Poznati ste po tome što učestalo kritizirate pravosuđe. Koja je srž problema?
Hrvatsko pravosuđe rak je rana hrvatskog društva. I to je ono što ponavljam, kao i da mu je potrebna jezgrovita i radikalna reforma, ako želimo da stvari jednostavno krenu na bolje. Osim osobnog iskustva koje imam sa svim instancama pravosudnog sustava, svakodnevno sam svjedok ugnjetavanja mnogobrojnog ljudstva koji mi se obraćaju i koji mi svoje probleme (a koji problemi im doslovno urušavaju živote) otvoreno i bez zadrške iznose. Najveći problem pravosuđe jeste što je apsolutno ovisno o politici i korumpirano, i to svaki pojedinac vidi. Pravosuđe danas služi isključivo kao učinkovito sredstvo DORH-u i USKOK-u za obračun s političkim protivnicima ili nekima drugima koji smetaju utjecajnim lobijima ili, u stvari, pravim vladarima Hrvatske.
Moj osobni, prvi susret sa takvim sistemom desio se još davne 2002. godine. Naime, Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku i Emilio Kalabrić protiv mene su podnijeli optužni prijedlog zbog navodnog udaljavanja jedne novinarke sa sjednice Općinskog vijeća Općine Primošten, kojem vijeću sam u tom trenu presjedavao. U postupku je konačno dokazano da novinarki nisam udaljio iz prostorije gdje se održavala sjednica, kao i da su svi ''dokazi'' ODO-a Šibenik lažirani. Za spomenuti je, a vjerojatno se i sjećate slučaja kad su me po nalogu vladajuće stranke, HDZ-a, 2009. godine zaštitari doslovno iznijeli iz gradske vijećnice u Šibeniku i kada su mi osporavali manadat u županijskoj skupštini šibensko-kninske županije.
Naime, sve instance pravosuđa u RH sam gubio, ali Europski sud za ljudska prava bio je drugačijeg mišljenja i dosudio je meni u korist. Presuda donesena pred domaćim sudom, kao rezultat dogovora ODO-a Šibenik i raspravne sutkinje, ''najsjajnije zvijezde hrvatskog pravosuđa'' Maje Šupe, bila je okidač za sve moje zdravstvene probleme koji traju do danas. Osim što me osobno jako pogodilo, doživio sam veliku nepravdu i šok. Zanimljivo je da je naknadno, naravno nakon mog slučaja, taj članak Kaznenog zakona ukinut, a svi sudionici tog inkvizicijskog procesa su napredovali u struci. Uostalom, i danas je uz Internet sve to jako dobro i jednostavno provjerljivo. Želim reći kao se na prije spomenutom primjeru, mom osobnom, demonstrirala vertikala korupcije i ovisnosti sudstva jer upravo tako proizlazi i iz obrazloženja drugostupanjske presude koja doslovno priznaje da su se koristili lažirani dokazi ODO-a Šibenik. Ali ništa to nije čudno, i sve je dopušteno onda kada sam ja u pitanju.
Vladajući tvrde da je pak pravosuđe neovisno. Kako to komentirate?
Naravno da nije neovisno, a ako je neovisno, što se o tome ima pitati HDZ. To je isključivo mantranje bezveznjaka koji misle da smo svi mi kreteni i da ništa ne vidimo, odnosno da smo slijepi pored zdravih očiju. No, svima je jasno kako se pred organima progona “bježi u BiH”, kako brojni (odabrani) procesi padaju u zastaru i slično. Primjeri su preočiti i brojni, i ne mogu se sažeti u jedan novinski članak, već bi trebao jedan zbornik da ih se samo nabroji, a kamoli da se svaki pojedinačno opiše, obrazloži i predoči javnosti. Prije spomenuti Emilio Kalabrić, poslije lokalnih izbora za Općinsko vijeće Primoštena 2005. godine, na kojima je obnašao dužnost predsjednika izbornog povjerenstva, totalno razočaran katastrofalnim rezultatom HDZ-a (jer smo doslovno HDZ-om obrisali pod), na traženje HDZ-a da se ponište izbori, komentira: “Pustite ih, ako ih nismo skinuli na izborima, skinut ćemo ih sudski”. Već sutradan, 16. svibnja, tadašnji načelnik Vinko Bolanča i ja privedeni smo u PU Šibensko-kninsku pod optužbom da smo nezakonito spojili vodu za fontanu u Primoštenu i za zalijevanje zelenih površina. Samo dan nakon lokalnih izbora, a zadržani smo na ispitivanju pet sati. Uz sve napore dotičnog, konačno je ustanovljeno da je i to privođenje bilo nezakonito i da je to demonstracija sile na moju štetu. Kao i u već prethodno opisanom primjeru, to je naravno bila odlična preporuka za napredovanje dotičnog. Takav je princip djelovanja u cijeloj državi, i to je veliki problem o kojemu se mora govoriti i najvažnije, na vrijeme djelovati. Pravosuđe je tek prljavo oruđe u rukama isto tako prljavih političara i skupina.
