Broj izdanih dozvola za boravak i rad stranim državljanima u Hrvatskoj ove je godine pao. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova od početka godine do kraja kolovoza izdano je 114.612 dozvola što je 9.514 manje nego u istom razdoblju prošle godine odnosno pad od 7,66%.
Brojke bi na prvi pogled mogle sugerirati da se nakon godina snažnog priljeva stranih radnika situacija na hrvatskom tržištu rada počinje mijenjati. No iskustva onih koji svakodnevno rade s poslodavcima i radnicima pokazuju nešto složeniju sliku.
Mirko Latković iz agencije Globirò za posredovanje pri zapošljavanju kaže kako pad broja izdanih dozvola ne znači da je nestala potreba hrvatskih poslodavaca za stranom radnom snagom.
"Pad broja izdanih dozvola ne smatramo pokazateljem da je potreba za stranim radnicima u Hrvatskoj nestala ili značajno pala. Upravo suprotno, iz našeg svakodnevnog rada s hrvatskim poslodavcima vidimo da je potražnja i dalje vrlo izražena. Smatramo da na broj izdanih dozvola utječe više faktora – od sezonalne prirode određenih poslova i promjene potreba pojedinih poslodavaca do administrativnih procedura i činjenice da se dio potreba rješava zapošljavanjem radnika koji se već nalaze u Hrvatskoj", kaže Latković.
Poslodavci više ne traže samo brz dolazak radnika
Promijenio se način na koji poslodavci pristupaju zapošljavanju stranih radnika. Latković smatra da se tržište postupno profesionalizira, a poslodavci sve više planiraju unaprijed.
"Poslodavci sve više planiraju zapošljavanje unaprijed i traže kvalitetnije kandidate, a ne samo brzinu dolaska. To je zapravo pozitivan razvoj jer pokazuje da se tržište strane radne snage više ne promatra kao kratkoročno rješenje nego kao ozbiljan dio poslovnog planiranja."
Ni interes stranih radnika za dolazak u Hrvatsku, prema iskustvu agencije, nije toliko oslabio da bi mogao ugroziti potrebe tržišta. Problem je nešto drugo, Hrvatska za kvalitetnu radnu snagu konkurira drugim europskim zemljama.
"Ne možemo reći da se broj zainteresiranih stranih radnika smanjuje u mjeri koja bi ugrozila potrebe hrvatskog tržišta. Međutim, konkurencija za kvalitetne radnike je sve veća. Hrvatska danas konkurira s drugim europskim državama koje također aktivno traže radnu snagu iz Azije i drugih dijelova svijeta", objašnjava Latković.
direktor tvrtke Global biro d.o.o.
Najizraženija potražnja i dalje je u turizmu i ugostiteljstvu, građevini, proizvodnji, trgovini i različitim operativnim zanimanjima. Na Jadranu prednjače turizam i ugostiteljstvo, ali strani radnici odavno više nisu vezani samo uz turističku sezonu.
"Posebno ističemo građevinu, proizvodnju, skladištenje, i različite uslužne djelatnosti. Primjećujemo da se potražnja širi i na kontinentalnu Hrvatsku. Zagreb i okolica predstavljaju vrlo značajno tržište, ali potrebe postoje i u drugim dijelovima Hrvatske. Najvažnija promjena u odnosu na ranije godine jest činjenica da sve više poslodavaca strane radnike promatra kao dugoročno rješenje, a ne samo kao sezonsku pomoć.
Problem nisu uvijek samo deficitarna zanimanja
Zanimljivo je i Latkovićevo iskustvo sa zanimanjima za koja je posebno teško pronaći radnike. Naime, najveći problem nisu nužno zanimanja koja Hrvatski zavod za zapošljavanje već prepoznaje kao deficitarna.
"Zanimljivo je da je često izazovnije pronaći kandidate za zanimanja koja HZZ ne vodi kao deficitarna. Za prepoznata deficitarna zanimanja postoji velika i kontinuirana potražnja, ali su se zato razvili i jasni kanali pronalaska te veći bazeni zainteresiranih kandidata."
Daleko je teže kaže kada poslodavac treba osobu za usko specijalizirano ili rjeđe zanimanje.
"Svaka struka s manjim brojem radnika i poslodavaca ima i znatno manji broj potencijalnih kandidata. U takvim slučajevima ni bolja financijska ponuda ne može uvijek nadoknaditi činjenicu da na tržištu jednostavno nema dovoljno ljudi s potrebnim iskustvom i kvalifikacijama."
Hrvatski jezik da, ali ne kao nova administrativna prepreka
Jedno od pitanja koje bi u budućnosti moglo značajno utjecati na strane radnike odnosi se na najavljene izmjene Zakona o strancima i obvezu učenja hrvatskog jezika i latiničnog pisma.
Latković smatra da je poznavanje jezika važan dio integracije, ali upozorava da način na koji se takva obveza uvede ne bi smio dodatno otežati zapošljavanje.
"Podržavamo učenje hrvatskog jezika i smatramo ga važnim dijelom integracije stranih radnika. Međutim, smatramo da se ta obveza mora uvesti na način koji neće nepotrebno otežati dolazak radnika koji su hrvatskom gospodarstvu potrebni."
Prema iskustvu njegove agencije, strani radnici uglavnom jesu motivirani za učenje osnovne komunikacije, posebno ako u Hrvatskoj namjeravaju ostati dulje.
"Smatramo da bi država trebala omogućiti jednostavan i dostupan sustav učenja jezika, jasne rokove i praktične kriterije. Ne bi bilo dobro da radnik koji je već zaposlen, uredno radi i integrira se u društvo zbog administrativnog zahtjeva izgubi mogućnost nastavka rada."
