Splitski svećenik u Župi Gospe Fatimske na Škrapama, don Ante Žderić, u svojoj novoj Facebook objavi osvrnuo se na budućnost Crkve, a komentirao je i pedofilske skandale unutar crkvenih redova.
Objavu prenosimo u cijelosti i autentično:
CRKVA BUDUĆNOSTI
Dakako da me kao čovjeka, kršćanina i svećenika pitanje pedofilije u kleričkim redovima duboko žalosti i u meni izaziva ogorčenost, ali u isto vrijeme izbijanje na svjetlo dana tih činjenica i, još više, njihovo zakonsko procesuiranje - čemu se nadam - iskreno me raduju. Zašto? Jer kako god volim svoj narod, i sve ljude, jednako tako, još i više – da – volim Crkvu. Vjerujem da je Duh Sveti ovim skandalima, ma koliko nam to teško padalo, čisti, kako bi se obnovila i (p)ostala živa slika Isusa Krista. Ono što me iskreno žalosti je pomodno medijsko pljuvanje i vrebanje nas svećenika, generaliziranje krivnje, sve kako bi nas se kolektivno postidjelo, izrugalo i svako naše djelovanje prikazalo nekakvom grotesknom manipulacijom iza koje stoje prljave namjere.
Pitaju me neki zašto i dalje branim Crkvu, zašto sam uopće vjernik i svećenik iako vidim sve što se u i oko Crkve događa?! Odgovor je jednostavan – zato što ljubim Krista, a Crkva je njegovo otajstveno Tijelo. Krist je neodvojiv od nje. On ga ponazočuje u svijetu. Okrenuti leđa Crkvi, pa i zbog najvećih skandala koji se događaju u njoj, značilo bi okrenuti leđa Kristu. Crkva je majka. Majku se ne napušta ni kad griješi. Upravo suprotno – ljubav prema majci potiče dijete da se za majku još više založi. Kakav bi to bio sin kad bi ostavio zemaljsku majku zbog nekog grijeha ili slabosti, npr. alkoholizma ili nevjere?! Upravo se u ljubavi očituje narav sinovstva! Ono je neraskidivo od odnosa prema majci, ma kakve god slabosti majka iskazivala. To i jest pravo sinovstvo! Majku ne napuštaš ni kad griješi! Crkvu ne napuštaš ni kad je razdiru najveći skandali. Tada se još više moliš za nju!
Već je 1969. godine, tada mladi svećenik i teolog, Joseph Ratzinger (kasnije papa Benedikt XVI) upozoravao da Crkva ulazi u sveobuhvatnu krizu i da je sve ono što je već tada počelo izlaziti na vidjelo – tek početak krize. Mnogima su i tada i danas te riječi zvučale kao zloslutna tlapnja. Međutim, vrijeme koje je uslijedilo pokazalo je koliko je Ratzinger/Benedikt XVI (bio) u pravu. Bog svoju Crkvu neprestano obnavlja. Da bi to bilo moguće, On ju čisti. To je bolan i dugotrajan proces u kojemu će Crkva, praktički, morati ponovno krenuti iz početka. I to je dobro za Crkvu. Time će se njezina vjera pokazati više autentičnom, i time proročanskim znakom svijetu.
Crkva će prestati biti masovni pokret u kojemu je mnoštvo samom inercijom zbog rođenja i pripadnosti određenoj kulturi. Ona će od masovne zajednice inertnih postati zajednica malih zajednica zauzetih kršćana, čija se vjera neće zasnivati na obiteljskom ili nacionalnom porijeklu, nego na osobnom iskustvu vjere u Isusa Krista. Zato će takva Crkva, iako brojem članova daleko malobrojnija nego danas, biti puno bogatija darovima Duha Svetoga, živa zajednica vjerujućih koji žive iskustvo zajedništva s Bogom i međusobno. Bit će to nalik iskustvu prvih kršćana, kako nam to opisuju Djela Apostolska.
Takva će Crkva morati raskinuti s mentalitetom monarhije, aristokratizma i stava da joj je društvo vječno nešto dužno zbog slavne prošlosti i posebnosti. Iz nje će nestati svakog vida trijumfalizma, ne bez asistencije Duha Svetoga. To se već sada događa. Crkva će biti prisiljena prekinuti koketiranje s društvenom vlašću i s uplivom u političke odluke. Ona će živjeti kršćansku vjeru u pluralističkom društvu novog poganstva. Već se sada rađaju generacije koje će biti svjedoci tih procesa, jer oni se zbivaju brzo i sveobuhvatno. Zapadni je svijet već postao mjesto gdje su velike crkve i katedrale rezervirane isključivo za kulturne događaje i divljenje turista. To je proces koji je već započeo na Zapadu, ali će vremenom zahvatiti i kršćanski Istok.
Takva će Crkva dočekati svoga Gospodina, kada On dođe na kraju vremena. Dočekat će ga u poniznosti, upravo onakva kakvom ju je On nazvao, kao – stado malo. Tu neće moći biti riječi o samohvali i samodopadnosti kako smo „obratili na katolicizam sedam milijardi stanovnika zemlje.“ Tu će, u poniznosti, Crkva Isusu reći: „Evo, spremno smo vršili Tvoj nalog da propovijedamo evanđelje sve do kraja svijeta!“ I tome se kao čovjek, kršćanin i svećenik – radujem. Da, ljubim Crkvu i time se ponosim!
[fb_pe url="https://www.facebook.com/photo.php?fbid=1040028839507416&set=a.132122106964765&type=3" bottom="30"]
