Dođe vam zaplakati dok čitate potresno pismo koje je, u nemogućnosti napraviti išta drugo osim možda oduzeti sebi život, na brojne adrese hrvatskih institucija poslala jedna 66-godišnjakinja. Doista poteku suze, kada shvatite u kakvoj se situaciji našla žena navikla na tešku životnu borbu gotovo od samog rođenja, ali i društvenu aktivnost...
Teški je tjelesni invalid, pokretna tek uz pomoć kolica, eventualno štaka, no bistrog uma, što u ovoj tragičnoj situaciji i nije najbolja stvar. Brine se za supruga, nepokretnog. E sad, kako u Splitu nema baš previše privatnog smještaja koji bi mogla unajmiti, a da odgovara njihovim specifičnim potrebama, još davno se zapisala na liste čekanja kako bi došla do Doma za starije i nemoćne. Doista, prije šest godina je “upala”, sa suprugom je postala korisnica Doma (objekta Zenta), prvog stupnja usluge, dakle apartmana. Dodatno je plaćala ručak, jedan dnevni obrok.
I onda je došla korona. A za njom epidemiološke mjere, i supružnici su se doslovno našli u zatvoru. Iza zaključanih vrata Doma – mogu se koristiti hodnikom, odnedavno dijelom terase do početka stepenica (jer lijepo uređeni vrt je nedostupan za njih), i natrag u svoj apartman. Iz objekta, kao ni u zatvoru na Bilicama, ne može. Dostava hrane, sukladno epidemiološkim mjerama, može, ali uz tri dana “počeka” u skladištu Doma, dakle tek rijetko voće ili povrće može “preživjeti”.
"Jasno mi je da se svi moramo priviknuti na jedan drugačiji režim, ali..."
- Naviknuta sam na samostalni život, ovdje smo u apartmanu jer u Splitu nije moguće naći adekvatni smještaj koji nema arhitektonske ili druge barijere koje bi činile život nemogućim. Za sve se sami brinemo, od pripreme hrane do posjeta liječniku. Prošle godine sam slomila nogu, sama sam zvala sanitet, sama se brinula o oporavku i suprugu. Došla je korona, jasno mi je da svi imaju poteškoće i da se svi moramo priviknuti na jedan drugačiji režim. Ali, ono što mi nije jasno, jest da smo mi ovdje kao u zatvoru gotovo četiri mjeseca, da nam ne daju izaći, pod opravdanjem da je to za naše dobro, odnosno za dobro drugih!? Nije mi jasno, jer mi koristimo stambeni dio Doma te smo u minimalnoj komunikaciji s ostalim korisnicima, jedino prolazimo kroz zajednički hodnik. Nije mi jasno, jesu li sve starije od 65 godina, sve invalide, odlučili zatvoriti u njihove stanove zbog njihova vlastita dobra i ne puštati ih vani?
Ne razumijem zašto mi ne bi mogli izlaziti, poštujući sve epidemiološke mjere, maskice, rukavice, sredstva za dezinfekciju, fizičku udaljenost? Zar mi, moj suprug i ja, ili još nekoliko korisnika ovog doma ili drugih domova u Hrvatskoj koji mogu samostalno živjeti, funkcionirati, predstavljamo veći rizik od svih djelatnika ovog i drugih domova koji nakon završetka radnog vremena uredno mogu otići kući, izlaziti, imati kontakte? - u jednom dahu nam govori gospođa (podaci poznati redakciji) kojoj cijela situacija dodatno narušava zdravlje...
"Kopnim, propadam mentalno i fizički"
- Osjećam kako kopnim, kako propadam mentalno i fizički. Jučer nisam imala volje ništa ni pojesti, ali u redu, nije život samo hrana. Zar nije u interesu našem društvu u cjelini da mogu otići na more, zaplivati, pokušati održati životne funkcije što duže mogu, održavati imunitet? - osjeća se u tonu naše sugovornice poraz, jer na njene molbe i prijedloge da joj se omogući izlazak iz Doma institucije uglavnom ne reagiraju. Lakonski odgovor je dobila od uprave Doma za starije i nemoćne Split, koji je glasio: “Kad bi vas pustili, onda bi morali sve pustiti”.
- Preklinjem vas, nemojte me više ni dana čuvati na ovakav način! - zavapila je na koncu 66-godišnjakinja. “Opcija nemam, a ako se pandemija koronavirusom nastavi, ne znam kako ću preživjeti još ovih nekoliko godina koje su mi ostale, kamoli ih poživjeti na dostojanstven, ljudski način...”
Odgovore nismo dobili
Odgovore na pitanja zašto funkcionalni korisnici Doma (a koji fizički minimalno kontaktiraju s ostatkom ustanove) ne mogu izlaziti iz objekta, uz propisanu proceduru (a ne govorimo o odlascima na vjenčanja niti na predizborne skupove) epidemiološke (samo)zaštite, poput djelatnika istih tih domova, zapravo nismo dobili. Upite smo poslali na nekoliko adresa, iz splitskog Doma za starije i nemoćne ni “A” ni “B”. Iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kazali su nam kako su tijekom svibnja popustile mjere s obzirom na povoljnu epidemiološku sliku, no jesu li ih implementirali u Domu za starije i nemoćne Split, u to nisu ulazili.
“Hrvatski zavod za javno zdravstvo u suradnji s Ministarstvom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku donosi upute za sprječavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 u sustavu socijalne skrbi s ciljem zaštite korisnika i zaposlenika od zaraze virusom SARS-CoV-2.
