Splitski svećenik, don Ante Žderić, svećenik u Župi Gospe Fatimske na Škrapama, osvrnuo se na vrijeme Adventa, odnosno na to kako ljudi danas obilježavaju vrijeme prije Božića.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
ADVENT

Počinje vrijeme došašća ili adventa. Sam naziv ovog vremena upućuje na dolazak, iščekivanje. Već to podsjeća da je ovo vrijeme neodvojivo povezano sa svetkovinom Božića, Kristova rođenja. Ovdje nije riječ samo o iščekivanju kalendarskog datuma Božića. Još je više riječ o evociranju vremena u kojemu su ljudi očekivali da će Bog poslati Spasitelja. Jednako tako, riječ je o posviješćivanju činjenice Kristovog dolaska na kraju vremena, o završetku ljudske povijesti i kronološkog vremena.

Gradovi i sela već su okićeni i svijetle adventsko-božićnim ugođajem. Nerijetko se upriličuje javno paljenje prve adventske svijeće. Petak, nazvan Crni petak (Black Friday) razglašen je kao prilika za kupovanje uz nemale popuste. Netom pred početak adventa. Zbrajaju se postotci i manjak na računu. Od rane zore u redovima se čeka otvaranje trgovina. Ljudi idu kupiti ono za što su uvjereni da će im donijeti sreću. Sreća u pola cijene. Zanimljiva računica. Pedeset posto popusta na sreću. Negdje i do sedamdeset posto.

Sve ovo opisuje suremeni doživljaj i shvaćanje adventa. Divlji kapitalizam i divlje trošenje. Novca koji ionako nemamo. Sve to izgleda za oči sjajno, a za srce zamamno. Mora se priznati da sirenskom zovu trošenja nije lako odoljeti. Pomalo smo zavidni na one koji si mogu priuštiti trošenje. Tako biva svake godine. Što je ekonomska kriza veća, novčanici, kuće, stanovi i srca prazniji, to je sjaj adventskog trošenja zamamniji. Kao u Noino vrijeme; što je Veliki potop bio izgledniji, to je društvo više bilo bezglavo, okrećući glavu od propasti koja je prijetila. Koja je došla.

Advent i Božić postali su pojmovi koji su u suvremenom društvu radikalno raskrstili s onim tko je bio i trebao ostati središnji motiv obilježavanja ovog vremena. Bog je postao suvišan. Izbačen je iz adventa i Božića. Za njega više nema mjesta. Višak je. Na njegovo mjesto nema tko ili što stati. Bog je nezamjenjiv. Zato ga se prešućuje. Izbačen je iz javnog života. Za vjerovati je da će u neko vrijeme biti izbačen iz školskog programa, iako je tamo opcionalan program. Danas ove blagdane okićenim ulicama, trgovinama i rasprodajama obilježavaju i kulture koje nemaju veze s kršćanstvom.

Advent i Božić postali su sinonimi za trošenje koje sve to više poprima sumanute razmjere. Lampice, kuglice, zvončići, zvjezdice, pahuljice, reklame, blještavilo… Sve je to postalo suvremena opsjena, fasada koja pokušava glumiti zemaljski raj, raznježiti ljude budeći u njima emocije sreće. Kao pas koji zavrti repom kad mu baciš omiljenu kost. Njemu je u kosti sva njegova radost. Tako je i identitet adventa u suvremenom društvu postao zamjena za neki davno izgubljeni raj. Jeftina prigoda da čovjek bar na trenutak zaboravi sve probleme koji se nagomilaju tijekom mučne godine. Kad nema kruha, neka barem ima igara.”


Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime