Biokovo i dalje krije mjesta koja nisu uredno evidentirana ni u speleološkim arhivima. Trojica članova Speleološkog odsjeka HPD-a Biokovo protekle su se nedjelje ponovno zaputila u teren i istražila još jednu takvu jamu.
Kako su objavili nakon akcije, riječ je o još jednom objektu iz njihove serije „nema toga u arhivi“, a ono što su pronašli u unutrašnjosti posebno je zanimljivo – jama je nekada bila ledenica, a u njoj su ostali tragovi nekadašnje eksploatacije leda.
– I ovu nedjelju SOB-ova trojka u akciji, ali u drugom sastavu! Odrađena je još jedna jama iz serije „nema toga u arhivi“ i ponovno je u pitanju bivša ledenica u kojoj postoje tragovi eksploatacije leda – poručili su iz Speleološkog odsjeka HPD-a Biokovo.
U utrobi planine tragovi prošlosti, ali i današnji otpad
Fotografije iz jame pokazuju impresivnu unutrašnjost biokovskog krša, uske prolaze i gotovo okomite stijene kroz koje prema dubini prodire tek ponešto dnevnog svjetla.
No speleologe je dočekala i mnogo manje lijepa slika.
– Kao i sve jame u padinama podno odašiljača, i ova je puna otpada kojeg su bura i jugo nosili po snježnim padinama da bi na kraju, kao u bilijaru, sve završilo u okolnim „rupama“ – navode biokovski speleolozi.
Na fotografijama se tako među kamenjem mogu vidjeti plastični kanistri i drugi otpad koji je tijekom vremena završio duboko u jami.
No upravo spomen tragova vađenja leda otvara puno širu i gotovo zaboravljenu priču o životu na Biokovu.
Prije hladnjaka Biokovo je imalo svoje prirodne „zamrzivače“
Jame ledenice jedan su od posebnih prirodnih fenomena Biokova. U pojedinim dubokim kraškim jamama snijeg i led mogli su se zadržavati tijekom cijele godine, čak i dok bi nekoliko kilometara dalje na Makarskoj rivijeri vladale velike ljetne vrućine.
Takve jame stanovnicima podbiokovskih sela stoljećima nisu bile samo geološka zanimljivost nego vrijedan prirodni resurs.
Park prirode Biokovo navodi da su brojne ledenice u središnjem dijelu planine imale veliko značenje za lokalno stanovništvo u vrijeme prije hladnjaka. Biokovski ledari iz njih su vadili ledene blokove, oblagali ih bukovim lišćem, umotavali u tkaninu od kostreti, odnosno kozje dlake, a potom na magarcima prenosili prema naseljima Podbiokovlja i Zabiokovlja. Led se poslije koristio ponajprije u ugostiteljstvu.
Bio je to težak i nimalo bezazlen način zarade. Ljudi su se morali spuštati u hladnu i mračnu unutrašnjost planine, odvajati komade leda, izvući ih na površinu, dobro izolirati od topline i zatim ih prenijeti kilometrima do obale.
„Idemo leda usić!“
O tome koliko je taj posao nekada bio važan možda najbolje govori stari izraz kojim se polazilo prema jamama – „Idemo leda usić!“
HRT je u dokumentarnoj priči o biokovskim ledarima zabilježio da su se osobito stanovnici Velikog Brda iznad Makarske spuštali u ledenice i led dovozili u Makarsku. Kupovali su ga ribari, mesari i imućniji stanovnici, a mnogim obiteljima upravo je prodaja leda predstavljala važan, nekima i glavni izvor prihoda.
Prije pojave električnih hladnjaka ono što nam je danas svakodnevica bilo je roba koja se morala doslovno izvaditi iz utrobe planine.
Led se nije prenosio nezaštićen. Trebalo ga je što bolje sačuvati tijekom dugog spuštanja prema toploj obali, pa su blokovi izolirani prirodnim materijalima, a transport se često obavljao uz pomoć magaraca i mula.
HRT navodi i da je vađenje leda nakon velikog makarskog potresa 1962. godine zabranjeno, nakon čega se odnos ljudi prema biokovskim ledenicama postupno potpuno promijenio.
Led iz dubine Biokova danas istražuju znanstvenici
Iako ledari više ne silaze u jame kako bi opskrbljivali Makarsku, ledenice nisu izgubile svoju vrijednost. Naprotiv, danas su zanimljive speleolozima, geolozima, klimatolozima i arheolozima.
Koliko su važne pokazuje i činjenica da su upravo ovoga ljeta, u sklopu međunarodnog znanstvenog projekta IceLink, provedena istraživanja jama Dusa i Crna ledenica na području Parka prirode Biokovo.
Znanstvenici su uzimali uzorke leda radi rekonstrukcije klimatske prošlosti, ali i dokumentirali arheološke nalaze koji mogu otkriti više o zajednicama koje su tijekom povijesti koristile Biokovo. U Dusi je napravljeno i visokorezolucijsko LiDAR 3D snimanje njezine unutrašnjosti, među ostalim radi praćenja procesa topljenja leda.
Tako se danas na neobičan način spajaju dvije priče: ona o generacijama ljudi koji su prije hladnjaka iz dubine planine izvlačili led da bi od njega živjeli i ona suvremena, u kojoj isti led znanstvenicima može pomoći rekonstruirati prošlost Biokova.
A najnoviji ulazak makarskih speleologa u jamu koje, kako kažu, nema u njihovoj arhivi, pokazuje da kamena planina iznad Makarske još uvijek ima mjesta čiju priču tek treba zapisati.