Adamas, poznat i kao Adamantas, lučki je grad na grčkom otoku Milosu u Cikladima. Ima oko 1.268 stanovnika, a smatra se kulturnim i trgovačkim središtem otoka. Među njegovim znamenitostima izdvajaju se francusko groblje iz razdoblja Krimskog rata, oko 600 godina stara crkva Presvetog Trojstva, Muzej rudarstva Milosa i Pomorski muzej.
Upravo ondje razgovarali smo s Averkiosom Gaitanisom, turističkim vodičem i čovjekom koji je desetljećima aktivan u javnom životu otoka. Kako kaže, većinu života proveo je na Milosu, a posljednjih godina obnašao je više dužnosti u lokalnoj samoupravi.
“Posljednjih godina birani sam član gradskog vijeća, bio sam predsjednik gradskog vijeća i dogradonačelnik u različitim područjima. Zadnjih šest godina odgovoran sam za otočne luke, ali i za turizam, razvoj i promociju”, govori nam Gaitanis.
“Ulazimo u novu igru”
Pitali smo ga koliko se turizam na Milosu promijenio u odnosu na vrijeme od prije nekoliko desetljeća. Njegov odgovor bio je vrlo izravan: promjene su velike, a posebno su se ubrzale posljednjih godina.
“Razvoj turizma ovdje je vrlo brz i velik. Dolazi mnogo investitora koji već imaju hotele drugdje u Grčkoj, primjerice na Santoriniju, Mykonosu i drugim mjestima. Sada vide da Milos raste i dolaze ulagati ovdje”, kaže Gaitanis.
To, dodaje, uvelike mijenja karakter otoka.
“Do sada smo ovdje uglavnom imali male, lokalne projekte. Sada ulazimo u novu igru. To ima svojih pluseva, ali i minusa. Turizam postaje vrlo profesionalan, a svi se pomalo bojimo onoga što dolazi, jer ne želimo da nam se dogodi ono što se dogodilo nekim drugim razvijenim otocima”, ističe.
Strah od pretjeranog turizma
Gaitanis ne govori o masovnom turizmu u klasičnom smislu, jer, kako kaže, takav turizam u Cikladima zapravo ne postoji. No postoji drugi problem – overtourism, odnosno pretjerani turizam.
“Masovni turizam u Cikladima ne postoji, ali pretjerani turizam postoji. Turisti u Cikladima moraju platiti više nego drugdje. No ako ih je previše, teško je i njima biti zadovoljan, a teško je i nama zadovoljiti ih. To je vrlo osjetljiva točka”, kaže.
Cijene rastu, lokalni ljudi gube prostor
Turizam je snažno utjecao i na cijene. Gaitanis kaže da one prate potražnju, a posljednjih godina život je za lokalno stanovništvo postao znatno skuplji.
“Cijene su porasle posljednjih godina i život je vrlo skup za lokalne ljude. Lokalni ljudi sada uglavnom imaju što izgubiti. Plaćaju sve više, gube prostor, na neki način gube kisik”, slikovito opisuje.
Prema njegovim riječima, sve je manje onih koji od turizma mogu izravno profitirati.
“Većina lokalnih ljudi više nema mnogo šansi zaraditi od turizma. Ako su imali nekretninu, već su je prodali ili su od nje nešto napravili. Ako su imali djecu, djeca su mogla pronaći posao. Ali sada je i to došlo do razine na kojoj većina lokalnih ljudi više ne može dodatno profitirati”, kaže Gaitanis.
Na otok dolaze radnici iz drugih zemalja
Na pitanje povećava li se broj stanovnika na Milosu, odgovara da se opća demografska kretanja ne razlikuju mnogo od ostatka Grčke, ali da je tijekom sezone situacija drukčija jer dolazi mnogo radnika.
“Dolazi više ljudi koji ovdje rade, a neki od njih i ostaju”, kaže.
Tijekom sezone na otoku radi velik broj stranih radnika.
