U Gotičkoj dvorani Muzeja grada Splita predstavljena je znanstvena monografija Ivane Čapeta Rakić, koja preispituje stoljetna tumačenja umjetničkih prikaza Gospe od Ružarija i otkriva složene veze između vjere, umjetnosti i političke propagande. Predstavljanje je održano na 455. obljetnicu jedne od najvažnijih pomorskih bitaka u povijesti Mediterana.
U Gotičkoj dvorani Muzeja grada Splita u srijedu, 7. listopada, predstavljena je knjiga „Između pobožnosti i politike: Ikonografija Ružarija prije i poslije Bitke kod Lepanta u venecijanskom kontekstu”, autorice izv. prof. dr. sc. Ivane Čapeta Rakić. Riječ je o znanstvenoj monografiji nastaloj nakon višegodišnjeg istraživanja, koja donosi nova tumačenja umjetničkih djela povezanih s jednom od najpoznatijih pomorskih bitaka europske povijesti.
Datum predstavljanja nije odabran slučajno. Upravo 7. listopada 1571. godine združena kršćanska flota Svete lige porazila je osmansku mornaricu kod Lepanta, u velikom pomorskom sukobu koji je ostavio dubok trag u političkoj, vjerskoj i kulturnoj povijesti Europe. Pobjeda je u katoličkom svijetu ubrzo dobila snažno religijsko značenje, a njezini odjeci stoljećima su ostali prisutni i na istočnoj obali Jadrana.
O knjizi su govorili izv. prof. dr. sc. Nikša Varezić, prodekan za znanost i međunarodnu suradnju Filozofskog fakulteta u Splitu, prof. dr. sc. Joško Belamarić, emeritus Instituta za povijest umjetnosti, Željko Primorac, pročelnik Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Splitsko-dalmatinske županije, te sama autorica.
Gdje završava vjera, a počinje politička poruka?
Pozdravljajući okupljene u ime Filozofskog fakulteta u Splitu, Nikša Varezić istaknuo je kako vrijednost knjige nadilazi proučavanje pojedinih umjetničkih djela. Njezina je važnost, naglasio je, upravo u pitanju odnosa između religiozne pobožnosti i političkih poruka koje su se prenosile slikama.
Prikazi Gospe od Ružarija nisu bili samo izraz vjere. Na njima se, uz Bogorodicu i svece, pojavljuju vladari, pape, duždevi i vojni zapovjednici, zbog čega su se takva djela često tumačila kao sredstvo političke propagande i veličanja pobjede nad Osmanlijama.
No autorica pokazuje da takva interpretacija nije uvijek opravdana.
Varezić je posebno istaknuo kako knjiga ne prihvaća automatsko povezivanje svih prikaza Ružarija s političkom propagandom, nego nastoji razlučiti elemente koji proizlaze iz političkih okolnosti od onih koji pripadaju znatno starijoj crkvenoj i ikonografskoj tradiciji.
Podsjetio je i na činjenicu da Lepantska bitka u Dalmaciji nije ostala samo povijesni događaj. Njezina se uspomena sačuvala u sakralnoj baštini, na oltarima i slikama dalmatinskih gradova i otoka, ali i u kolektivnom pamćenju stanovništva.
Dalmacija je stoljećima živjela u strahu od osmanskih napada
Povijesni kontekst bitke okupljenima je približio Željko Primorac, koji je podsjetio da se sukob kod Lepanta dogodio u razdoblju snažne osmanske ekspanzije na Sredozemlju.
Posebno je istaknuo važnost Cipra, tadašnjeg mletačkog posjeda, čiji je strateški položaj bio ključan za kontrolu istočnog Sredozemlja. Osmanski zahtjevi za prepuštanjem otoka i rat koji je uslijedio potaknuli su stvaranje Svete lige, saveza u kojem su sudjelovale pomorske snage Venecije, Španjolske i drugih kršćanskih država, uz potporu pape Pija V.
U velikom pomorskom sukobu 7. listopada 1571. godine osmanska je flota pretrpjela težak poraz. Primorac je naglasio kako je pobjeda imala iznimno snažan psihološki i simbolički učinak, osobito među stanovništvom područja koja su desetljećima bila izložena osmanskoj prijetnji.
U bitci su sudjelovale i galije s istočne obale Jadrana, od dalmatinskih gradova do Kotora. Zbog toga se vijest o pobjedi nije doživljavala kao nešto daleko i apstraktno, nego kao događaj neposredno povezan sa sudbinom lokalnog stanovništva.