Navedene upute su se mijenjale i prilagođavale s obzirom na povoljnu, odnosno nepovoljnu epidemiološku situaciju u Hrvatskoj, pa su tako u svibnju 2020. godine epidemiološke mjere popustile u smislu omogućavanja posjeta korisnicima, dostave potrepština i samostalnih izlazaka korisnika.
Dana, 27. lipnja 2020. godine s ponovno nepovoljnijom epidemiološkom situacijom Hrvatski zavod za javno zdravstvo u suradnji s Ministarstvom donosi nove upute za pružatelje usluga smještaja i boravka starijim i nemoćnim osobama, osobama s invaliditetom i djecom s teškoćama u razvoju s obzirom na to da se radi o najrizičnijim skupinama od zaraze SARS-CoV-2 i komplikacija uzrokovane bolešću COVID-19.
Tim posljednjim uputama ponovno se preporučuje korisnicima privremeno ograničavanje izlaska izvan prostora u kojem se pruža usluga smještaja (nekretnina s okućnicom) izuzev u medicinskim i izvanrednim/opravdanim okolnostima te svaki kontakt s ostalim korisnicima usluga, osim kada je to neizbježno i pri tome se moraju poštivati mjere fizičke udaljenosti.
Upute se odnose na sve starije osobe kojima se pruža usluga smještaja bez obzira na razinu stupnja funkcionalnosti i potrebne njege starije osobe.”
Pravobraniteljica: Zaraza štićenika moguća i od strane zaposlenika koji svakodnevno ulaze i izlaze iz doma
Ipak, nešto pokušavaju učiniti iz Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Zanimljivo, ravnatelj Doma Ivan Škaričić (koji je baš prekjučer prezentirao financijsko izvješće pred Županijskom skupštinom) smatra kako bi se prema 66-godišnjoj korisnici, u slučaju da joj omogući izlazak iz Doma, po povratku morala primijeniti mjera – samoizolacije?! Evo što kaže Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak.
“_______ je osoba s invaliditetom koja sa suprugom koristi apartmanski smještaj u Domu za starije i nemoćne Split-Zenta. ______ je unatoč 100% tjelesnom invaliditetu pokretna i društveno aktivna osoba, a jedini razlog zbog kojeg boravi u Domu je činjenica da ima nepokretnog supruga koji koristi invalidska kolica i o kojem brine, a ne može za sebe i supruga pronaći pristupačan stan za najam u Splitu.
Od početka primjene Uputa za sprečavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 u domovima za starije osobe i drugim ustanovama socijalne skrbi HZJZ-a (dalje u tekstu Upute) krajem ožujka 2020.g. do danas, korisnicima domova za starije i nemoćne osobe značajno je ograničena sloboda kretanja i kontakt s drugim korisnicima unutar prostora Doma, a u potpunosti zabranjen izlazak iz kruga Doma (osim u nužnim i opravdanim okolnostima), zabranjene su posjete korisnicima, a ujedno je zabranjen odlazak kući ili kod obitelji. Prema odgovoru ravnatelja Doma _______ na njen zahtjev da joj se uz obvezu pridržavanja svih mjera zaštite i socijalnog distanciranja omogući slobodan izlazak iz Doma radi obavljanja svakodnevnih aktivnosti, odgovoreno joj je da bi se u tom slučaju prilikom povratka u Dom prema njoj morala primijeniti epidemiološka mjera obavezne samoizolacije.
Pokretni korisnici Doma poput _______, koji su naviknuti na samostalno i aktivno obavljanje uobičajenih svakodnevnih aktivnosti izvan Doma i na održavanje uobičajenih socijalnih kontakata s obitelji i prijateljima, te u minimalnoj mjeri koriste zajedničke prostorije unutar doma, vrlo teško podnose takvo ograničenje slobode kretanja i socijalno isključivanje.
Potpuno ograničenje kretanja izvan dvorišta doma za korisnike temelji se na potrebi posebne zaštite „najugroženije kategorije građana“, no pritom se zanemaruje da je istovremeno zaraza iste kategorije građana moguća i od strane zaposlenika koji svakodnevno ulaze i izlaze iz doma za starije i nemoćne, te izvan radnog vremena neometano ulaze u doticaj s trećim osobama te se vraćaju na rad bez prethodne 14-dnevne samoizolacije.
Kako zaposlenici domova za starije i nemoćne tako također mogu biti potencijalni prenositelji zaraze, jasno je da je teret „sprečavanja“ prijenosa virusa nametnut isključivo korisnicima starije životne dobi za koje Uputa ne predviđa niti mogućnost individualne procjene stručnih osoba vezano uz samostalni odlazak iz ustanove, čime se očito prejudicira da starije osobe u organiziranom obliku smještaja nisu sposobne pridržavati se mjera socijalnog distanciranja i drugih mjera zaštite, i time odgovorno skrbiti o vlastitom zdravlju i zdravlju drugih.
Individualizacija mjera
Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom je još preporukom od 20. svibnja 2020.g. zatražila od HZJZ-a, Ravnateljstva civilne zaštite, Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku razmatranje mogućnosti da se važeće Upute preispitaju te da se u svakom pojedinom slučaju procijene mogući rizici, te osiguraju razumne mjere zaštite zdravlja koje uobičajeno provode i svi zaposlenici tih ustanova. Obzirom na ponovno aktualiziranje ovog problema stupanjem na snagu Uputa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 26. lipnja 2020. godine, pravobraniteljica je ponovno zatražila od nadležnih tijela mogućnost individualizacije mjera zaštite u domovima za starije i nemoćne, sukladno ustavnom načelu koje zahtijeva da svako ograničenje slobode i prava bude razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.”