U Primoštenu ste izbore ponovno osvojili, sa zavidnim postotkom, a što je zaista jako rijetko? Koji je recept?
Prvo treba reći da izbori ne traju dok traje kampanja, već da se za izbore priprema četiri godine, a ne mjesec dana. Što se Primoštena tiče, svaki put od 2009. unaprijed podnesem ostavku ako ne osvojim barem 70% glasova. Ni ovaj put nije bio izuzetak. Moji birači prepoznaju rad, požrtvovnost i trud. I to u konačnici nagrade, a ne padaju na parole i plakate koji ''traju'' 30 dana. Kao i ja, oni žive Primošten i iskusili su kako je to bilo prije, za vrijeme HDZ-ove vladavine, koji period danas uspoređuju sa srednjim vijekom. Razlika HDZ-ovog modela i mog modela je dijametralno suprotna; mi novac od građana vraćamo opet građanima, a oni ga otkidaju od usta i ''trpaju'' u svoje džepove i sefove. Od početka smo ostali svoji i u službi svojih građana, dajemo javno podatke o potrošnji javnog novca, najtransparentnija smo općina u županiji, ali i Dalmaciji. Iako sam Općinu naslijedio sa dugom teškim dva proračuna, 7,5 milijuna kuna i imovinom od nula kuna, uspjeli smo stanje, korak po korak, popraviti, a već odavno smo, kako mi sami tako i naši projekti primjer mnogima koji pokušavaju dostići našu razinu.
Kako komentirate županijsku skupštinu Šibensko-kninske županije, u kojoj ste praktički jedina oporba kao i kandidata HDZ-a za župana Gorana Pauka? Vaše neslaganje je očito, pa nas zanima, koji je uzrok tome?
HDZ-ov kandidat za župana Goran Pauk nije samo noćna mora svakog normalnog građanina kojeg zanima sadržaj, a ne forma, nego je i svaka druga bijeda. Gospodin Goran Pauk bez politike, koja mu je do sada davala sve, nema ništa. Bunio se da mu je plaća mala, a famozni sef, o kojoj aferi apsolutno svi šute, je pun novca. No, Pauk je jedna potpuno nekompetentna osoba na jako značajnom i bitnom mjestu. Privatni život dotičnog je jednak stanju županije koju vodi, znači pred potpunom propasti. Kao neperspektivan nogometaš, koliko mi je poznato i kako se priča u kuloarima, vraćen je iz Indonezije, pazite ovo, u koju je otišao 1991. godine! Sve što je gospodin Pauk u životu postigao, postigao je na nezasluženoj slavi u legendarnom poviku sa Zečeva: “Oba, oba, oba su pala”.
Od tada se gospodinu Pauku pripisivalo da je on srušio jedan od navodna dva aviona koje su pala, što nije točno, ali legenda koja nas je nosila za vrijeme rata tada je imala svrhu. Međutim, problem je što je to još jedna neistina na kojoj se gospodin Pauk okoristio. Stvarno je pao jedan avion koji je srušio Neven Livajić, a prvi na koji je iz trocijevca pucao Pauk najnormalnije je sletio na zadarski aerodrom, ali ako vas zanimaju detalji, vrlo rado ću vas uputiti. Ljudi kao on zagađuju ovo društvo, ali evo uskoro se nadamo da će postati prošlost i da će županijom zapuhati novi vjetrovi koji će je pozicionirati na mjesto na kojem zaslužuje biti.
