Ispraćeni od brojne rodbine, susjeda i prijatelja, jučer (14. srpnja, 2026.), u predvečerje, na groblju u Bukovoj Gori kod Tomislavgrada, pokopana su dvojica braće Kovač: Luka-Lujo u 85. godini i Pero u 81. godini života.
Luka je umro u Beču 8. srpnja, a Per 13. srpnja, kada su Luku, nakon višednevne procedure, dovezli u Bukovu Goru, duvanjsko selo na obali Buškog jezera. Obojica su doživjeli zrele godine, obojica oboljela, ali su bili jako vezani, iako u zadnjih nekoliko godina stanovanjem udaljeni. Naime, dok je Luka bio dobrog zdravlja živio je u Brelima i često posjećivao svoju Bukovu Goru i brata i rodbinu. Kada je obolio otputovao je u Beč gdje mu živi kćerka.Pero je živio u Bukovoj Gori i do zadnjega dana, iako teško bolestan, bio je priseban i svjestan da mu je brat umro, da će ga dovesti iz Beča i biti pokopan. Međutim, iako teško bolestan, nitko nije očekivao da će baš taj dan preminuti, ne dočekavši sahraniti brata.
Tako su obojica rođene braće pokopana u istom groblju, istog dana.
I nije jučer bio, nažalost, jedini dana kada su na isti dan i isti sat, pokopane dvije osobe obitelji Kovač, pričaju nam sinovi pokojnog Pere, Martin i Tomislav. Prije pedesetak godina (1977. godine) ženio se najmlađi Lukin i Perin brat, Mirko. Nakon vjenčanja bila je velika svadba u Bukovoj Gori. Kasno u noći ponestalo je nekog pića pred svatovima, mladoženja je sjeo u auto donijeti to piće i, nažalost, poginuo u prometu, tek što se oženio.
Bila je to velika žalost, tuga, ne samo u obitelji Kovač, nego cijelom selu, a tužna vijest ubrzo se proširila buškoblatskim, duvanjskim krajem, piše Tomislavnews.
I tu nije kraj tragediji: majka poginulog Mirka jutro nakon sinove pogibije preminula je od infarkta, srce nije izdržalo preveliku bol za sinom. Isti dan pokopani su sin i majka na groblju u Bukovoj Gori.
U duvanjskom kraju bila je to velika tragedija o kojoj se i dan danas priča. U narodu se često zna reći da “nitko nije umro od žalosti”, žalostan slučaj u obitelji Kovač, kada je majci od žalosti”puklo” srce, ne daje za pravo toj izreci, dakle i od prevelike žalosti, od prevelike tuge se umire, srce ne izdrži.