U vremenu kada se za vrijeme Alke cijene brojnih usluga podižu, jedna je Sinjanka odlučila učiniti upravo suprotno ono što može naplatiti, odlučila je pokloniti. Djevojčicama je besplatno plela pletenice, a njezina jednostavna gesta podsjetila je da duh Alke nije samo u spektaklu.
Priča je započela objavom na Facebooku. Memoria Lux Photography podijelila je fotografije i nekoliko riječi o gesti Frizerskog salona Šnalica, a objava je brzo privukla pažnju i izazvala brojne pozitivne reakcije.
- U dane kada se održava Alka, kada se cijene podignu do neba i kada se čini da se baš svaki trenutak, svaki osmijeh i svaki korak pokušava naplatiti, jedna je frizerka odlučila napraviti nešto potpuno drugačije.
Dok se oko nas govori o cijenama, zaradi i tome kako izvući što više iz svakog gosta i svakog posjetitelja, ona je otvorila vrata svog salona i djevojčicama odlučila isplesti pletenice — potpuno besplatno.
Možda će netko reći: „Pa to su samo pletenice.“
Ali nisu.
To su dječje oči koje će zasjati kada se pogledaju u ogledalo.
To su male djevojčice koje će ponosno prošetati u svojim haljinicama, s uredno spletenom kosom, osjećajući se posebno u danima kada cijeli kraj živi za Alku.
To su fotografije koje će roditelji čuvati godinama.
To su uspomene iz djetinjstva koje se ne mogu kupiti nikakvim novcem.
I upravo zato ova gesta vrijedi puno više od same usluge.
U vremenu u kojem se često zaboravlja da nisu svi jednako u mogućnosti priuštiti svojoj djeci sve što bi željeli, ona je odlučila da nijedna djevojčica ne treba biti uskraćena za taj mali, ali važan trenutak. Nije gledala tko ima, a tko nema. Nije gledala koliko će zaraditi. Gledala je djecu.
Gledala je tradiciju.
Jer Alka nije samo manifestacija. Ona je dio identiteta, povijesti i priče koja se prenosi s generacije na generaciju. A ako želimo da ta tradicija živi i sutra, moramo je približiti našoj djeci i omogućiti im da je dožive, zavole i nose sa sobom.
A što je ljepše od toga da male djevojčice, sređene, nasmijane i ponosne, sudjeluju u tim danima i stvaraju svoje prve uspomene na ono što će možda jednoga dana prenositi svojoj djeci?
Ona je mogla reći: „Ovo su dani kada se najviše radi i kada se najviše može zaraditi.“ No, odabrala je ono što vjerojatno nitko drugi ne bi ali možda nakon njenog primjera se probudi empatija i u drugima. Nek nam ovo bude podsjetnik da još uvijek postoje ljudi kojima novac nije jedino mjerilo vrijednosti. Živimo u vremenu gdje se stvari mjere novcem a ona nam je odlučila nešto pokloniti. Svoju dobrotu - stoji u objavi na Facebooku.

