Subota je na Mosoru bila je idealna za planinarenje. Nakon bure koja je pročistila zrak, vedrina, sunce i ugodnije temperature pokazali su planinu u njezinu najljepšem jesenskom izdanju. Mnogi su iskoristili posljednji dan listopada za bijeg iz gradske svakodnevice, a Planinarski dom Umberto Girometta ponovno je bio pun života, razgovora i dobro raspoloženih izletnika.
Među posjetiteljima bilo je mnogo obitelji s djecom, što posebno veseli domaćine. Jer Mosor nije samo planina na koju se dolazi zbog uspona i pogleda. Za brojne Splićane i stanovnike okolice on je mjesto susreta, odrastanja, uspomena i prijateljstava koja traju desetljećima.
A malo je ljudi koji su s tim mjestom povezaniji od Špira Gruice, legendarnog domara koji već desetljećima dočekuje generacije planinara. U subotu smo razgovarali i s njegovom kćeri Josipom Maroš, Jospom, te unukom Matejem Marošem, koji već godinama pomaže u radu doma. Pridružio nam se i Ivica Mogić – Čile, legendarni Splićanin koji se brine da nitko s Mosora ne ode gladan.
Tri generacije, jedan Mosor: Matej nastavlja obiteljsku tradiciju
Naš prvi sugovornik bio je Matej Maroš, Špirov unuk i Josipin sin. U šali smo ga predstavili kao budućeg domara planinarskog doma, a on se na takvu najavu odmah nasmijao.
„Evo, hvala na tako lijepom uvodu i naslovu, ali dobro, pričat ćemo o tome dalje”, odgovorio je dobro raspoloženi Matej.
Iako još ne preuzima djedovu ulogu, već godinama pomaže u kuhinji i svakodnevnim poslovima. Subotnjim odazivom izletnika bio je iznimno zadovoljan.
„Vrijeme je odlično, ima nešto malo vjetra, ali ljudi to nisu uzeli kao razlog da ostanu kod kuće. Došli su u velikom broju”, kazao nam je Matej.
Zanimalo nas je i kakva se posjećenost očekuje na blagdan Svih svetih, koji ove godine pada u nedjelju.
„Obično, kada Svi sveti padnu tijekom tjedna, ljudi stvarno znaju doći u velikom broju. Nakon što obiđu groblja, odu na mise i obave sve što prati običaje tog dana, znaju doći i ovdje kod nas”, objašnjava Matej.
Čile zna što planinari vole: „Nitko neće ostati gladan!”
A što je planinarski dom bez dobre domaće spize?
Za nju se brine Ivica Mogić, među Splićanima poznatiji kao Čile, koji u mosorskoj kuhinji priprema obroke za gladne izletnike.
Na pitanje što se kuhalo u subotu, odgovor je bio kratak i konkretan.
„Kiseli kupus, pašta, fažol...”, nabraja Čile.
Nismo propustili pitati ni što se najviše jede, a odgovor je potvrdio da su jednostavna, zasitna jela i dalje među omiljenima na planini.
I za nedjelju je, kaže, planirao pripremati ručak.
„Tko dođe, neće ostati gladan. Bit će obilato!”, poručio je Čile.
I doista, nakon uspona, boravka na svježem zraku i nekoliko sati hodanja, malo što može bolje sjesti od toplog obroka u planinarskom domu.
Jope otkrila dio tajne čuvenog mosorskog čaja: „Rakija ga može oplemeniti..."
Ako Mosor ima svoj prepoznatljiv okus, onda ga mnogi povezuju s čajem koji se priprema u planinarskom domu.
Za taj dio priče zadužena je Josipa Maroš – Jope, Špirova kći, koju smo pokušali nagovoriti da otkrije recept.
„Kažu da je ovdje najbolji planinarski čaj u Hrvatskoj. Je li to istina?”, upitali smo je.
„Naravno!”, odgovorila je bez razmišljanja.
Ali kada je došlo pitanje o tajnom sastojku, uslijedio je diplomatski odgovor.
„Tajna je tajna zato što imamo tajnu!”, poručila nam je Jope kroz smijeh.
Ipak, uspjeli smo doznati barem dio recepta.
„Jedino što mogu reći jest da se čaj radi od autohtonih mosorskih trava. A kolike količine i omjeri idu, to mora ostati tajno”, objašnjava.
No nije sve samo u travama.
„Ključno je da se čaj kuha u izvorskoj vodi, na drvima. Tako da, čak i da nabavite sve te trave, ne možete kod kuće dobiti isti okus”, dodaje Jope.
A može li u taj čaj i malo domaće rakije?
„Može! Samo ga malo oplemeni, ali ga ne može pokvariti. Sve rakije mogu ići u čaj”, zaključuje uz osmijeh.
Dakle, recept smo pokušali otkriti, ali mosorska tajna ipak ostaje na Mosoru.
Špiro Gruica: „Ljeto je bilo čak i prevruće za ove planinske prilike”
Na kraju smo razgovarali s čovjekom bez kojeg je teško zamisliti povijest i svakodnevicu planinarskog doma Umberto Girometta.
Špiro Gruica, dugogodišnji domar, dočekao nas je dobro raspoložen. Ipak, kada smo spomenuli vrijeme, odmah je priznao da mu je dolazak jesenske svježine donio olakšanje.
„Moram priznati da je ovo ljeto bilo izuzetno vruće. Ne samo vruće, nego čak i prevruće za ove planinske prilike. Često, kada bih ovdje dolazio tijekom ljeta, večeri nisu bile kao nekada”, prisjeća se Špiro.
Promjene vremena na planini osjeti svatko tko na njoj provodi mnogo vremena, a Špiro ih prati desetljećima.
„Eto, izdržali smo. Imamo sreću da je malo zahladilo, a nadam se još malo i obilnijim kišama”, govori.
S dolaskom jeseni primjećuje i ono što ga posebno raduje – povratak sve većeg broja planinara.
„Naši izletnici već su osjetili kraj ljeta, odnosno početak planinarske sezone. Vidim svaki vikend sve više i više izletnika, dragih prijatelja i ljubitelja planine”, kaže Špiro.
No jedan ga trend posebno veseli.
„Ono što je vrlo interesantno jest da dolazi puno ljudi s dječicom. To je jedna dosta nova stvar. Nadam se da će ih dolaziti sve više i da će od nekih od njih postati budući pravi planinari.”
Upravo je to možda i najljepša slika subotnjeg Mosora. Dok stariji planinari dolaze na dobro poznato mjesto, najmlađi tek otkrivaju planinu, njezine staze, prirodu i posebnu atmosferu doma.
Posebna poruka za blagdan Svih svetih: „Posjetite najmilije, a onda dođite na naš Mosor”
S obzirom na to da je danas, u nedjelju 1. studenoga, blagdan Svih svetih, razgovor smo završili pitanjem hoće li planinarski dom i toga dana biti otvoren za sve one koji nakon posjeta grobljima požele nekoliko sati provesti u prirodi.
Špiro je imao jednostavnu, toplu poruku.
„Naravno, svi koji mogu neka u nedjelju ujutro obave svoje dužnosti, posjete svoje najmilije, a nakon toga mogu se opustiti i doći na naš predivni Mosor”, poručio je.
Na Mosoru se i ove subote pokazalo da za lijep izlet nije potrebno mnogo. Dovoljni su sunčan dan, dobra volja, malo svježeg planinskog zraka i ljudi koji vas dočekuju kao stare prijatelje.