Posebno naglašava treba razlikovati sezonske radnike od ljudi koji u Hrvatskoj planiraju dugoročno živjeti i raditi.
Dodatni uvjeti mogli bi predstavljati problem upravo u djelatnostima koje ovise o sezoni i u kojima poslodavci moraju brzo pronaći radnu snagu.
"Da, taj rizik postoji ako se uvede bez dovoljno fleksibilnosti. Već sada proces zapošljavanja stranog radnika uključuje velik broj koraka i administrativnih procedura. Dodavanje novih uvjeta ne bi smjelo dodatno usporavati dolazak radnika, posebno kada govorimo o djelatnostima koje ovise o sezoni."
Kao bolje rješenje vidi mogućnost da se integracija i učenje jezika odvijaju paralelno s radnim odnosom.
Radnici danas uspoređuju Hrvatsku s drugim državama
Dolaskom sve većeg broja stranih radnika u fokus su došli i njihovi uvjeti života i rada, od plaća i radnog vremena do smještaja. Latković smatra da se stanje postupno poboljšava između ostaloga i zato što su sami radnici danas puno informiraniji.
"Poslodavci su također shvatili da se kvalitetnog radnika ne može dugoročno zadržati lošim uvjetima. Plaća, smještaj, radno vrijeme i odnos prema radniku postaju sve važniji elementi konkurentnosti. Iz perspektive agencije smatramo da je transparentnost ključna. Radnik prije dolaska mora znati kakav posao prihvaća, kolika je plaća, kakvo je radno vrijeme i kakav ga smještaj očekuje.
Na tržištu priznaje postoje i slučajevi nepravilnosti, ali upozorava da se zbog njih ne bi smjelo stvarati dojam da su zlouporabe pravilo.
"Na tržištu sigurno postoje pojedinačni slučajevi nepravilnosti, kao što postoje nepravilnosti i kod zapošljavanja domaćih radnika. Međutim, smatramo da nije dobro stvarati sliku da je takvo ponašanje pravilo."
Kao najbolju zaštitu radnika navodi transparentan ugovor, jasnu komunikaciju prije dolaska, kontrolu uvjeta i odgovorno postupanje svih uključenih u proces.
"Crna lista" poslodavaca može biti učinkovit alat
Jedna od najavljenih mjera države je i svojevrsna „crna lista“ poslodavaca kod kojih su utvrđene nepravilnosti. Latković podržava sankcioniranje onih koji krše prava radnika, ali naglašava da kriteriji moraju biti jasni.
"Crna lista" može biti učinkovit alat ako se primjenjuje transparentno i na temelju pravomoćno ili službeno utvrđenih nepravilnosti. Istovremeno, potrebno je bolje kontrolirati cijeli lanac posredovanja."
Posebno upozorava na neregistrirane i neprofesionalne posrednike koji radnicima mogu davati lažna obećanja ili naplaćivati nedopuštene iznose.
"Smatramo da upravo profesionalne i licencirane agencije trebaju biti partner državi u uređenju ovog tržišta, a ne biti dodatno administrativno opterećene zbog problema koje stvaraju oni koji posluju izvan pravila."
Što će biti s njihovim mirovinama?
Pitanje dugoročnog ostanka stranih radnika u Hrvatskoj otvara i problem njihovih mirovinskih i socijalnih prava, posebno kada je riječ o radnicima iz zemalja koje s Hrvatskom nemaju odgovarajuće međunarodne sporazume.
Latković smatra da i to može utjecati na odluku radnika hoće li svoju budućnost dugoročno vezati uz Hrvatsku.
"Radnici žele znati što se događa s njihovim doprinosima i pravima ako nakon nekoliko godina odluče otići iz Hrvatske ili se vratiti u svoju matičnu zemlju. Smatramo da bi država trebala nastaviti raditi na međunarodnim sporazumima sa zemljama iz kojih dolazi najveći broj radnika."
Takvi bi sporazumi smatra Hrvatsku učinili privlačnijom destinacijom za rad, ali i poslodavcima olakšali dugoročno zadržavanje kvalitetnih radnika.
"Hrvatskom gospodarstvu radnici su potrebni sada"
A što bi država trebala napraviti u idućih šest do 12 mjeseci?
Za Latkovića je prioritet ubrzati i pojednostaviti sustav zapošljavanja uz istodobno snažniju kontrolu onih koji pravila krše.
"Hrvatskom gospodarstvu radnici su potrebni sada, a ne za nekoliko mjeseci. Zato administrativni proces mora biti brz, predvidiv i transparentan. Istovremeno država treba jasno definirati pravila za sve sudionike: poslodavce, radnike i agencije za posredovanje."
Profesionalne agencije, smatra u takvom sustavu mogu imati važnu ulogu u selekciji i provjeri kandidata, komunikaciji prije njihova dolaska, pripremi dokumentacije, ali i integraciji nakon što stignu u Hrvatsku.
A činjenicu da je ove godine izdano manje dozvola ne treba, prema njegovu mišljenju, tumačiti kao najavu nestanka potrebe za uvoznom radnom snagom. Naprotiv, smatra da se Hrvatska mora pripremiti za dugoročnu prisutnost stranih radnika na tržištu rada.
"Strani radnici nisu privremeni trend nego postaju trajni dio hrvatskog tržišta rada. Zato je naš zajednički cilj stvoriti sustav u kojem će biti zadovoljni i radnici i poslodavci, a država će imati kontrolu i jasna pravila. To je jedini model koji dugoročno može biti održiv", zaključuje naš razgovor Latković.