Rođendan slavi Miki Rapaić! Jučer je napunio 53, lete godine, pa i Rapaji, vječitom dječaku, s onim njegovim zaraznim osmijehom, dobrog čovjeka, pristupačnog. Došao je kao jako mlad iz Nove Gradiške, na poziv trenera Ivice Matkovića, stanovao na stadionu, kao pravo dite Hajduka, naš Miki, splitski da ne može biti splitskiji.
Zato i nas i gleda s murala, gdje su poredani Hajdukovci po desetljećima, Jurci Jerkoviću su pripale sedamdesete, osamdesete Baki Sliškoviću, Mikijeve su devedesete i ničije drugo, pa onda dalje Senijadu Ibričiću... Torcida je birala igrače poteza i vica, baš one koje je obožavao Poljud i Stari plac.
Volio je i voli Split svoga Mikija, a Miki se vraćao Hajduku, posebno pamtimo onaj povratak početkom 2003., kad se pojavio na zimskom Trofeju Marjana, ušao s klupe u Vulićevu momčad, a nama dovoljno da Split poludi i opet zavlada Mikimanija. Osvojen je Kup, pobijedilo se Dinamo na Maksimiru u jednoj strašnoj utakmici, moglo se tada i do titule prvaka Hrvatske...
A htio je Miki i kasnije u bijeli dres, ali na Poljudu nije bilo volje, a rekli bismo ni pameti.
Nekako baš ovako ljeti Miki je davao svoje najveće poteze nogometnog virtuoza. Pamtimo gol Ladiću u pobjedi bijelih protiv Dinama u Superkupu 1993., u par poteza, nakon ulaska s klupe u igru, koji se i danas gleda na YouTubeu. "Miki, Miki veliki", napisao je naslov u svom izvještaju hajdukolog Slaven, koristeći refren iz starog rockerskog hita. Potrčao je Miki tada, dok je Poljud bio u transu, prema treneru Ivanu Kataliniću, navodno gestikulirajući trofejnom treneru da ga vadi iz igre, jer je utakmicu počeo s klupe, a naš je Kate želio samo da nam Miki bude još bolji. Baš je lijepo bilo svjedočiti susretu Katalinića i Rapaića na obilježavanju 30. obljetnice Hajdukove Lige prvaka prošle godine, ključnih ljudi najvećeg Hajdukovog uspjeha.
Pamti se gol Panucciju u dresu reprezentacije Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji, i naravno onaj Legiji u Warszawi, u kvalifikacijama za grupnu fazu Lige prvaka, koji ovih dana posebno prizivamo.
Gdje god je Miki Rapaić igrao, u Peruggi, Fenerbahçeu, Standardu, bio je obožavan, a on vjeran svojim klubovima davao je maksimum, mada je bilo ponuda i od najvećih europskih velikana, pogotovo iz talijanske Serie A.
Sretno Miki, faco velika, legendo, igračino, hvala ti što si nam obogatio sjećanja, ljepotom nogometa.