Ljudima je dosta bahatosti Gorana Pauka, uključujući i same članove HDZ-a. No, niti institucije nisu odradile ono što bi trebale i što bi u svakoj normalnoj zemlji bilo logično, normalno i pravedno. Afera ''SEF'' primjerice apsolutno je zanemarene, ušutkana i nitko se ne pita odakle mu novac u sefu? Ali kad je na snazi institucionalno organizirani kriminal sve je moguće i ništa nije za čuditi. Pitajte ODO Šibenik u kojem je stanju predmet, tko je konkretno pritvoren i slično. Zanimljivo bi bilo čuti odgovore. Ali nije ''SEF'' jedina zataškana Paukova afera, ima ih puno, primjerice ''HNK Šibenik'', ''Poliplast'' gdje je bio direktor i dugogodišnji zaposlenik, ''Jadranska banka'', slučaj vodovodne tvrtke koja financira i daje jamstva ''Šibeniku'' i dr. Ali, ja o tome govorim javno i direktno, prvenstveno na županijskim skupštinama da svi građani čuju, ali jednostavno sve je isprepleteno, te je jedini cilj zaštititi HDZ. Isključivo promjenom vlasti, stvari će se početi raščišćavati. Sve što se imalo uništiti, upropastiti ili i prodati, oni su upravo to učinili. U Šibensko-kninskoj županiji od 1990. ukinuto je čak 16.500 radnih mjesta, od toga 12.000 proizvodnih. U 30 godina nismo ih nikad nadoknadili niti ćemo. Županija koja je u zadnjih 12 godina ostala bez 15.000 stanovnika (prema biračkom popisu od 2009. do 2021.) priča je za sebe. Upravo zbog izbora odgodili su novi popis da se ne bi prepali koliko nas je malo ostalo. Ljudi naime iz svog doma bježe samo ako im je loše.
Također, volio bih vidjeti jedan županijski projekt koji je Pauk realizirao u 14 godina svoje vladavine. Nema ga. Zašto ga nema? Jer župan i sam kaže, ''veći dio radnog vremena trošim na uhljebljivanje'' i usput izražava žaljenje što ne može još uhljebljivati. Što još treba da građani progledaju, ne mogu se načuditi tom mentalnom sklopu u kojem što te više gaze, ti si poslušniji.
Podršku za izbor župana dali ste g. Marku Jeliću, mislite li da će županija krenuti drugim ispravnijim smjerom njegovim izborom?
Motiv našeg okupljanja je preporod županije, a Marko Jelić je napravio izuzetan posao u Kninu, kompletan je kao osoba, sklon timskom radu i pripada nezavisnoj opciji. Nitko sam ne može srušiti HDZ, pa je nužno i logično da svi oni koji promjenu žele – a to je transparentna i otvorena županija, ista i jednaka prema svima – djeluju putem zajedničke platforme, kao što je ova naša. Tu su još nezavisni načelnici iz šibensko-kninske županije koji mu također daju podršku, koji su svi redom ''obranili'' svoje načelničke funkcije iz jednostavnog razloga što su djelovali u službi svojih mještana, a što su ti isti mještani očito prepoznali. Takav način djelovanja želimo i u županiji.
Marko Jelić i njegova zamjenica Iris Ukić Kotarac imaju program, jako dobar program, realan i izvediv, a još važnije imaju volje, znanja, iskustva i kompetencije da vrate županiji smisao njezina postojanja, a to je da prati potrebe svojih žitelja. Zato se nadam da će građani progledati, a brojni od njih već jesu, te da će izabrati opciju koja se temelji na dobrobiti građana i javnom interesu, opciju koja se bori za jednakost svih, što do sada u županiji nikako nije bio slučaj. Opcija g. Marko Jelić i gđa. Iris Ukić Kotarac odlučna je svakako u jednom – mijenjanju županije na bolje, odnosno stvaranja prostora po mjeri svakoga, a nadamo se da će im građani županije u nedjelju dati svoje povjerenje i na taj način pomoći prvenstveno sebi samima kao i svima onima koji iza njih tek dolaze. Ovoga puta šibensko-kninska županija ima izbor!