“Imamo oko 2.000 stranih radnika. U građevinskom sektoru većina dolazi iz Albanije. Imamo i mnogo Grka s kopna, ali i radnike iz Azije, primjerice iz Bangladeša i Pakistana. Dio ih radi u restoranima, a manji broj, primjerice iz Egipta, u ribarstvu”, navodi.
Grčka, Hrvatska, Italija, Španjolska – svatko ima svoju publiku
Dotaknuli smo se i konkurencije među mediteranskim zemljama, među kojima su Grčka, Hrvatska, Italija, Španjolska i Turska. Gaitanis smatra da svaka destinacija ima svoju specifičnost i da se ne radi uvijek o izravnoj konkurenciji.
“Mi ovdje na otoku nudimo nešto drukčije, nešto posebno. Italija je lijepa zemlja, Španjolska također, ali to je drukčije. One imaju kopno i poneki otok. Prednost Grčke su otoci, a to je nešto posebno. Ljudi koji žele odmor na otoku zato biraju Grčku”, kaže.
Hrvatsku vidi kao destinaciju koja je posebno dostupna gostima iz srednje Europe.
“Ako živite u srednjoj Europi, južnoj Njemačkoj ili Austriji, za nekoliko sati automobilom možete doći do Hrvatske i ne morate plaćati skupe avionske karte. To je jednostavnije”, kaže Gaitanis.
Smatra da se mediteranske zemlje razlikuju i da ih turisti biraju prema onome što im doista treba.
“Ako netko želi prirodu, neće ići na Mykonos”
Posebnost Ciklada, ističe, leži u tome što se i sami otoci jako razlikuju jedni od drugih.
“Mykonos je jedan od najkozmopolitskijih otoka na svijetu. Ako netko želi takvu atmosferu, otići će tamo. Ako netko voli prirodu i okoliš, doći će ovdje, a neće ići na Mykonos”, govori.
Upravo zato posljednjih godina sve je popularniji island hopping, odnosno putovanje s otoka na otok.
“Ljudi ostanu na jednom otoku dva, tri, najviše četiri dana, a zatim odlaze na sljedeći otok. U Cikladima uvijek možete pronaći različita lijepa mjesta”, kaže.
Otoci više ne mogu bez turizma, ali trebaju granice
Na kraju razgovora pitali smo ga što je, po njegovu mišljenju, najbolji mogući smjer razvoja turizma za male otoke poput Milosa. Gaitanis kaže da je turizam postao neizbježan.
“Danas izgleda kao da otoci više ne mogu preživjeti bez turizma. Godinama su se fokusirali na njega, investicije su išle u tom smjeru i sada bez turizma više ne mogu”, kaže.
Ipak, ključ vidi u postavljanju granica.
“Najbolje bi bilo imati limite, kako bismo zadržali više kvalitete, a manje količine. Velika mjesta, poput Krete ili Peloponeza, mogu podnijeti mnogo više. Mali otoci poput Milosa trebaju ravnotežu”, ističe.
Limit za kruzere
Milos je, kaže, već počeo uvoditi ograničenja. Jedno od njih odnosi se na kruzere.
“Od prošle godine poslali smo poruku da dnevno možemo primiti kruzere ukupnog kapaciteta do 1.500 putnika. To ne znači nužno stvaran broj putnika, on može biti manji, ali to je dovoljno”, kaže.
Razlog je vrlo praktičan – otok nema dovoljno prostora za prevelik pritisak posjetitelja u istom trenutku.
“Imamo uske ulice, put prema katakombama, ograničena parkirališta. Kada dođu tri ili četiri autobusa, već je puno. Zamislite da ih dođe deset ili petnaest u isto vrijeme. To nije moguće”, upozorava.
Zaključuje da je jedini održivi put – kvaliteta, a ne količina.
“Bolje je imati manje gostiju i bolje ih poslužiti. Kvaliteta, a ne kvantiteta. To mora biti fokus. Drukčije ne može”, zaključuje Averkios Gaitanis.
"Avion zbog nevremena nije uspio sletjeti na otok": Putovanje u Grčku nije krenulo po planu