Diego Chacon je 25-godišnji mladić iz Venezuele, koji je nedavno diplomirao na splitskom Medicinskom fakultetu.

Radi se o zanimljivom sugovorniku kojeg smo upoznali za vrijeme planinarenja Mosorom. Upitali smo ga želi li s nama podijeliti svoju životnu priču te je spremno pristao na razgovor u kojem smo “prevrnuli” brojne teme.

Tko je Diego? Reci nam najvažnije informacije o sebi.

– Imam 25 godina i dolazim iz Venezuele. Rodio sam se i odrastao u Caracasu. Nije tajna da moja domovina prolazi kroz teška vremena posljednjih godina. Korumpirana vlada nije učinila ništa nego odvela zemlju u siromaštvo. Iz tog razloga se dogodio masovni egzodus stanovništva iz Venezuele, a na poseban način mlađe populacije, pogotovo od 1999. godine. Zemlju sam napustio 2013. kada sam imao sedamnaest godina, tražeći bolju budućnost. Od tada, živio sam u SAD-u, Njemačkoj i sada u Hrvatskoj.

Zašto si izabrao Hrvatsku za državu u kojoj ćeš studirati?



– Kada sam 2013. stigao u SAD, upisao sam Lindewood University u St. Charlesu u državi Missouri te sam tu dobio i stipendiju. Tamo sam počeo karijeru biologa. Ali, nakon nekoliko mjeseci, shvatio sam da tamo nemam budućnost. U tom gradu postojao je samo taj kampus i jedna ulica. Također, udebljao sam se i deset kilograma za samo par mjeseci i nikada se nisam mogao naviknuti na taj stil života. Odlučio sam otići u Njemačku bez nekih velikih ciljeva te naučiti jezik, kako bih vidio kakve mogućnosti imam u toj državi. Poslije dva mjeseca, jedan tamošnji doktor mi je rekao da mu sin studira na Medicinskom fakultetu u Splitu.

Činjenica da mi je jedan doktor preporučio odlazak u Hrvatsku govorila je u prilog odluci doći ovdje. I ne samo to, za vrijeme boravka u Missouriju, upoznao sam nekoliko Hrvata koji se nisu prestali hvalisati o prelijepoj obali i ženama. Za mene 18-godišnjaka, to je bilo sve što sam trebao znati i nisam mogao zamisliti bolje mjesto za studiranje od Splita.

Kakav imaš dojam o kvaliteti studiranja u Splitu?

– Općenita ocjena obrazovanja u Hrvatskoj je vrlo dobra. Naš fakultet ima neke od najboljih profesora i doktora koje sam imao prilike upoznati. Mnogo njih je završilo svoje studije u Engleskoj, Australiji ili SAD-u. To je kvalitetu učenja podignulo na višu razinu jer perfektno govore engleski. Isto tako, posljednje tri godine sam imao priliku učiti u splitskoj bolnici i vrlo sam zadovoljan. Bilo je odlično iskustvo usporediti hrvatske doktore s ostalim Europljanima, koji koriste modernu dijagnostiku kako bi pružili najbolju moguću skrb, usprkos limitiranim resursima. Ovdje naučiš osnove, i to vrlo dobro. Važnost slušanja pacijenta utisnuta nam je u mozak od prvog ulaska u bolnicu. To ti ponekad može dati i dovoljno tragova za dati dijagnozu.

Nažalost, moram spomenuti i drugu stranu medalje. Nisu svi profesori i doktori voljni poučavati, što zna neke periode učiniti mnogo nezahvalnijima nego što već tada jesu. Neki su bili arogantni i duboko u svojim staromodnim pogledima, ili su jednostavno bili prezaposleni. Neki nisu mogli prihvatiti činjenicu da studiramo na engleskom jeziku, a tu su činjenicu trebali razmotriti prije nego su odlučili predavati na “Medicinskom studiju na engleskom jeziku”. Ipak, takve slučajeve mogu nabrojati na prste jedne ruke. Da nije bilo tih nekoliko slučajeva, obrazovanje u Hrvatskoj bih ocijenio odličnim.

Koliko voliš Hrvatsku?

– Nema riječi kojima bih opisao ljubav prema ovoj zemlji. Nije mi samo omogućila steći titulu doktora, nego upoznati najbolje prijatelje, koji su mi postali obitelj. Naučila me i da ne postoji loš trenutak za otići na kavu i razgovarati u lokalnom kafiću. Pokazala mi je i nevjerojatno more i planine. Ova zemlja naučila me kako zapravo pravi party izgleda. Bezbroj “pola litri” i bratstvo koje se pokazuje bez obzira odakle dolaziš. Napokon, zemlja i ljudi su me napravili ovom osobom kakva sam danas. Zbog toga – volim te Hrvatska!

Nabroji nam neke od najzanimljivijih situacija koje si doživio u Hrvatskoj.

– Prvo, kako sam doznao da Hrvati imaju strast za španjolskim jezikom? Jedan me čovjek pitao odakle sam, a kada sam rekao iz Venezuele, upitao me na španjolskom kako sam? Zanimalo me odakle zna to reći, a on je ispalio – iz telenovela!