Primorac je podsjetio i na zanimljiv povijesni detalj: među sudionicima bitke bio je Miguel de Cervantes, budući autor slavnog „Don Quijotea”, koji je u sukobu ranjen.
Nakon pobjede razvijaju se svečanosti, procesije i različiti oblici javnog zahvaljivanja, a pobožnost Gospi od Ružarija dobiva dodatno značenje. Upravo je taj odnos povijesnog događaja, vjerske prakse i umjetničkog prikazivanja jedno od središnjih pitanja knjige Ivane Čapeta Rakić.
Belamarić: Lepanto je ostao prisutan u kolektivnom pamćenju
Prof. dr. sc. Joško Belamarić svoje je izlaganje posvetio dramatičnim okolnostima u kojima je stanovništvo Dalmacije dočekalo Lepantsku bitku.
Govoreći o starim kronikama, podsjetio je na atmosferu straha i neizvjesnosti koja je vladala dalmatinskim gradovima tijekom 16. stoljeća. Nakon osmanskog osvajanja Klisa, prijetnja Splitu i drugim obalnim gradovima postala je dio svakodnevice.
Belamarić je opisao kako su se u takvim okolnostima širile vijesti, glasine i predviđanja, a stanovništvo je s velikom napetošću iščekivalo informacije s bojišta. Posebno se osvrnuo na zapise anonimnog splitskog kroničara koji je bilježio događaje, strahove i reakcije građana uoči i nakon bitke.
Takva svjedočanstva, istaknuo je, pokazuju koliko je Lepanto bio duboko utisnut u svijest tadašnjih ljudi. Njegova se važnost nije iscrpila vojnom pobjedom, nego je nastavila živjeti kroz predaje, običaje, religijske obrede i umjetnost.
Belamarić je pritom upozorio na problem dugotrajnih i često automatski prihvaćenih interpretacija umjetničkih djela. Mnogi prikazi Gospe od Ružarija tijekom 19. i 20. stoljeća tumačeni su gotovo isključivo kroz prizmu Lepantske bitke, pri čemu su pojedini likovi poistovjećivani s njezinim političkim i vojnim protagonistima.
Upravo tu, prema njegovim riječima, knjiga donosi važan znanstveni pomak. Autorica pokazuje da ikonografija Ružarija ima znatno starije korijene i da se svi prikazi ne mogu jednostavno objasniti pobjedom kod Lepanta.
Belamarić je posebno naglasio kako takva istraživanja nisu važna samo za hrvatsku povijest umjetnosti, nego i za razumijevanje mnogo šireg venecijanskog i europskog kulturnog prostora.
Autorica: „Probudili me dominikanci”
Najosobniji dio večeri bilo je obraćanje same autorice, koja je okupljenima otkrila kako je nastajalo istraživanje započeto 2019. godine, prvotno zamišljeno kao znanstveni članak, a na kraju pretvoreno u opsežnu monografiju.
Ivana Čapeta Rakić svoje je izlaganje započela anegdotom iz obiteljskog života, prisjetivši se kako ju je suprug često pitao gdje je mislima, jer bi toliko bila zaokupljena istraživanjem da bi izgubila pojam o vremenu.
Jednom ju je, ispričala je, zatekao budnu u četiri sata ujutro.
„A ja kažem: Probudili me dominikanci”, prisjetila se autorica, izazvavši osmijehe okupljenih.
Na suprugovo pitanje što je radila, odgovorila mu je da je čitala zapisnike sjednica generalnog kapitula dominikanskog reda na latinskom jeziku.
Istraživanje ju je vodilo u arhive, knjižnice i znanstvene ustanove, među ostalim i u Veneciju, gdje je dane provodila proučavajući povijesne izvore i tražeći odgovore na pitanja koja su je godinama zaokupljala.
Posebno ju je mučilo nešto što je primijetila na umjetničkim djelima koja su se tradicionalno povezivala s Lepantskom bitkom.
Jesu li na slikama doista prikazani papa, kralj i vojskovođe?
Autorica je objasnila kako su pojedini likovi na slikama poznatih majstora, među kojima su Bassano i Vicentino, desetljećima bili identificirani kao povijesne osobe povezane s Lepantskom bitkom.
Međutim, takva tumačenja nisu joj bila uvjerljiva.
