– U hrvatskom zakonodavstvu ne postoji definicija nasilja nad ženama zbog čega je nužno što prije ratificirati Istanbulsku konvenciju. – poručuju iz stranke Pametno. – Hrvatska je zemlja u kojoj je kao posljedica rodnog nasilja ubijeno 300 žena u zadnjih 10 godina, zemlja u kojoj je jedan sudac silovanje prstom izjednačio rukovanju. Nemamo krizni centar za žrtve silovanja ili seksualnog nasilja pa žrtve pregledavaju razni liječnici, u različitim ustanovama, često neadekvatno educirani za pristup žrtvama, a za mjesto u sigurnim kućama postoji lista čekanja.
– Ne postoji problem rodne ideologije u Istanbulskoj konvenciji i to treba jasno reći. Predvodnici konzervativne revolucije pokušavaju nas uvjeriti da je pojam roda, koji se spominje u Istanbulskoj konvenciji, najveće zlo koje će se obrušiti na Hrvatsku. Zlo je već tu, rezultat je smrt ovih 300 žena, kao i zlostavljanje mnogih drugih kojima se i ne zna broj. Naš postojeći zakonski mehanizam ne funkcionira u zaštiti žene žrtve nasilja – kaže Iva Žic, voditeljica Foruma za rad, socijalnu politiku i ljudska prava stranke Pametno i dodaje – Primarni cilj Istanbulske konvencije upravo je gradnja sustava koji će pomoći žrtvi da zauvijek izađe iz kruga nasilja, a uključuje i mehanizme rada s nasilnicima i kontinuirane edukacije stanovništva o nedopustivosti toleriranja nasilja nad ženama, u bilo kojem obliku partnerskog odnosa.
Pametno se protivi svakoj ideologizaciji rodne teorije za postizanje političkih ciljeva. Upravo je rodna teorija omogućila ženama pravo glasa i ravnopravnost u društvu, a navodi kako je u korijenu želja za negacijom spola, nisu točni. Pojam roda u hrvatskom zakonodavstvu postoji od 2009. kao zaštićena kategorija u Zakonu o suzbijanju diskriminacije pa nikakve protuprirodne promjene u hrvatsko društvo nije donio.
Hrvatska je izgubila čak 4 spora pred Europskim sudom, zbog povrede pozitivne obveze zaštite života žena od obiteljskog nasilja, od zaštite fizičkog integriteta i privatnosti i zbog neučinkovite istrage u slučaju silovanja. To pokazuje kako poduzete mjere i usvojeni zakonodavni okvir nisu dovoljno učinkoviti. Istanbulska konvencija predstavlja prvi pravno obvezujući međunarodni instrument za stvaranje mreže zaštite žena od svih oblika nasilja. Također propisuje da je država dužna osigurati financijske resurse za savjetovanje žrtava, financijsku pomoć za stanovanje, obrazovanje, osposobljavanje i pomoć u pronalaženju zaposlenja te osigurati dovoljan broj skloništa. Nedopustivo je da žena u opasnosti od nasilja čeka na mjesto u sigurnoj kući. Konvencija jasno predviđa koliko bi trebali imati kreveta po sigurnim kućama po glavi stanovnika, jasno određuje koje institucije i na koji način trebaju raditi sa žrtvama nasilja.
Zato oni koji nas uvjeravaju u suprotno ne rade na dobrobiti žena ove zemlje. Nedopustivo je manipulirati činjenicama u svrhu zaštite pojedinačnih, uskih interesa koji posljedično ugrožavaju živote žena žrtava nasilja – zaključuju u Pametno.