Drugo, Hrvatska u finalu Svjetskog prvenstva: Svjedočenje tom uspjehu je jedno najboljih iskustava koje sam doživio ovdje. Ludilo na splitskim ulicama je bilo nevjerojatno. Na svakom se mogla vidjeti sreća i zadovoljstvo. Bilo je teško izbjeći stotine ljudi koji su se penjali po semaforima, prometnim znakovima i navijali. Bengalke su gorjele posvuda i već se tada slavilo kao da ste osvojili naslov svjetskih prvaka. Možda ga na kraju nisu osvojili, ali su napravili sve ponosnima svojom borbenošću i na kraju su osvojili svačija srca. Bilo je to nezaboravno ljeto.

Kakvi su Hrvati kao ljudi? Jesi li se susretao s predrasudama?

– Jedinstveni ste. Imate nevjerojatan smisao za humor koji me ponekad i naljuti, jer se smijete ozbiljnim stvarima kao da su šala. Ipak, dolazeći iz Venezuele, shvatio sam da je to najbolji način za suočavanje i izbjegavanje “ludila”, živeći u zemlji koja ima mnogo mana u svom sustavu. Tu mislim na Venezuelu i da bi vaš obrazac bio itekako poželjan u mojoj domovini.
Također, vrlo ste tvrdoglavi. Sve što kažete i napravite je tako i jednostavno nije drugačije. Provedete po pola dana raspravljajući dok ne dokažete drugoj osobi da ste u pravu. Ali ipak, prihvaćate i druge poglede na život te nije kako se govori, da su Hrvati staromodan narod.
Na kraju, na nevjerojatan način se suočavate sa stresom. Nije prošao nijedan dan, a da nisam čuo riječ “pomalo”. Tako i ja sada živim tim principom, koji ću zagovarati ako se ikada vratim u Venezuelu.

Što se tiče predrasuda, nikada se nisam susreo s njima u Splitu. Jedino me nekada znalo naljutiti kada bi netko uzviknuo “Živio Chavez”, jer je on glavni krivac za trenutnu situaciju u Venezueli.

Jesi li imao neugodnih situacija u Splitu?

– Najteže mi je bilo ići u policijsku postaju ili na Općinski sud. Mislim da je u 2020. godini vrijeme za digitalizirati sustav, a ne da se koristimo načinom koji je bio u Jugoslaviji. To će napraviti proces puno bržim. Institucijama nedostaju upute na web stranicama, što bi morali donijeti prije dolaska, a to bi itekako ubrzalo proces. Ako radiš u nekoj instituciji, nemoj se čuditi ako sam nešto zaboravio, jer ne znam što je trebao donijeti. Izvan toga, nisam doživio nekih nezahvalnih ili neugodnih situacija.

Što misliš o životnom standardu u Hrvatskoj? Usporedi ga s onim iz Venezuele.

– Mislim da se u Hrvatskoj može dobro živjeti ukoliko imaš stabilan posao i prihode. Možda nećeš moći putovati van države, ali pristojno u svakom slučaju možeš živjeti. Imaš krov nad glavom, automobil, hranu, besplatnu zdravstvenu njegu i tako dalje. Uz to možeš i sjesti svaki dan na kavu, što je ovdje itekako bitno. Stvarno je da svi nemaju stabilne prihode. Primijetio sam da mnogi koji nemaju posao po cijele dane sjede u kafiću, ispijaju kavu ili pivo te se žale kako im nije dobro, a ništa ne poduzimaju kako bi našli posao. Ne znam kako plaćaju svoje račune, ali ako mogu svaki dan sjediti u kafiću, mislim da je životni standard izrazito dobar.

Uspoređujući to s mojom domovinom, ovdje je raj. U Venezueli je problem nizak potencijal te nedostatak stabilne valute. Teško je napredovati ukoliko vaš prihod svakodnevno gubi na vrijednosti. Mogao bih satima govoriti o ovome i krizi koja vlada tamo.

Jesi li se zaljubio u Splitu?

– Naravno. Svaki dan u posljednih šest godina (smijeh).

Kakvi su ti daljnji planovi za život?

– Moja iduća stanica je Irska. Imaju odlične specijalizacije, a činjenica da sam završio studij na engleskom jeziku je olakotna okolnost.

Kakav status imaju doktori u Hrvatskoj? Usporedi ga s venezuelanskim.

– Doktori se u obje države veoma poštuju. Glavni razlog je to što unatoč ograničenim resursima mogu napraviti nemoguće stvari. Liječnici iz moje domovine su dosta poznati diljem Južne Amerike, ali i svijeta. Mislim da su dosta usporedivi i ne trebamo se čuditi ako sjede na najboljim pozicijama u svjetskim bolnicama.

Što na kraju želiš poručiti Splitu?

– Moj Splite, nikad te neću zaboraviti, uvijek ću te imati u srcu… Ti si moj dom… Dalmatinac sam.

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

2 KOMENTARI

Odgovori na mazzi Otkazati odgovor

Napišite komentar
Upišite svoje ime