Dolaskom hladnijih dana mnogi iz ormara ponovno vade električne grijalice, no upravo tada treba biti posebno oprezan s načinom na koji ih priključujemo. Ako se utičnica nalazi predaleko, grijalica često završi na produžnom kabelu, što može predstavljati ozbiljan sigurnosni rizik. Električne grijalice veliki su potrošači. Uobičajeno troše oko 2000 W, a neki modeli i više, dok često rade satima bez prekida. Zbog toga kroz kabel dugo prolazi velika količina električne energije, što može uzrokovati njegovo zagrijavanje, prenosi Večernji list.
Zato se električne grijalice ne bi trebale priključivati na produžne kabele, već izravno u zidnu utičnicu. Problem je osobito izražen kod jeftinijih i tanjih produžnih kabela. Primjerice, kabel s vodičem presjeka oko 0,7 mm² može podnijeti približno šest ampera, odnosno oko 1380 W. Grijalica od 2000 W takvo bi opterećenje mogla premašiti. Kabel s vodičem presjeka 1 mm² može podnijeti oko 2300 W, dok onaj presjeka 1,5 mm² može podnijeti oko 16 ampera, odnosno približno 3680 W. Kada je kabel preopterećen, vodič se zagrijava. Posljedice mogu biti deformacija izolacije i njezino oštećenje, a u najgorem slučaju može doći do iskrenja i požara.
Problem je i u tome što većina korisnika ne zna kakav se vodič nalazi u produžnom kabelu koji koriste. Česta je pretpostavka da će kućni osigurač automatski spriječiti ovakav problem. Međutim, on može reagirati tek kada se prijeđe određena jačina struje, dok grijalica od 2000 W troši približno osam do devet ampera. Zbog toga se može dogoditi da osigurač ne prekine napajanje, a produžni se kabel istodobno zagrijava. Posebno su problematični spojevi i utikači, gdje zbog električnog otpora može nastajati dodatna toplina. Kućni osigurač prvenstveno štiti električnu instalaciju, ali ne znači da će spriječiti pregrijavanje svakog produžnog kabela.
Dodatni rizik predstavljaju produžni kabeli namotani na bubnju. Takav kabel tijekom korištenja treba potpuno odmotati. Kada je kabel namotan, toplina se zadržava između njegovih namotaja i slabije se odvodi. Zbog toga njegova dopuštena snaga može biti znatno manja nego kada je potpuno odmotan. Ako se na takav kabel priključi uređaj velike snage, poput električne grijalice, povećava se opasnost od pregrijavanja. Grijalica nije jedini uređaj koji bi trebalo izravno spojiti na zidnu utičnicu. Veliki su potrošači i električna kuhala, mikrovalne pećnice, friteze na vrući zrak te električne pećnice.
Izravno u zidnu utičnicu preporučljivo je priključiti i perilicu rublja, sušilicu te perilicu posuđa, osobito zato što troše mnogo energije i mogu dugo raditi. S druge strane, produžni kabeli prikladniji su za uređaje male potrošnje, poput punjača za mobitel, usmjerivača, radija ili stolnih LED svjetiljki.
Sam kabel ponekad može pokazati da postoji problem. Ako se prilikom uključivanja utikača pojavi iskrenje, ako iz kabela ili utičnice osjetite miris paljevine ili ako je kabel neuobičajeno vruć na dodir, uređaj odmah isključite iz struje i prestanite koristiti taj produžni kabel. Isto vrijedi ako plastika oko utičnice počne tamniti, omekšavati ili postane ljepljiva. Takvi znakovi mogu upućivati na pregrijavanje i ne treba ih ignorirati.
Ako je izolacija produžnog kabela napuknuta ili oštećena, nemojte je pokušavati popraviti ljepljivom ili izolir-trakom. Takav kabel treba zamijeniti. Posebno treba izbjegavati spajanje jednog produžnog kabela na drugi. Tada kroz prvi kabel prolazi ukupno opterećenje svih priključenih uređaja, a svaki dodatni spoj povećava mogućnost zagrijavanja. Ako se električna grijalica mora koristiti u prostoriji u kojoj nema odgovarajuće zidne utičnice, sigurnije je problem riješiti postavljanjem nove utičnice nego dugoročnim korištenjem produžnog kabela.