ovom slučaju “najbolje” bi bilo da nadolazeće kiše dolaze postupno, odnosno da ne padne niti jedna ekstremna kiša dok na opožarenim površinama barem ne izraste nova trava. U suprotnom, ako neke skore oborine na ovom području budu vrlo obilne, dijelovima Žrnovnice se jednostavno ne piše dobro!

Na to hoće li pasti kiša ili ne, ne možemo utjecati. No o tome jesu li nam čisti i prohodni potoci kojima inače prolaze ovakve bujice, i jesu li nam čisti i dovoljno veliki odvodni kanali, odlučujemo mi sami. Uz ovu temu samo ćemo se kratko dotaknuti urbanizma. U Žrnovnici imamo brojne primjere gdje su prirodni potoci s vremenom postali – ulice! Nadamo se da sljedećih mjeseci nećemo uvidjeti koliko je to loša ideja…

Vezano uz oborinske vode, opet sasvim izvjesno, Žrnovnica će se suočiti s još jednim problemom. Za razliku od Splita i ovog dijela Dalmacije, Žrnovnica i Srinjine se vodom opskrbljuju s izvora rijeke Žrnovnice. Istina, Žrnovačani ne plaćaju vodu, a tu blagodat mogu zahvaliti činjenici da su sami izgradili vodovod osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kada stigne prvi obilniji pljusak voda će se na slavinama zacrniti. Vode se s cijele južne padine Mosora slijevaju u izvor Žrnovnice, a znamo da je cijelo to područje potpuno izgorjelo. Osim što voda dugo vremena neće biti za piće, pojavit će se problem da će procjedne vode ući u cjevovod, te će doći do masovnog začepljivanja vodomjera.

PRIJETE ELEMENTARNE NEPOGODE, A DALMACIJA JEDINA U HRVATSKOJ I EU NEMA RADAR!!!

Sve nabrojeno ukazuje da to da bi Hrvatska ubuduće morala imati znatno bolje razrađen sustav obrane od elementarnih nepogoda. Kako smo to uvodno naglasili, u ovom tekstu se ne bavimo pitanjem odgovornosti, već pitanjem što i kako dalje? Slučaj splitskog požara nije ogolio samo mosorske padine nego i sve nedostatke sustava. Ako ovakva nepogoda nije povod da se taj isti sustav mijenja na bolje, u korist građana i njihove sigurnosti, onda što jest?

Nevezano uz tromu državu, već se masovno prikupljaju sredstva za pomoć i modernizaciju naših vatrogasnih društava. Znali smo da stvari ne štimaju i prije ovog požara, ali neki su tek sada uvidjeli da su mnogii vatrogasci riskirali svoje živote jer su u požare ulijetali na vozilima kojima je prikladnije okruženje kakav muzej nego požarište. Država sustavno mora više ulagati ne samo u vatrogastvo, nego cijeli sustav pripreme i obrane od prirodnih katastrofa koje nam prijete. Živimo u dobu sveprisutnih klimatskih promjena, a nažalost izvjesno je, prirodnih katastrofa bit će sve više. Danas Žrnovnica i Split, sutra Dubrovnik, Imotski, Šibenik, Hvar…

Zasjenčano područje ne pokriva niti jedan meteorološki radar!

Za sam kraj “priče” o prirodnim katastrofama nešto što graniči sa zdravom pameću. Jeste li znali da je naša Dalmacija jedina regija (područje) u Hrvatskoj i Europi koja nije pokrivena meteorološkim radarom? Meteorološki radar je instrument koji točno, u realnom vremenu, detektira gdje se nalaze oborine, kuda se kreću, koliko su intenzivne. Može mjeriti i druge elemente, poput vjetra, i to ne samo u prizemlju, već i po visini. U prognoziranju vremena 2017. godine ne imati radar otprilike je isto kao da zubar nema kliješta za vaditi zube. Osnovna oprema! Dalmacije je područje u kojem su vremenske prilike, zna to dobro lokalno stanovništvo, vrlo turbulentne. Radar s izvrsnom preciznošću otkriva kuda se kreće nevrijeme. Zamislite samo, da imamo radar, koliko bi života na moru bilo sačuvano, koliko planinara bi zbog uvida u točno stanje moglo biti sigurnije u prirodi, i u konačnici, koliko bi se Žrnovčane na vrijeme moglo upozoriti da im dolazi olujni oblak s obilnim pljuskom koji će im mjestu donijeti probleme? Naša država do današnjeg dana nije smatrala bitnim postaviti meteorološke radare na Jadranu što našu meteorologiju baca u razdoblje prve polovice prošlog stoljeća, a njegove stanovnike u stanovnike drugog reda jer državi njihova sigurnost ne znači mnogo. Poštovani predstavnici Vlade RH, nazovite ravnateljicu Državnog hidrometeorološkog zavoda i sutra joj osigurajte novce za radare. Ona će vam u ime prognostičara i klimatologa biti zahvalna, a mi građani ćemo shvatiti da vam je stalo do naše sigurnosti. Svota nije puno veća od one koje se izdvoji za nekoliko blindiranih vozila, a višestruko je manja, primjerice, od organizacije jednog referenduma na razini države.

Primjer meteorološkog radara i njegovog produkta (ARSO)

 

 

 

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0