U Delnicama su se u subotu okupili hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji na duhovnom susretu posvećenom ratnim traumama, opraštanju i posljedicama koje iskustva rata mogu ostaviti na budućim generacijama. U sklopu programa služena je misa koju je predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić, nakon čega je održana panel-rasprava, objavila je Riječka nadbiskupija.
Na susretu su sudjelovali članovi Kluba 138. brigade Hrvatske vojske „Goranski risovi“ sa svojim obiteljima. Nakon mise razgovor je nastavljen u Gradskoj knjižnici, gdje su otvorene teme suočavanja s traumama, njihova liječenja i sprječavanja prijenosa ratnih iskustava na djecu.
Susret su podržali Ministarstvo hrvatskih branitelja, Odsjek za pastoral branitelja Riječke nadbiskupije i Općina Mrkopalj.
Uvodna izlaganja održali su pater Mijo Nikić, Danijela Mihaljević i Šimo Đulić. Govorili su o procesu oporavka nakon traumatičnih iskustava, međugeneracijskom prijenosu trauma te važnosti ljubavi prema bližnjemu. Naglasak je stavljen na potrebu da se mlađim generacijama umjesto mržnje prenesu vrijednosti ljubavi i oprosta.
Sudionici su pritom istaknuli kako takav proces podrazumijeva suočavanje s vlastitim strahovima, ali i spremnost da se jasno osudi ono što je bilo pogrešno. Program je moderirao novinar Marinko Krmpotić.
Uzinić: Mladi osjećaju posljedice rata
Na završetku okruglog stola izaslanik ministra, general Ivan Pokaz, pohvalio je program i odabranu temu. Predložio je i organiziranje novih susreta na kojima bi branitelji i članovi njihovih obitelji mogli dobiti duhovnu i psihološku podršku.
Nadbiskup Uzinić upozorio je da posljedice ratnih trauma ne osjećaju samo oni koji su rat osobno proživjeli. Prema njegovim riječima, u razgovor treba uključiti i mlađe generacije koje nisu bile neposredni svjedoci ratnih događaja, ali mogu nositi njihove posljedice.
„To su naši mladi koje doista trebamo, kako je govorio general Nojko Marinović, učiti ne mrziti, nego pamtiti. A pamćenjem koje nije ispunjeno mržnjom događa se i opraštanje“, rekao je Uzinić.
Govorio i o zločinima počinjenima „u naše ime“
Jedna od osjetljivijih tema rasprave bilo je pitanje suočavanja s pogreškama i zločinima koje su počinili pripadnici vlastite strane. Uzinić je poručio da ozdravljenje društva ne podrazumijeva samo govor o zločinima počinjenima nad vlastitim narodom, nego i spremnost na suočavanje sa zločinima koje su pojedinci počinili nad drugima.
„Da bi se dogodilo istinsko ozdravljenje, glavno pitanje nisu zločini koji su počinjeni nad pripadnicima naše strane. Glavno pitanje za mogućnost pomirenja i za izlječenje trauma jest zločin koji su neki u naše ime počinili nad drugima“, kazao je.
Dodao je da je takvo suočavanje potrebno želi li se izgraditi zdravo društvo i spriječiti ponavljanje pogrešaka iz prošlosti.
Povukao paralelu s pedofilijom u Crkvi
Govoreći o potrebi priznavanja odgovornosti, Uzinić je povukao paralelu između zločina počinjenih tijekom Domovinskog rata i načina na koji se Katolička crkva mora odnositi prema slučajevima seksualnog zlostavljanja koje su počinili svećenici.
Istaknuo je da činjenica da pedofilija postoji i izvan Crkve ne može biti opravdanje za svećenike koji su počinili takva djela. Tek nakon jasne osude i ograđivanja od počinitelja, rekao je, moguće je otvoreno razgovarati o počinjenim pogreškama.
„Zašto bih se ja morao stidjeti zato što su neki svećenici počinili ono što su počinili, izdajući svećenička načela? Isto vrijedi za branitelje. Zašto bi se svi hrvatski branitelji morali crvenjeti zbog onog što su neki među njima, izdajući načela, počinili?“, upitao je nadbiskup.
Njegove riječi potaknule su reakcije dijela okupljenih branitelja. Naglasili su da su Domovinski rat vodili časno te ustvrdili da je među hrvatskim braniteljima tek malen dio pojedinaca počinio zločine.
Kako spriječiti da traume naslijede djeca?
O osobnom iskustvu rata i njegovim dugoročnim posljedicama govorila je Danijela Mihaljević, koja je tijekom rata izgubila supruga. Opisala je vlastito suočavanje s traumom, ali i način na koji se posljedice njezina iskustva mogu prenijeti na kćer.
Naglasila je da je upravo otvoreno suočavanje s traumom jedan od ključnih koraka kako njezin teret ne bi prešao na sljedeću generaciju.
„Mislim da samo tako svojoj djeci ostavljamo budućnost. Suoči se s činjenicama, budi svjestan tko si, ali nemoj poricati ono što nije bilo dobro. To ne znači da zbog toga manje vrijedimo ili da manje volimo svoju državu, samo se suočavamo s istinom na način da smo tu istinu izgovorili trezveno“, rekla je Mihaljević.
Upozorila je i da šutnja nije dovoljna da bi se djecu zaštitilo od posljedica roditeljskih trauma. One se, istaknula je, mogu prenijeti i kada se o njima u obitelji ne govori.
„Moramo naći način kako ih osloboditi od mržnje i učiti ljubavi“, zaključila je.