Ako su umjetnici bili vrhunski slikari i ako su poznavali izgled važnih političkih i crkvenih osoba svojega vremena, zašto bi iste osobe na različitim djelima prikazivali toliko različito?
To ju je pitanje potaknulo na detaljniju analizu prikazanih figura, njihove odjeće, obilježja i ikonografskog konteksta.
Istraživanjem je došla do zaključka da neke od osoba koje su se tradicionalno poistovjećivale s protagonistima Lepantske bitke zapravo predstavljaju druge povijesne ili simboličke figure.
Takvo otkriće mijenja način na koji se čitaju pojedina umjetnička djela. Umjesto da se svaki prikaz promatra kao izravna politička poruka o pobjedi nad Osmanlijama, potrebno je razumjeti i stariju tradiciju pobožnosti Ružarija, koja se razvijala stoljećima prije 1571. godine.
Sveta Justina i venecijansko tumačenje pobjede
Jedan od posebno zanimljivih dijelova autoričina istraživanja odnosi se na svetu Justinu, čiji se blagdan slavi upravo 7. listopada.
Čapeta Rakić objasnila je kako je Venecija toj svetici pridavala veliko značenje i prije Lepantske bitke, povezujući je s vlastitom političkom i vjerskom tradicijom.
Nakon pobjede nad Osmanlijama papa Grgur XIII. odredio je da se blagdan Gospe od Ružarija slavi prve nedjelje u listopadu. Međutim, Venecijanci su nastavili obilježavati pobjedu kod Lepanta upravo 7. listopada, na blagdan svete Justine.
Taj detalj otvorio je autorici novo istraživačko pitanje: zašto se venecijanska praksa razlikovala od papinske odredbe i što to govori o načinu na koji je Republika Venecija oblikovala sjećanje na veliku pobjedu?
Proučavanjem povijesnih izvora i umjetničkih djela pronašla je potvrde da je sveta Justina imala važnu ulogu u venecijanskim komemoracijama Lepanta.
Time je dodatno pokazala koliko su se u tadašnjoj umjetnosti isprepletali religijska tradicija, politički interesi i identitet Mletačke Republike.
Knjiga koja je trebala biti samo članak
Autorica je na kraju otkrila i kako je njezino istraživanje postupno raslo, sve dok nije preraslo početnu zamisao o znanstvenom članku.
Zahvalila je urednici Marini Vicelji Matijašić, recenzentima Jošku Belamariću, Tanji Trški i Danielu Cikoviću, izdavačima, suradnicima, obitelji i svima koji su pridonijeli nastanku knjige.
Posebno je zanimljivo bilo njezino objašnjenje vizualnog identiteta monografije. Iako knjiga obrađuje razdoblje obilježeno ratovima, političkim sukobima i vojnom propagandom, autorica nije željela da se na naslovnici nađu oružje, krunice ili prizori bitke.
Umjesto toga, od dizajnera je zatražila ruže.
„Ja želim ruže. Želim samo ruže da bude asocijacija na ružarij, da bude ženstvena”, objasnila je.
Željela je, dodala je, da nježna i ženstvena naslovnica bude svojevrsni kontrast ratnoj tematici koju knjiga obrađuje.
Važan doprinos razumijevanju dalmatinske i europske baštine
Monografija „Između pobožnosti i politike” otvara pitanja koja nadilaze samu Lepantsku bitku. Ona pokazuje koliko su povijesna tumačenja umjetničkih djela podložna preispitivanju i koliko je važno vratiti se izvornim dokumentima, ikonografskim detaljima i okolnostima u kojima su djela nastala.
Za Dalmaciju, čiji su gradovi i otoci stoljećima bili povezani s Venecijom i izloženi osmanskoj prijetnji, takvo istraživanje ima dodatnu važnost. Prikazi Gospe od Ružarija dio su sakralne i kulturne baštine brojnih sredina, a njihovo preciznije tumačenje omogućuje bolje razumijevanje povijesti prostora u kojem su nastali.
Predstavljanje u Muzeju grada Splita tako je, na samu obljetnicu Lepantske bitke, povezalo povijesno sjećanje s novim znanstvenim spoznajama, pokazujući kako umjetnička djela nastala prije više stoljeća i danas mogu otvoriti nova pitanja.
A upravo je to središnja vrijednost istraživanja Ivane Čapeta Rakić: pokazati da se iza naizgled poznatih prikaza krije znatno složenija priča o vjeri, politici, umjetnosti i načinu na koji društva pamte vlastitu prošlost.


