O Toniju Kukoču (51) nije se toliko pisalo još od njegovih igračkih dana. A piše se u superlativima, o tome da je bio iznimno svestran igrač ispred svog vremena, ljevoruki virtuoz čijeg bi klona svaki današnji NBA trener vrlo rado imao.

Sve je počelo neizborom među počasnike Kuće slavnih, nažalost i ove godine, a nastavilo se dokumentarnim serijalom o Jordanu i Bullsima, o kojem je Večernji list s Tonijem razgovarao još u veljači u Chicagu, tijekom All-Star Weekenda.

Ovaj je razgovor pak vođen nekoliko dana prije početka emitiranja serijala koji je Toni imao priliku ekskluzivno pogledati prije svih gledatelja.

– Dali su nam da pogledamo prvih osam epizoda i onda su to, nakon dva dana, povukli. Moram priznati da sam i ja za neke stvari prvi put čuo pa tako i za ono da je Jerry Krause rekao Philu Jacksonu da neće ostati trener Bullsa čak ni ako okonča osnovni dio sezone s 82-0 – kazao je u uvodu Kukoč kojemu se nije svidjelo što je čovjek koji ga je draftirao od nekih anketiranih svjedoka vremena proglašen negativcem.

– Lako je, kada ga više nema, pričati o tome kako je on razmontirao Bullse, a treba znati da je on i arhitekt momčadi koja je osvojila šest naslova NBA prvaka. Kao da su morali naći nekog negativca. Lako je voljeti Jordana i Pippena, oni su to i zaslužili, no za Krausea je trebalo čuti i drugu stranu medalje.

I prije lansiranja serijala Toni je vidio onu fotografiju Bullsa s koje je on uklonjen, a postavljen Steve Kerr (kasnije trostruki NBA trenerski prvak) vjerojatno radi snažnijeg marketinga filma. Smeta li mu to?

– Ništa meni ne smeta. Ja sam mislio da će poanta serijala biti da se pokaže mlađim fanovima, pa i današnjim igračima, kako su igrali Jordan i Bullsi i kakva se tada, za gledanje ljepša, košarka igrala. Na kraju je ispalo da se puno toga izdramatiziralo, no drama je ta koja prodaje.

O njemu su se raspisali i ozbiljni novinari, a neki sad pišu što nisu prije 20 godina.

– Svih ovih godina bilo je svakojakih nagađanja. Od toga da možda nikad ne bih bio NBA prvak da nisam igrao uz Jordana i Pippena do toga da bi u nekoj drugoj momčadi imao prosjek 25 koševa, po sedam skokova i asistencija i bio višestruki All-Star. Amerikanci znaju reći da su svi pametni ponedjeljkom, nakon što se utakmice odigraju, a vrlo rijetki usude se u petak reći što će se dogoditi za vikend.

A doći u NBA Toni se usudio tek s 25 godina. Da je stigao ranije, a draftiran je 1990., vjerojatno bi danas imao još koji prsten prvaka, uz ona tri iz druge polovice 90-ih.

– Najlakše je biti pametan u ponedjeljak, no nije bilo lako otići u NBA, a ne znati hoćeš li igrati i potpisati ugovor koji sigurno neće biti veći od onoga što sam ga imao u Benettonu. Uostalom, meni je u Trevisu bilo sjajno, imao sam sjajan tretman od obitelji Benetton. No kako je to bila već treća godina otkako sam draftiran od Bullsa, njihov skaut i moj prijatelj Ivica Dukan javio mi je da se moram odlučiti dolazim li ili da se oni okrenu drugim opcijama.

Kaže da nije oklijevao zbog novca jer ga je u Benettonu imao više nego u startu u Bullsima, nego zbog neizvjesnosti.

– Vidjeli ste kakve je Dražen Petrović imao probleme po dolasku u NBA. On nije bio te sreće kao Divac, koji je, kada se umirovio Jabbar, dobio mjesto u prvoj petorci, i to pored Magica i Worthyja. Dražen je bio na klupi, bez većih izgleda da dobije priliku pored Drexlera i Portera. Nisu tada treneri bili nimalo suosjećajni s Europljanima niti su ih isprobavali. Štoviše, bilo je trenera koji bi za njih rekli svom asistentu : “Odi, razgovaraj s njim, ja za njega nemam vremena” – kazao je Kukoč za Večernjak.

Cijeli razgovor možete pročitati ovdje.

 

 



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime